subota, 09.06.2007.
MANIPULACIJA
Tutorial za početnike
Koja je ideja? Stalno se u medijima, tiskovinama provlači riječ manipulacija i to je postao poprilično jednostavan pojam koji opisuje sve i koji je sveprisutan i naravno da se zbog masovnog korištenja počeo pojavljivati u kontekstu svakodnevice, nečeg “normalnog” i “društveno prihvatljivog". Naravno, postoji i struja koja govori da je manipulacija potpuno ne-humana, loša, pokvarena i slično tome. Ono što nekako zaobilazi sve navedene društvene skupine je struktura i sustav manipulacije. Naravno da mi svi, ili barem većina, možemo barem naslutiti pojavu manipulacije u prošlosti svojih života, češće nas kao žrtve, a rjeđe nas kao manipulatora. No, kako prepoznati manipulaciju u realno vremenu, sad, i na koji način definirati našu poziciju? That's the f...ing thing all about!
Prva premisa za rad u realnom vremenu je posjedovanje ili bolje rečeno bivanje u nekom obliku svijesti. Nije to jednostavno, pogotovo zato što jednostavno to nije čest slučaj kod ljudi. Biti u svjesnom stanju znači nešto drugo od uvriježenog imanja stava o nečemu, zaključivanja i odlučivanja koje se redovno događa u automatskom ponašanju pučana. Ipak, pretpostavimo da barem neki oblik svijesti postoji.
Druga premisa za rad u realnom vremenu jest nešto što se zove volja, namjera, odluka ili nešto slično da se iskreno otkrije manipulacija i da se istina manifestira u životu. Kad bi se pitalo prosjek, svi bi rekli da je to glupost, da je svakom normalnom u cilju živjeti u istini i raskrinkati laž. I svi bi lagali dok bi zinuli. Nitko ne zna zašto, ali to je tako. Iskreno, da je stvarno ljudima istina na prvom mjestu i da ne žele laž, društvo ne bi postojalo i manipulacija ne bi bila moguća. Sve individue bi imale ili bile svijest, kakvu takvu, i svijet bi se bavio zanimljivijim temama od ove.
Treća premisa ne postoji. Sve je rečeno u prve dvije. U nastavku je opis faza manipulacija i proces programiranja.
Sve je elementarno, moj dragi Watsone!
Struktura manipulacije – faza 1.
Zamislimo siituaciju da sjedimo u nekoj situaciji (možemo stajati, voziti, ležati) i da nam netko odred položaj naših misli i osjećaja. Približno to znači slijedeće: mi znamo gdje nam je tijelo i gdje su nam ruke i noge (ako smo sretni), ali nemamo blage veze o čemu razmišljamo i što osjećamo dok nam je tijelo opušteno. Zanimljivo, zar ne?! To je nekakav iskonski nagon u kojem je zapisano da kad nema vuka i medvjeda, kad ne kisneš i kad nisi gladan, kako misliš i što osjećaš nije bitno. Pa tako naše misli i asocijacije plutaju sferama, čitajući novine, slušajući drugoga ili jednostavno sanjajući dok se u nama osjećaji pretapaju u moru zadovoljstva i mira, opuštenosti i bezbrižnosti. Naravno, da od tog cijelog plutanja ne znamo gdje su nam misli i osjećaji. Dakle, netko treba postaviti parametre. Netko tko zna. Netko kome to treba. Ovdje ne govorim o nesvjesnim manipulacijama koje su proizvod spola, genetike, osobne situacije. Ovdje govorim o sustavu.
Taj netko kaže recimo “...kriza u...”, “...tragična smrt...”, “...jeste li razmišljali o...”, “...vi ste naš najbolji..”,”...sve su žene...”, “...svi su muškarci...”. Slike ili opisi ili neke druge informacije stvaraju najnormalnije asocijacije u ljudskom nesvjesnom. Najedanput je slika mira i opuštenosti narušena, ali virtualno. Nema stvarne opasnosti, nema vuka i medvjeda, ali pojavljuje se određeni nemir. “Možda sam ipak trebao...”, “Pa vidi stvarno...”, “Jadni oni...”. Pojavljuje se želja ili potreba za reakcijom. Negdje iz dubina čovjeka pojavljuje se neidentificirani oblik straha. “A šta ako...” izaziva potrebu za kretanjem, bez realnog motiva. To je početak. Zvijer je puštena, a nitko je nikad nije vidio. Razna članstva, udruge, krštenja, zakletve, potpisi, jamstva, brakovi...sve je počelo tako nekako. Postoji nešto neobjašnjivo, nešto duboko što zahtjeva reakciju, javni rad, udruživanje, osiguranje i razne druge oblike nesamostalne djelatnosti. Ljudi polako počinju se okupljati oko jedne koordinate svoje nesvijesti i tada počinje faza 2.
Sadržaj manipulacije – faza 2.
Kocka je bačena, ovako se dalje ne može. Zajedno smo jači, nitko nije otok...svinjarija nikad dosta. Krdo je okupljeno, ali kako nitko nije svjesno odlučio ući u krdo, nego je samo reagirao na situaciju, a krdo je bilo tu (mada krda nikad nije bilo, nema i nikad neće biti kao zasebnog entiteta haha), nije u stvari imao izbor. Nije imao niti ideju kako riješiti navedeni problem, jer problema u stvari niti nema. Ovdje je možda bitno za naglasiti da problem ne postoji. Zaista. Postoji samo manipulacijski okvir u koji se čovjekovo nesvjesno ulilo. Čovjekovo nesvjesno ima sposobnost upogoniti sve subjektove aktivnosti i to ustvari radi cijeli život. Tu su silne traume, boli, patnje, želje, neispunjeni snovi...ima toga. Sad čovjekovo nesvjesno ima mogućnost malo se nahraniti tuđom boli, patnjama, uspjesima, težnjama i govori čovjeku da je glupo da stoji po strani. Nek se uključi.
Nitko nema plan, traži se vođa, traže se ideje, traži se brainstorming. Ljudi se pogledavaju, ulažu energiju, red je da se to isplati. Sustav koji je stvorio okvir za manipulaciju, stvara i ideju. Idemo sad svi biti plavi ili žuti ili Hrvati ili Muslimani ili katolici. To će svakako riješiti navedenu krizu u nekoj zemlji i vanjskopolitičkim sferama. Idemo sad svi moliti ili mirno prosvjedovati ili tko zna što. To će nahraniti gladne. Puno njih iz krda kaže “...pa dobro možda i neće, ali će navesti druge da razmišljaju o tome...”, “...možda nije najbolji operater, ali moj frend ima pa mogu poslati jefinije...”, “...možda nije najbolji svećenik, ali idem u crkvu kod drugog...”. Zanimljivo, sve je to normalno i moralno. Svi postaju isti. Sve je postalo uniforma. Sve frizure, modni stilovi, auti, serijska traka.
U cijeloj priči bitno je za napomenuti da kad masa nahrupi na jednu točku, tu postaje gusto, postaje vruće i postaje teško biti svoj.
Biti svoj – faza 3.
Kako biti svoj, kako maknuti svu priču o pravilima, kako istaknuti svoju osobnost? I tu poruke sustava imaju svoje mjesto, postoje alati za navedeno. Kako ide priča o ulaženju u krdo, tako ide priča o izlaženju iz krda – kroz vrata nesvjesnog. Uđeš – platiš. Izlaziš – platiš. Neće tebe nitko, pa znaš ti. Nisam ja seljačina kao onaj do mene. Ja ću to bolje. Sve su to neke točke na kojim sustav svira. U stvari niti ne možeš stvarno izaći iz sustava jer nikad niti nisi stvarno ušao. Zgodno, ha? Dakle da ponovim, nikad nitko stvarno ne uđe – recimo vjenčani list ne znači da će, ukoliko odeš, onaj drugi umrijeti ili partijska knjižica ne znači da će partija nestati ako izađeš iz nje. Ili krsni list ne znači da te Bog manje voli ukoliko kažeš da ne razumiješ i da želiš shvatiti što je život sam, onako punim plućima. Ako nitko stvarno ne uđe – deklaracaija na proizvodu ne garantira da je unutra taj proizvod – već se deklarira i usmjerava svoju energiju u neku točku, ne može stvarno niti izići. Ali, animalni instinkt izlaska iz krda kaže da krdo zatvara svoja vrata i brani svoje interese, a tebe ko jebe. Krepaj, crkni i da te bar nisu nikad upoznali. Tako je to Većina ekipe zato stoji na vratima krda i duma šta dalje.
I jare i pare – faza 4.
I tada se događa preokret – sustav ima rješenje: uzmi ovaj proizvod, uslugu ili način predivnog devijantnog, ali društveno prihvatljivog razmišljanja i možeš biti svoj i biti “in”. Riječ “in” stvarno predočava krdo, ali je postala takva riječ da prikazuje kako je to super. Kupiš mobitel i ti si “in”. Gadi ti se biti sa ekipom, ali uz mobitel možeš biti zaokupljen i svoj. Jebeno hahahahahahha!
Današnji sustavi, za razliku od prijašnjih desetljeća, upravo zbog konstantnog bombardiranja informacijama, proces od stvaranja konstrukcije do prodaje proizvoda sveli su na par minuta. Prije, u neka ne davna vremena, ljudi su tijekom života imali neoliko bitnih događaja: rat, rođenje, smrt, vjenčanje, prvi i jedini posao, prvi seks. Možda pedesetak. Možda. I ostatak vremena su ti isti ljudi provodili kako su provodili. U krdu svog sela, kvarta, obitelji.
Danas takvi ljudi predstavljaju glupe tradicionaliste, jer danas društvo ne prihvaća biti dio jednog krda. A, ne ...danas su ljudi dijelovi tisuće krda. Danas je tako kako jest. Uđeš – platiš. Izađeš – platiš. U roku od nekoliko minuta će ti prodavatelj osiguranja, opisom crne kronike iz Vjesnika u srijedu prodati policu osiguranja za cijelu obitelj. Postao si član obitelji osiguravajućeg društva. A onda prilikom potpisa ti sine “Pa nisam ja sirotinja, nisam ja kao Đuro, ja ću kupiti policu ekstra. Pa jednom se to radi.” Kad kupuješ automobil koji ti realno ne treba, ali je sad akcija u salon – nećeš kupiti osnovni model, već ćeš kupiti još opreme.
Sustav ima svoje zakonitosti. Sve ove primjere možeš aplicirati na posao, na društvo, nogometni klub. Na obitelj, brak, banku, crkvu, kuglački tim, prijatelje. Manipulacije su svugdje i stalno. U jednom trenutku prosječna osoba nema slobodnog prostora za disanje. Taman kad potroši proizvod, kao svaki dobri član obitelji, ide po još. Još usluga, još opcija, još vijesti, još novina.
Osnovne dvije premise trebaju biti ispunjene – zrnce svijesti i težnja ka istini.
“Nekad kad je čovjek sam, u najboljem je društvu – Goran Ć.”
