ursa_minor

subota, 03.02.2007.

RAZINE PERCEPCIJE

Kolektiv

Osnovna obilježja:

Nema Ja, samo cjelina. Pojedinac nema integritet koji bi mu/joj pomogao da iskaže svoju volju, namjeru ili čak običnu želju. Svi prohtjevi su kolektivni, vode se prema načelima matrice ili programa upisanog u instinktivno biće svakog djelića kolektiva – ono što bi ljudi nazvali pojedincem. Kolektiv može biti na lokalnoj, nacionalnoj, korporativnoj, religijskoj ili bilo kojoj drugoj razini.


Namjena kolektiva:

Skupljanje, akumulacija, ekspanzija i opet u krug. Načelno je kolektiv osnova svake strukture. Obzirom da ne postoji autonomna svijest, namjena je isključivo služenje višim interesima. Kolektiv nema svoju funkciju osim biti u službi viših interesa. U prijašnja vremena su kolektivi bili razvrstavani prema plemenskim bojama, kraljevim ili carevim oznakama, obrezivanjem ili ritualima. Danas se raspoznaju prema brandovima koje zastupaju.

Mogućnosti za razvoj:

Izuzetno male, isključivo zbog ogromne mase koju je potrebno savladati kako bi se poništila gravitacijska sila čopora. Napredovati u kolektivu je u načelu nemoguće: osoba koja najviše radi postaje najbolji radnik – i nikad ne postaje vlasnik ili upravitelj. Kako su rekli u zatvorkim šalama: razlika između zatvorenika i čuvara je isključivo uniforma i radno vrijeme. Cijela sila koja se manifestira iz svakog dijela kolektiva je u isto vrijeme konstruktivna i obvezujuća. Gradi kolektiv, ali ne može van. Ovaj sustav je idealan za ljude koji su razočarani u život i sve što žele je strah i nagrada. Osnovno oruđe za pokretanje kolektiva je strah, a osnovni medij za aplikaciju straha je kolektivna neuroza.

Primjeri:

Velike državne tvrtke, država kao sustav, korporacije, vojska, državna religija.



Svjesnost vanjskog svijeta i njegovih obilježja

Osnovna obilježja:

Stvaranje elementarnog ega, stvaranje osjećaja pojedinca. Pojavljuju se odnosi, moje, tvoje, njihovo, veliko, malo... Ovakav oblik opažanja je poprilično raširen u modernom društvu. Popraćen je osjećajem odgovornosti za određene stvari, događaje, pojave, prirodu i sve što spada u perciptivnu realnost. Osnovna obilježja ovakvih osobnosti su osjećaji raznih naravi. Sve što generira osjećaj ili odnos prema vanjskom svijetu, može se staviti u ovu kategoriju ljudske zbilje.

Namjena elementarnog ega:

Povezivanje kolektiva i pojedinca i regrutiranje u masu. Nažalost, izvana izgleda kao razvoj stava, osobnosti i jednostavno razvoj ljudskog bića. No, tendencija čovjekove prirode je da postaje ono o čemu razmišlja najviše vremena. Moglo bi se reći da je elementarni ego suprotnost kolektivu, više kao nadzornik ili sudac kolektivne nesvjesti i da ima osnovnu tendenciju ustanoviti odnose. Otprilike 100 posto ukupnog modenog svijeta je rob ove realnosti, realnosti imagea, stila, mogućnosti i potencijala. Sve što je vani, izvan čovjeka, predstavlja bojno polje za odmjeravanje omjera i snaga. Takav oblik življenja se naziva i potrošačkim jer, za razliku od kolektiva koji uzima ono što je potrebno za ispunjenje funkcije, elementarni ego konzumira vanjske resurse, ne zbog potrebe preživljavanja, već zbog trenda.

Mogućnosti za razvoj:

Iako veće, zbog šire perspektive još uvijek je masa realnosti i ogromnost ugode u biranju opcija preveliki teret za jednog čovjeka/osobu. Za razliku od kolektivnog uma koji nije bipolaran, već je jednostavno kolektivan, te zbog toga nema statusa krivnje-osim ukoliko se radi protiv zajednice, u elementarnom egu mogućnost greške je neizmjerno visoka. Dualni princip sviđa/ne sviđa je idealan za pogrešku jer je nemoguće u cikličnom sustavu prirode odlučiti i odrezati prema principu točno ili ne. Danas jest, sutra nije, ali biranje je trenutno, u realnom vremenu. No, elementarni ego zbog svojeg primitivnog koncepta relativizma nije u stanju shvatiti i konstantno griješi. Zbog čestih grešaka, to je najbolje, pojedinac pada u kolektiv i tamo vrti jedan dio svojih osobnosti, a birajući elementi čekaju bolje dane (tipičan primjer u izbori – ljudi su kolektiv, a onda dođe dan da biraju. Nakon izbora vraćaju se kući, zadovoljni, nezadovoljni, neurozni u svakom slučaju i nastavljaju voj program). Događa se i druga opcija, da se zbog velikih i čestih grešaka ljudi zapitaju što se u stvari događa, gdje su oni u tome, te zašto se nešto dogodilo. Takve dileme mogu, ne nužno, dovesti do napredovanja u pomaku svijesti.


Primjeri:

Sekte, političke stranke, udruge, medijske osobe, osobe javnog života, zaštitnici ovoga ili onoga...


Svijesnost unutarnjeg svijeta:

Osnovna obilježja:

Kompleksni ego, super ego, egoizam, mogući su nazivi za ovakav oblik percepcije. Obilježja su razna, no možda najvažnije i najuočljivije je aktivni pristup sebi. Pitanje zadovoljenja nekih svojih potreba – hrana, seks, zdravlje, stanište, biti u pravu, taština, prihvaćenost, nerješeni gladni kompleksi – tjera individuu na akciju. Nešto se poduzima, nekamo se ide. Ovdje je zanimljivo korištenje prije navedenih sustava, sustava kolektiva i sustava jedinki s elementarnim egom u svoje ciljeve. Takav ego bi mogao biti izražen kao koristoljublje, ali isto tako kao žeđ za zadovoljenjem unutarnjih potreba. Najedanput se pojavljuje uloga Ja na koji okolina djeluje. To više nisu prazne oči koje promatraju svijet, bezumno i zbog nečega, nego realna situacija – svijet djeluje na subjekta, i subjekt traži odgovor.

Namjena egoizma:

Egoizam sam sebi je jedna poprilično glupa institucija u čovjeku, ali potrebna je kao prijelazno razdoblje u koje subjekt počinje uviđati sebe. Počinje odjedanput shvaćati da je živ i da ima potrebe. Potrebe za ljubavi, potrebe za dodirom, za kaznom, za nagradom. Više nije fokusiran na van koliko je pažnja prebačena na subjekta samog. Naravno, to je još uvijek van Bića, ali ipak otkriven je novi svijet van društvenih normi, zakona, prihvaćenih konsenzusom. To stvara i strah, no ovaj put ne strah od kolektiva koji je motivacijsko sredstvo, već strah od siline i gubitka kontrole nad samim sobom. Takav strah može biti ulaznica za pakao, a može biti sredstvo za razvoj osobne percepcije. Ova faza nije mala niti kratka. Velika je kao cijeli život i subjekt se može izuzetno lako izgubiti u samome sebi i svojim nagonima. Okolina načelno ne voli takve ljude, ni oni sebe ne vole, ali ih se okolina boji i u načelu ih sluša. Subjekt koji je razvio svijest o svojim potrebama i raspoznaje nagonski slijed svojih aktivnosti, može bez napora vladati cijelom vojskom pojedinaca sa stavovima, a preko njih sa raznim kolektivima.

Primjer:

Poslodavci svih razina, poduzetnici, šefovi svih razina, marketari, predsjednici svega i svačega, ambiciozni ljudi i svi oni koji su shvatili da im nešto treba i krenuli su prema tome.


Strukturalna percepcija

Osnovna obilježja:

Nema ih. Potpuno su individualna i obilježja jednog čovjeka nikako ne korespondiraju obilježjima drugo čovjeka. To bi se nazvalo i iskustvenom razinom, kada čovjek ne opisuje sebe ili van sebe ili unutar sebe, već prolazi direktno i neposredno iskustvo sebe, svoje strukture. U trenutku kad bi htio opisati što se u stvari događa, riječi nedostaju jer nedostaje trenutno iskustvo.

Namjena:

Vrlo je jednostavna – čovjek spoznaje od čega je, spoznaje svoju strukturu, svoje mogućnosti i ograničenja. Shvaća u potpunosti koncept svoje jedinke, što, kako, zašto, prema... Takvi ljudi nemaju načelno potrebe za sudjelovanjem u javnom i opće prihvaćeno svijetu, svijetu uzoraka i programa. Takvi ljudi prolaze kroz svoju fizičku, emocionalnu, mentalnu, duhovnu i kojekakvu strukturu i promatraju, uče, razvijaju interni svijet. Kao opisni primjer bi bio glazbenik koji je naučio note, počeo svirati, skupio iskustvo, zaradio i ustanovio sustav financiranja svog života, a sad se bavi strukturom svoje osobne glazbe. Takav čovjek se može nazvati umjetnik i majstor. On/ona prolazi kroz razne krajolike u sebi, ovladan vještinom, pleše i pjeva i čudi se. Takav čovjek je dosegao u sopstvenosti maksimum.

Mogućnosti za razvoj:

Ogromne i nikakve. Ogromne jer je dosegnut vrh vrhova u sopstvenosti, u pojavnosti, u manifestaciji. Treba samo koraknuti i odvojiti se od sebe i stopiti sa Istinskim. Nikakve jer je vještina toliko moćna i jaka i sama sebi dovoljna da čovjek nema potrebu ići dalje. Ostao je samo jedan strah, a on je toliko moćan kao i čovjek sam.

Primjer:

Majstori svih zanimanja, vještina, obreda, struka. Ukratko ljudi koji su potuno realizirani.



Percepcija slobode

Obilježje slobode je jednostavno – idi kud hoćeš, radi što hoćeš, ne brini o ničemu: o korisnosti, o drugima, o sebi, o mogućnostima. Jednostavno strašno. Ili strašno jednostavno. Teško je biti slobodan. Za slobodu ne trebaš ništa, niti učitelja niti savjetnika niti novac niti prepreke. Sloboda nije prepoznata kao Ja, niti Ti. Sloboda je i nije istovremeno. Veliko bijelo, veliko prazno. Da bi čovjek postao slobodan, morao je nekad davno, prije ropstva biti slobodan. Morao je pasti u ropstvo i čeznuti. Sloboda nije nagrada, nema smisao niti primjer. Konceptualni Um ne može shvatiti niti prihvatiti koncept slobode jer ga nema. Nema “format” u kojem bi je čitao. Neminovno Um umire i toga se boji više od svega. Ne tjelesna smrt, ne emocionalna niti mentalna, već konačna smrt Uma je prihvaćanje nepotrebnosti onoga koji je čuvao, vodio, pomagao, prematao i brinuo se cijeli život. Slično je s roditeljima kad djeca odrastu i počnu svoj život. Sloboda nije i jest, no Uma nema. I nitko to ne može shvatiti osim slobodnjaka, a oni nemaju potrebu za shvaćanjem. Oni jesu i to je manje/više dovoljno za njih.

03.02.2007. u 01:15 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Siječanj 2009 (1)
Listopad 2008 (1)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (5)
Studeni 2006 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

proza, gnoza

Linkovi

KNJIGE

Tečajevi!


URSA

Ja Jesam.