utorak, 19.12.2006.
Ličnost 1
Nekome se nasmijemo. Nekoga uvrijedimo. Nekoga ne pozdravimo. Poslije nam je drago. Poslije nam je krivo. Pokušavamo pronaći razlog. Vezu. No, nije lako. Nije nam jasno. Što se to u stvari događa, kako to da sad nekoga podnosimo, u slijedećem ga volimo, a u slijedećem mrzimo?
Postavlja se pitanje, koje je normalno i logično - Gdje se nalazi čovjek u svemu tome?
Idemo iz samog početka postaviti određene pretpostavke:
• u trenutku događaja ili interakcije s okolinom (okolinu je lakše pratiti, no ovakve situacije su još češće u čovjeku samom) osobnost koja je reagirala na određeni način, svjesno ili nesvjesno je spoznala zašto i iz iste te spoznaje je krenula reakcija.
• prilikom promjene uvjeta u okolini, osobnost subjekta (osobnost – skup parametara na raznim tjelesnim, mentalnim, emocionalnim sferama. Za ljubitelje kompjutorskih igrica – postavljene su trupe, organizirane utvrde i stisnuto PLAY) je u drukčijoj poziciji i percipira okolinu na drukčiji način.
• pojavljuje se veza između događaja 1 i događaja 2 u smislu sjećanja i maštarije, ponajviše čuđenja
• stvara se priprema za slijedeći događaj.
Ono što bi trebalo, čisto iz pozicije fair-playa, napraviti jest priznati slijedeću stvar: Osobnost koja je reagirala na okolinu imala je potpuno uređen sustav. Naravno da tendencije i mogućnosti subjekta da ispolji svoju namjeru nisu uvijek, čitaj: skoro nikad, u skladu s potrebama subjekta, no to i dalje ne mijenja činjenicu da kad nekoga pošaljete k vragu u tom trenutku itekako imate jak razlog zbog čega. Pitanje nesvijesti ću obraditi kasnije, no u tom trenutku reakcija je opravdana.
Kako to da sekundu kasnije nam je žao? Biti u stanju - žao mi je – bi prema nekoj psihološkoj teoriji bila veza na prošlost, neriješena slika u stanju pred. No i u tom trenutku žalosti, subjekt funkcionira u potpuno uređenom sustavu. Dakle, nameće se logično pitanje: jedan ima svoj svijet, drugi ima svoj svijet, zašto postoji nerazumijevanje?
Pitanje nesvijesti počiva na kompleksu parametara. Svi ti parametri su povezani s nekim drugim situacijama ili slikama iz prošlosti ili iz budućnosti. Te veze na sličice ili osobnosti i njihove svjetove zovu se Ego.
Zamislimo zen majstora koji u jednom trenutku lupi čovjeka. U drugom pomiriši cvijet. U trećem ide na spavanje. Između ništa. To je majstor trenutka SAD. Ukoliko isti takav zen majstor dozvoli da sjećanje ili plan naruši mirisanje cvijeta on je obična ego-šupčina u haljini.
ponedjeljak, 18.12.2006.
Ličnost 2
Kako to da se osobnosti, unutar jedne –nazovi cjelovite strukture čovjeka – ne poznaju? Ili možda bolje pitanje kako to da se one uopće drže zajedno? Ukoliko razmatramo tezu da svaka ličnost u svojemu vremenu posjeduje svojstva potpuno uređenog sustava i ima svoj potpuno uređeni svijet, negdje duhovan i moralan, a negdje poput životinje, što u stvari te osobnosti drži zajedno?
Ref. Ruđer Bošković - Teorija prirodne filozofije svedena na jedinstven zakon sila koje djeluju u prirodi (Philosophiae naturalis theoria redacta ad unicam legem virium in naturae existentium, 1758). U njemu je postavio nov zakon sile koji djeluje među točkama što tvore tijela; ona je u malim međusobnim udaljenostima točaka odbojna (repulsivna) a u većim udaljenostima prelazi u privlačnu (atraktivnu). Pomoću tog zakona sila Bošković izvodi vrlo vješto mehanička svojstva tijela (neproničnost, protezanje, kohezija), a i kemijska i fizička. Tijela se sastoje od konačnog broja nedjeljivih točaka bez protezanje čije je svojstvo - sila.
Na neki način, ova je teza ostala u mome uhu od školskih dana jer je postavljeno pitanje: Što tijelo čovjeka drži na okupu? Naime, pod utjecajem raznih vanjskih sila i pod utjecajem raznih materijalnih i ne-materijalnih zbivanja u čovjekovoj okolini, kako je moguće da ljudska ruka ima oblik ljudske ruke? Što sprječava ruku da se pretvori u točku ili da se rasprši u maglu?
No, ovdje nije riječ o tome, mada se tzv. Međe kohezije itekako zanimljive jer u vrijeme bez akceleratora i elektronskih mikroskopa opisuje sub-atomsku i kvantnu strukturu sila privlačenja i odbijanja.
Ovdje je riječ o slikama samoga sebe, uprogramiranih u matricu parametara koje klasičnim rječnikom nazivamo fragmentom osobnosti ili jednostavno osobnosti. Te osobnosti su kreirane u nekim situacijama i kroz ogromni broj ponavljanja i izmjenu okolnosti i utjecaja, jačaju svoju strukturu i masu. To je i opis onoga što mi zovemo Učenjem. Tako učimo čitati, pecati, voziti bicikl, engleski i slično. Naravno, nepoznata i tamna strana priče je tamo gdje ne smijemo pogledati, na razini naše nesvijesti. Da bi napravili neboder i da bi napravili sojenicu, potrebno je tlo. Da li ćemo naučiti moralnu normu ili atomsku fiziku, potreban je nosač cijelog zdanja.
U znanosti se postavlja pitanje nosača i kaže se da je nosač Tijelo, da ono ima neku svoju tupu svijest i da ga samo treba održavati. Ali, ukoliko ne razbistrimo tu „tupu“ tvorevinu, ne možemo izaći i reći Ja jesam, zar ne!?
Temeljni sustav se sastoji, prema načelima kibernetike, od:
• elemenata sustava (osobnosti, dijelovi tijela, slike, misli, emocije, jezgra, blabla…)
• zakonitosti sustava (sile i njihove zakonitosti – privlačna, odbojna)
• granica sustava (frekvencijski opsega)
nedjelja, 17.12.2006.
Ličnost 3
Zanimljiva je činjenica koliko se naše osobnosti brzo izmjenjuju. Tijekom vremena, opažanja su pokazala da se promijenom vanjskih uvjeta (čak i ako se radi o bujici misli, osjećanja i senzacija unutar tijela - svejedno su to vanjski uvjeti, izvan Bića) nevjerojatnim tempom mijenjaju podražajni parametri, a na temelju toga i adaptacije naše ličnosti. Također su opažanja pokazala da se prirode osobnosti izazvane vanjskim podražajima dijele na aktivne i pasivne tj. na one koje stvaraju trend i one koje projiciraju negiranje istog tog trenda. Tako je jako svojstveno čovjeku da u jednom trenutku prihvaća i kreće se prema svom partneru, a u drugom negira ikakvu vrijednost odnosa među njima. Rekao bih da se ovdje može zamijetiti određena sličnost ili analogija sustavu elemenata, koji niže elemente Zemlju i Vodu smatra elementima reflekijom vanjskog svijeta, dok je kasnija podijela na Vatru i Vjetar prikaz refleksije unutarnjeg svijeta. No, vratimo se podijeli ličnosti na zasebne skupove osobnosti.
Osobnosti su najinteresantniji segment modernog vremena i manipuliranja ljudskim bićima isključivo iz razloga što se jednim profinjenim sustavom manpulacije simbolima u neposrednoj okolini čovjeka može povući i organizirati ono što se zove "budna" svijest. Naime, okruženi smo raznim reklamama, fashion trendovima, modelima ponašanja i stvarima koje bi trebali imati. No, kome je ustvari jasno što se događa kad obučemo trendy cipele? Vjerojatno nikome. Dapače kultura se zove "Potrošačkom" i to je standarni termin, kao da je potpuno prirodno za opstojanje ljudske vrste da se potroše resurski potrebni za godišnju prehranu jedne obitelji, na komad cijevi, ventila i plastike koji popularno zovemo autom ili mobitel ili haljina ili nešto drugo. Sve je usmjereno tome da se čovjekova realnost okupira sa stvarima radi krađe njihove energije.
Problem nije kad je čovjek u potpunosti nesvjestan, homo hrkandus; tada on/ona troši, rađaju se djeca, radi se - uglavnom, čovjekova realnost prikrivena high-tec čudima svedena je na razinu prokreacije i životinje. Oni koji ne uspiju u toj trci služenja tisućama gospodara biznisa, marketinga, korporacija, medija - progašavaju se nesposobnima i njih se uništava, doslovno. uzimaju se kuće, brakovi se raspadaju, djeca uništena, sramota od iste okoline koja ih je podržavala u njihovoj nesvjesti.
Problem je u činjenici kad se čovjek počinje prisjećati svojih lica, kad shvati koje je gluposti morao pričati i raditi da bi hvatao svoj rep. Tada čovjek pada. Mnogi žele zaspati, mnogi žele ne vidjeti svoju mnogostrukost koja nije pod kontrolom. Alkohol, droga, suludi obllici zabave, priključenje na globalne trendove - odrazi su čovjekove nemoći da se odupre.
Pravi problem je pitanje neprijatelja. Gdje je neprijatelj: da li je žena neprijatelj, možda najbliži rod, možda država, možda Bog? Da li sam zazidan i utamničen i tko drži ključeve? Bezbrojni pisci, pjesnici, filozofi tragali su za rješenjem zagonetke o tamničaru. Mnogi probali, malo ih uspjelo, nitko nije naučio iz njihovog primjera. Zašto? Tamničar je Čovjek sam, a samo čovjek zna kakva je njegova tamnica i nitko drugi mu je ne može opisati.
Dakle, što drži naše svjetove na hrpi koju zovemo oobnost?
Ako izbjegnemo mističnu priču o postanku stvari, tajnama i blabla, možemo koristiti čistu fiziku. Postoji Sila između mjehura svjetova i koja drži svijet u bliskoj vezi sa svijetom pored njegovog. Recimo, kad je osobnost jako, izrazito ljuta i agresivna, da bi se prešlo u blagost potrebno je prijeći nekoliko gradacija stanja koje pomalo ublažuju situaciju tako da u jednom trenutku osjetimo mirnoću i prihvaćanje. Pitanje je zbog čega čovjek nije u stanju pronijeni svoje ponašanje? Zbog Sile koja razdvaja svijetove osobnosti! Da bi iz čiste aktivne supstance prešlo u čisto pasivnu supstancu potreban je momenat slabljenja jedne sile i jačanja druge sile. Obično čovjeka koji je ekstremno ljut pokušavaju smiriti njegovi prijatelji, okolina i postupno, kako je neka okolina izazvala agresiju, tako nova okolina izaziva pasivizaciju, dodaje pasivni obrazac sa jačim intenzitetom u koji osobnost ulazi i pretapa se. Njegovo tijelo se još ljutito bori sa promijenom, puše, znoji se, crvenilo u licu, ali lagano dolazi u stanje ne-bitnosti prijašnjeg cilja i čak opravdava sadašnji trenutak traženja mira i prihvaćanja. Ovakav linearan način nasilja nad čovjekom je normalna stvar i svakome od nas se događa tijekom dana nebrojeno puta upravo ovakav čin pretapanja. Zbog čega čovjek treba toliko truda i suradnje s okolinom da bi bio nigdje? Zato što nema Svijest.
Ljut čovjek, miran čovjek - ista DNA, isti matični broj... pa kako onda da ti ljudi ne znaju jedan za drugoga? Čovjek se može sjetiti poslije stanja u kojima se našao i reći sebi da je postupio dobro ili loše, ali u samom trenutku on/ona ne poznaje onog drugog sa istom krvnom grupom. Kakva je priroda sile koja čovjeka drži u mjehuru neznanja ili sna? Ne znam. Moguće je da je neki oblik elektromagnetske spojnice koja drži sustav na hrpi. Možda je oobična struja. Možda gravitacija. Ono što znam je činjenica da se takva sila može prijeći, prisjećanjem i i shvaćanjem. Potrebna je pomoć, pomoć ljudi koji su savladali jedan dio svojih okova, da objasne uopće gdje su okovi. Tada čovjek, u budnom stanju stapa dijelove svoje osobnosti u jednu veću i tada uviđa koliko je glup. I slab.
Razvoj se događa između točke uviđanja i točke oslobađanja. Izgrađuju se razvojni alati za stapanje osobnosti u veće osobnosti, osvjetljuje se teren sve više i više. No sila koja drži velike organizme na hrpi, puno je jača od sile koja drži male mikrobe svakodnevice. Na kraju ostaju samo dva organizma, onaj Za i onaj Protiv. I za oslobađanje iluzije između Za i Protiv potrebna je sila Zvijezda, Sila izvan ovog svijeta dualnosti i ograničenja. Tako je jako čest primjer produhovljenih ljudi koji su prava ljudska smeća, ljudi velike riječi i animalnih nagona, podijeljene osobnosti inteligencije i retardacije. No, sve je to dio Igre. Svijest je vrijedan pokal i ne ostvaruju je mnogi.
petak, 01.12.2006.
IDENTITET
Počnimo sa Freudom
Majstor je koristio termin ID, zajedno sa terminima EGO, SuperEGO i budna svijest.
Termin ID podrazumijeva atavistički princip, nesvijest rase, skup svih životinjskih nagona, pra-strahova, uglavnom sve ono što ne želite u svome stanu.
Entitet je biće, polje ili skup čimbenika koja, konkretno na čovjeku operira i izvodi određene radnje. Naravno osim grbe na čovjekovim leđima, entitet je nevidljiv. Neki ga zovu tihi šaptač.
ID ENTITET je sustav vrijednosti i svojstava koja ljudsko biće dobije, naslijedi ili jednostavno prihvati i tog trenutka ljudsko biće prestaje funkcionirati. Čovjek nije bitan, bitna je njegova ličnost, njegov Identitet, koja je u stvari duboko zakopana u nesvjest i temelji se skoro isključivo na strahu. Sama činjenica da ljudi to ne primijećuju ili čak i ako vide, kažu "Pa, mislim, pa kako ću ja sad bez to posla/imena/državljanstva/religije/monete/vrste pive...?" - to pokazuje razinu ropstva, kad osoba (person, personality, karakter, ličnost) brani svojeg tamničara, a sve iz opravdanja - onaj drugi je još gori 
Pitanje za 16.000,00 kuna:
Da bi uopće postojali, kao ljudi, napravit ćete slijedeće:
1. Dati otkaz
2. Odreći se državljanstva
3. Odreći se "svoje" religije
4. Ništa od navedenog
Mr. G reče davno : "Ljudi bi rado pomogli svijetu, ali se neće odreći svoje večere!"
Komunikacija i manipulacija
Komunikologija ili znanost o međusobnim interakcijama muđu subjektima je tek u razvitku. Primarni ciljevi su jasni i određeni i sa subjektivnog aspekta potpuno su logični:
• istražiti čovjekovu sposobnost interakcije
• istražiti utjecaje na čovjeka u razini objekta i u razini subjekta
• naći adekvatna rješenja i izgraditi alate u cilju prijenosa informacija i utjecaja
Nažalost, razvoj moderne tehnologije i omasovljenje upotrebe raznih elektronskih pomagala dovelo je čovjeka iz pozicije subjekta, dakle Onoga koji upravlja u poziciju objekta, dakle Onoga kojime se upravlja.
Takav svjetonazor znanost je širila u skladu sa ciljevima svojih eksperimenata. Omasoviti, napraviti kontrolne skupine korisnika i tada proučavati. U kasnijoj fazi ista ta znanost, koja za temelj proučavanja ima povezivanje i ispitivanje relacija među ljudima i čovjeka sa okolinom, učinila je korak napred u Primjenjenu znanost, tj. Istraživanje „zbog“.
Takav rasplet situacije je nanio veliku štetu ljudima, iako se svagdje prodaje priča kako je povezanost među ljudskim bićima sad najveća ika, jer su ljudi upravo zbog takvo življenja u multimedijskoj okolini, degenerirali kao ljudska bića.
Degeneracija ljudskih bića očituje se na nekoliko razina:
• Na fizičkoj razini – tijelu
• Na emotivnoj razini
• Na duhovnoj razini
Te razine se koriste kao pogonsko gorivo za razvoj mentalne, prenapregnute strukture koja pod utjecajem silnih inputa okoline zahtjeva širenje i ekspanziju – što potiče najrašireniju bolest današnjeg modernog svijeta – NEUROZU.
Kako dolazi do toga? Kako je moguće da Neuroza ima toliko raširen utjecaj na ljudsku rasu?
Neuroza, također poznata pod terminima psihoneuroza ili neurotični poremećaj, je skupni termin koji predstavlja svaku mentalnu ne-ravnotežu koja uzrokuje smetenost, ali za razliku od psihoze ili nekih poremećaja ličnosti, ne umanjuje racionalnu misao ili individualnu mogućnost funkcioniranja u svakodnevnom životu. Zgodno I domišljato. Ključne riječi su:
• Mentalna neravnoteža i pometenost
• Ne smeta za svakodnevno funkcioniranje
Kako bi se u današnjim okvirma nazvao čovjek koji nema mentalnu stabilnost i koji funkcionira savršeno u datim uvjetima? Kupac!
Čovjekov život u svim aspektima mora biti uravnotežen. Mora u tijelu biti ravnoteža, mora biti emocionalno stabilan, znati kud ide i čemu stremi. Koliko modernih ljudi danas ima taj luksuz? Rijedak je takav, a i kad se postigne takvo stanje, prestaje biti moderan i suvremen, već se na takvu osobu gleda sa prezirom i podozrenjem.
Komunikacija je proizvod znanosti. Tehnologija je proizvod ljudske težnje za jednostavnosti i brzinom. Stres i neuroza su proizvod gore navedenih. Cilj – kupiti proizvod!
Kad imaš – moraš imati još više
Kad si zdrav – moraš htjeti nešto što ti ne treba
Kad si bolestan – trebaš pomoć oko problema, zdravu hranu
Kad nemaš – želiš imati
Nema ravnoteže. A kako bi i bilo kad se svugdje promiče pitanje globalizacije, brzih informacija, dijeljenje prostora i interesa. Neuroza nastaje u trenutku kad čovjek mora riješiti neke probleme koji su uzrokovani od drugih, preuzeti odgovornost koja je nametnuta i, možda najbitnije – imati stav o nečemu o čemu gdje nema iskustvene pozadine. Svi tipkaju, zovu, SMS-aju, mailaju – i druže se. No to nije druženje u kvalitativnom smislu. To je druženje u smislu količine razmjene dojmova. Razmjene informacija i stavova. Takva druženja, ukoliko su nekritička stvaraju iluziju zadovoljstva i na tome se temelji cijela obmana. Čovjek prestaje biti izvor sreće, već postaje korisnik sreće i netko to mora platiti. Plaćaju čovjekovi sustavi, koji degeneriraju i postaju opet predmet novih težnji i stavova. I tako to, do duboko u noć.
Jedino čovjek koji je smeten kupuje proizvod. Jedino čovjek koji nema svoj kriterij radi da bi platio ono što mu ne treba. I ono što ima traži pažnju, imovina je ogledalo uspjeha i izvor trajne nesreće. Ljudi bježe od siromaštva koje ne postoji, a žive u potpunoj bijedi. Radi se nekoliko poslova, plaća se nekoliko kredita – to je cijena sustava.
Postoji jedan vrlo elegantan test, da bi se odlučilo je li to ili nije na tragu Istine o sustavu ljudi. Uzme se bilo koji dan, bilo koji – najbolje radni, ali ljudi se boje da ne izgube baš u tome trenutku mogućnost da uzmu milijun nečega – dakle, uzme se bilo koji dan i isključi se telefon, TV i Internet. Normalno se živi, ustaje, jede, vrše obaveze, jedino se isključi dotok informacija, svih informacija uključujući rodbinu, prijatelje, djecu. Sve. Slijedeći dan, kad je test gotov…pa svaki čovjek vidi za sebe 
.
