ursa_major

ponedjeljak, 28.05.2007.

Pjesma cjeline

Oh, osjećam se plodnom
zima je prošla i mraz više ne prekriva moje tijelo.
Toplina sunca ulazi u moje pore,
a vlaga iz dubina stvara nove sokove.
Baš sam spremna...

Gdje sam? Strah me obuzima,
ta ja sam samo mala sjemenka,
a svuda oko mene je samo turobna zemlja
mračna, vlažna i imam osjećaj da će
mi tijelo prsnuti. Strah me obuzima,
strah od sudbine koja preuzima moj mali život
Umirem i gotovo, nikad me nije niti bilo.
Strah me... evo koža mi puca...
O, kratki živote, ja odlaziiiii...

Divno, sjeme u meni je proklijalo
Osjećam kako raste i osjećam kako kreće prema danu.
O, kako se osjećam plodno.
Ma, nek sve raste, nije me briga
nek sve juri i nek sve živi
Osjećam bujanje u utrobi svojoj
Nek stabljika bude drvo
i nek trava poraste
i nek klice isklijaju
nije me briga
Nek samo raste.
Nek sve raste.

Oho, ovo je plodna godina.
Svuda uokolo život niče.
Moja obitelj neće biti gladna
bit će kruha i bit će zdravlja.
Moram malo opljeviti i očistiti od korova,
baš je bujna zemlja ova.
Ako dam korovu da naraste
stabljike neće imati Sunca i vlage, niti mjesta.
Ima tu posla, ali pogledaj je: prekrasna je to Zemlja.

Što ovo čudovište radi,
zašto mi djecu trga?
Pa što ti je trava kriva,
pa pusti je nek živi.
Pogledaj me kako sam bujna
kako rađam i kako darivam.
A ti trgaš, otimaš mi moje izdanke.

Napokon malo mjesta.
Ja sam klas žitni, ja sam Sin ove zemlje.
Došao sam do Sunca i gospodar mi dade mjesta.
Sva ona trava neplemenita, sav onaj korov,
sve je ono gušilo moj život.
Majka je tužna, ali shvatit će da je u meni Svijet,
da u meni ima Sutra.
Majka nikad više plakati neće,
kad vidi mene i moju braću i sestre,
kako smo jaki i moćni. Majčine suze su teške,
ali Život je sladak i Život će biti.

A Majci Zemlji i Ocu Suncu hvala do kraja Svijeta.

utorak, 15.05.2007.

Ona

Velik je Svijet u njenom oku;
Prevelik i prostran i mnoge oluje putuju
Od nemila do nedraga.
Putuju oluje do konačišta svoga,
Od zore do zalaza.
Velik je to svijet
Pun anđela i demona
Mnoge djeve bijahu spašene
Mnogi dvori osvojeni.
Kraljevna negdje spi u tome Svijetu,
Čeka buđenje.

Svijet je to velik i moćan
Kao što moćni su divovi
Starih vremena
Mnoge su i priče ispričane
Mnoge ljubavi tužne
Mnogi prinčevi pretvoriše se u žabe

Velik je Svijet taj;
Četrdeset godina ti treba
da pređeš s kraja na kraj.
I kad dođeš na kraj Svijeta tog pitaš se
«kuda si krenula Glavo luda?»

Svijet je taj u orahu smješten
U orahu čarobnu koji se na Moru talasa.
Ali, gle! Iznad ruba orahova
Kosica mala i dva oka plaha.
Gledaju i motre i mole.

I prvi puta znaju da orah neće izdržati,
Znaju da je More sudbina
More Istine i Znanja i Spoznaje
Nije više tama.
Svijet se polagano pretače u Jedno.
Oči plahe gledaju i čude se.
Oči plahe puštaju suzu za Starim Svijetom.
Ali tada suzno oko pogleda naprijed u bezdan i skoči!
Orahova ljuska je ostala samo uspomena.

Novi dan sviće, ljubavi

Nek te prva zraka sunca usmjeri u Vječnost!

Malo o Bogu i Čovjeku

U početku biješe riječ…
…i riječ postade čovjekom!

I cijeli život čovjek hoda ovom zemljom
Tražeći riječi koje ga mogu objasniti,
Koje objašnjavaju njegov život,
Njegove postupke i Njegove nedaće
Koje objašnjavaju sreću na licu
I tugu u Njegovu srcu.
Riječi su te koje opisuju Čovjeka
Velikog i ponosnog Sina Boga našega.

Rodio se Sin u srcu i počeo rasti
i svake zime, s pahuljom prvom,
gleda i sretan je, jer ga Čovjek traži.
Sretan je jer će ga naći
i tada će biti jedno,
i Bog i Čovjek.

I zajedno će krenuti dalje,
i Bog i Čovjek
u dobro sutra,
tamo gdje lišće zeleni
tamo gdje sunce sija
tamo gdje riječ traži drugu dušu
da postane Čovjekom.