10

srijeda

lipanj

2015

Osvajanje Bjelolasice

Izvješće sa izleta na Bjelolasicu 1534m, 26.04.2015. (MV)
Foto (MV)


Nas četvorica planinara je prošlu nedjelju osvojilo Kulu, najviši vrh Bjelolasice (1534 m), a ujedno i najviši vrh Gorskog kotara. Krenuli smo iz sunčanog Zagreba oko 7 sati. Kako smo se približavali Gorskom kotaru, tako je i nebo postajalo sve oblačnije. Kad smo izašli iz auta u Begovom Razdolju, svježina zraka i jačina vjetra su nas nemalo iznenadili. Nakon kraće pauze i popijene kave u Planinskom raju, krenuli smo prema Matić poljani. Tamo smo vidjeli spomenik partizanima koji su se smrznuli u snježnoj oluji 19./20.2.1944. Uz cestu se nalazi 20-tak kamenih obeliska koji označavaju pale borce. Slijedeća značajnija postaja nam je bila planinarska kuća Jančarica. Tu smo napravili pauzu za ručak i zabrinuto gledati skroz oblačno nebo.



Poslije Vrbovske poljane, krenuo je strmiji uspon prema vrhu. Došavši do zadnjeg križanja prije vrha, odlučili smo ipak prvo posjetiti planinarsko sklonište J. Mihelčić. Staza je cijelo to vrijeme bila prava planinska, dosta strma i skliska, a često smo prelazili snijeg kojemu još nitko nije javio da je proljeće davno stiglo i da mu je krajnje vrijeme da se otopi. Samo sklonište nas je ugodno iznenadilo. Manje je od Ratkovog skloništa, ali slične opremljenosti. Nakon još jedne pauze za ručak, krenuli smo prema vrhu, a tu je već počelo biti veselo. Vjetar je povremeno jako puhao, povremeno je padalo nešto na granici rosulje i susnježice. Na samom vrhu smo se zadržali kratko, tek za pokoju fotku i krenuli najkraćom stazom prema autu. To se pokazalo malo izazovnim, jer je ta staza rjeđe korištena, pa su markacije izblijedile, povremeno nepostojeće. Silazak je ispočetka bio dio po metar snijeg, a dio po stijenama. Sve smo to uspješno savladali uz pokoje padanje, propadanje u rupu i ogrebotine. Nakon sporijeg silaska zbog problema s orijentacijom, sretno smo dočekalo šumsku cestu (skoro pa smo ljubili tlo). Nakon toga je ostatak hodanja bila šetnjica po cesti koja je dijelom bila prekrivena snijegom. Iz njega se povremeno dizala maglica. U Zagreb smo se vratili oko 8 navečer. Planinarenje je trajalo oko 7,5h tj. oko 6,5h čistog hodanja s prijeđenih oko 20km. Nismo putem sreli medu ni vuka unatoč čestom zazivanju istih, ali smo vidjeli nekoliko srni, od kojih su dvije stale na desetak sekundi, taman za fotosešn. Priroda se još nije do kraja probudila na Bjelolasici. Visibabe, jaglaci (to je ono žuto, jelda), šafrani i ostali vijesnici proljeća još uvijek vladaju tim područjem. Bilo ih je lijepo vidjeti. Drveće većinom još spava. Mogli bi preko ljeta napraviti novo osvajanje ove planine, ali samo ako prognoza bude savršena.

09

utorak

lipanj

2015

Pohod na Dinaru - najviši vrh Hrvatske

Tradicionalni pohod na Dinaru - najviši vrh Hrvatske 6. i 7.06.2015.
(Izvještaj MV, foto HPS)


Dvojica naših planinara sudjelovala su u pohodu na najviši vrh Hrvatske Dinaru (1831m) kojeg je organizirao HPS. Kratki izvještaj našeg člana je u nastavku a na linku dolje pročitajte izvješće HPS-a i pogledajte par slika.

Uspješno smo savladali uspon na najvišu točku u Hrvatskoj, zajedno sa 170-tak drugih planinara. Prošle godine ih je bilo stotinjak, a godinu prije toga 50-tak. Slijedeće godine ćemo ih se opet pridružiti, ako obaveze i prilike dopuste. Hodanja je bilo ukupno oko 7.5-8 h i zapravo je bilo lakše nego što sam očekivao. Staza je ispočetka ugodna, povremeno kroz nisku šumicu, a sam teren je travnat. Kasnije teren postaje grublji, naporniji, a sjene nema ni za lijeka. Pogled s vrha nije bio očekivano spektakularan zbog sumaglice (nismo ni more vidjeli). Sve skupa je bilo izazovno, al odlično iskustvo. Jedini problem je ispalo Sunce. Uspjeli smo skoro izgorjeti po vratu skoro svi, unatoč višekratnom mazanju kremom za sunce. Spavali smo besplatno u školi, na madracima u učionicama. Danas smo doručkovali na izvoru Cetine, popeli se na Prominu, te na povratku u ZG otkrivali okolicu Knina u potrazi za izvorom Zrmanje. To je ispalo poluuspješno, jer smo sam izvor vidjeli s nekoliko stotina metara visine. Slijedeći put se spuštamo do samog izvora.

HPS - Uspješan pohod na Dinaru 6.06.2015.





<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se