26

srijeda

prosinac

2012

Izlet na Sisol

Izvještaj sa izleta na Sisol (Učka) 16.10.2011. (VO)

„Neće iti hladno, zar ne?“ Nikako, odgovaram, sredina listopada je poznata po tropskim temperaturama. „A vjetar?“ Samo povjetarac... Uvjeriti ekipu s Kvarnera i iz Istre da je sasvim opravdano planinariti po suncu, pa makar se smrznule uši i otpuhao ih vjetar bilo je sasvim lako. Da ne budemo klišeizirani s Vojakom ili nekim drugim istaknutim vrhom u riječkoj okolici, odlučili smo prvi riječki planinarski izlet napraviti na Sisol, manje poznat vrh u južnoj Učkoj, koji se uzdiže iznad Brseča.

Put do Brseča bio je uobičajeno zavojit, koji je nekim putnicima davao bljedoliku boju lica, a vjerno nas je cijelim putem pratio i pas, vlasništvo naše vozačice i (napokon) jedne aktivne žene u našem društvu. Na kamenu ka na svili, krenuli smo skakutati kao koze krševitim puteljcima, stalno se uspinjući, sve više i više prema Sisolu. Petero neustrašivih nije prezalo ni pred izlaskom na otvorene grebene gdje je bura više nego pirkala, ali smo istovremeno ostali otvorenih ustiju zbog pogleda na cijeli Kvarner, otoke, grad Rijeku i niz gradića i mjesta koji se nižu sve do Brseča i Crne punte. A s druge strane puca pogled na Istru, dok nas sa sjevera prati glava Vojaka, najviši vrh Učke.

Uz povremena stajanja i zaštite od vjetra, sklonili smo se i u lokalnu vilu propuh, prolaz Provrtrenica, prirodno okno kroz stijenu, gdje smo malo odahnuli i pojeli ručak, uz glasno cviljenje našeg četveronožnog pratitelja. Inače nisam bio siguran u porijeklo naše Rite, ali izgleda da ipak ima nekih hercegovačkih gena, jer umjesto za grančicom ona trči za kamenjem... Nastojali smo ne bacati kamenje u provaliju, da ne bi vidjeli i leteće pse oko nas...

Put nastavlja grebenom, uz jake bočne udare vjetra, pa kroz samu stijenu gdje se valja pridržati i rukicama. Put je pun škrapa koje mogu zadržati nogu, pa je uz dodatni vjetar bilo zaista zanimljivo plesati oko kamenih gromada. Sisol (835 metara) je stjenovit vrh strmih strana koji dominira u južnom dijelu hrpta Učke, tamo gdje se hrbat sužava u oštar greben. Na istarsku se stranu Sisol ruši strmim stijenama prema Čepićkom polju, a s kvarnerske strane kao odrezan tone u more. Vidik sa samoga vrha je ograničen, ali se s grebena Sisola pružaju različiti vidici prema Kvarnerskom zaljevu, vršnom dijelu Učke te prema unutrašnjosti Istre.

Povratak je bio brži, ali smo zbog nedostatka vremena, jakog vjetra i vrlo kršnog terena odlučili vratiti se u Brseč istim putem. U Brseču smo, prema dobroj staroj tradiciji, okrenuli rundu u konobi, uz budno oko jedne lokalne mačke (čisto zlo nas prati).

Time je predivno započela era queer planinarenja u Rijeci. Plan je da se i u Rijeci, kao i u Zagrebu, održavaju izleti jednom do dva puta mjesečno, pa pozivamo sve Riječane i Riječanke, Istrijane, Gorane i ostale da nam se pridruže!

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se