19

srijeda

prosinac

2012

Plešivicom gore-dole

Izvještaj sa izleta na Plešivicu, Samoborsko gorje 6.2.2011. (VO)
(Foto JĐ)



Jutarnji sastanak queer planinara u Samobor počeo je tradicionalno u birtiji. Osmero nas odmah je na početko skratilo put prema drugom najvišem vrhu Samoborskog gorja, Plešivici koja se uzdigla na 779 metara nadmorske visine i time zatvorila Rudarsku dolinu gdje se radi nadaleko poznata Rudarska greblica. S domaćim tijestom u rukama grabili smo prema Anindolu, mjestu gdje je uplakana ostala neka ženska jer joj lik nije došao na spoj. Proglasivši mjesto sv. Ana Šmrkljava, jer sve što je iza nje ostalo je bio uplakani rupčić, po tradiciji su nas ispratili glasni psi a sunce je zasjalo kao da je kraj proljeća.

Napokon, reći će mnogi, jer nas vrijeme nije mazilo u ovih skoro pola godine rada Queer Sport Outdoorsa. Ova je godina počela sjajno, svaki put smo imali predivno vrijeme i ekipa se proporcionalno počela povećavati. Naš put po Samoborskom gorju vodi čudnovatim selima samoborske okolice, uz prekrasne vidike prema Rudarskoj dolini i masivu Oštrca (neki članovi ga zovu i Ooooo-ŠTRC!). Uz pojedine jadikovke, prijetnje i zapomaganja svijetlom predsjedniku, stigli smo u selo Kotare odakle se put odvaja prema Plešivici.

Priznajem, nije lako popesti se na Plešivicu. Uz ispuštanje krikova i sklizanja po još uvijek postojećem snijegu, nakon psihičke borbe s tri vrha od kojih niti jedan nije onaj pravi stigli smo na vrh Plešivice. I tu nas je čekala predivna nagrada; sunčani vrh s predivnim pogledom prema jugu. Sa suzom u oku, sunčali smo se i pohlepno jeli sve što se našlo u ruksaku. Nakon kojih pola sata, spustili smo se na Poljanice, u lovački dom, gdje smo se osvježili pivicom.

Na povratku smo imali i malo avanture, jer je svijetli predsjednik pod utjecajem opojnih riječi krivo skrenuo pa smo završili na nečijoj njivi s koje smo se izvukli preskakajući potočić i uspinjajući se prema cesti koja nas je odvela u selo Braslovje. Povratak u Samobor i zadnja piva prije busa za Zagreb ponovno je potvrdila neprekidnu sponu našeg društva kojemu nema premca u Hrvatskoj.



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.