15

subota

prosinac

2012

Hahlići - Grobničke alpe

Izvještaj sa izleta održanog 25. i 26.06.2011. (VO)
(Foto MS, KM, JĐ)


Ćunina glava, Mudna dol, Fratar... Lascinava imena koje je nadjenuo nadahnuti hrvatski narod toponimi su na Grobničkim Alpama odnosno Hahlićima, skupini prekrasnih vrhova iznad Grobničkog polja kod Rijeke, gdje su Queer Sport Outdoors planinari proveli dva dana u savršenoj atmosferi. Definitivno najteži, ali i najatraktivniji izlet koji je naš klub imao do sada ostavio nas je bez daha.

Put je započeo ranojutarnjim vlakom. Strpili smo se do sedam sati, kod Karlovca, kad smo otvorili prve pivice, za osvježenje. Nakon vriskanja u kupeu kad smo ugledali more, uskoro smo se našli s novim članom u Rijeci i trčeći došli do Delte, na autobus za Podkilavac. Radi se o selendri iznad Grobnika, poznatog po autodromu gdje je nekad glavna faca bio Tuđmanov unuk Siniša. Odavde smo krenuli kroz šumarke i kamene puteve podnožjem Hahlića. Put postaje sve kamenitiji, i uskoro ulazimo u kanjon Mudna dol.




Radi se o jedinstvenom kanjonu u Hrvatskoj, koji je potpuno neprohodan kad padne kiša. Zašto je to tako saznali smo nakon kojih pola sata. Put se penje u alpskom stilu, preko klinova, ljestvi i sajli kroz živu stijenu. Držeći se maltene zubima za stijenu, verali smo se bez straha, tek s pokojom suzom u oku za našim mladim životima. Da se radi o potpuno bezopasnom kraju dokazivali su i kosturi divokoza koje su rađe izabrale smrt u raljama vukova nego spuštanje sajlom kroz Mudnu dol. Znoj curi u potocima, sajle se nišu, nedostaju klinovi, ali mi smo neustrašivi, pravi mačo muškarci koji tek tu i tamo vrište od jada. Kako god bilo, uživali smo u Mudnoj doli , a bilo je i luđačkih prijedloga da ponovimo cijeli uspon.





Kad nam je već svega bilo dosta, put dolazi na livade između vrhova, a tu već puca prvi pogled prema Kvarneru. Sunce piči, a kad nam je svega bilo dosta, shvatili smo da većina više nema vode. Stoga smo pili toplu pivu. Srećom, povjetarac sa sjevera nas je hladio dok smo ulazili u šumu oko vrha Vidalja. Obišavši Vidalj, krenuli smo grebenom s prekrasnim vidicima prema Gorskom kotaru i nakon kojih sat vremena stigli pred pl. kuću Hahlić. Nalazi se na 1097 metara, na južnoj padini Obruča, na malom zaravanku između Dnića i Ćunine glave. To je zidana prizemnica s potkrovljem. Od doma se pruža lijep vidik na Riječki zaljev, otoke, Grobinštinu i Učku. Dom je okružen lijepom šumom smreke i planinske bukve. Smjestili smo se u jedan sobičak sa šest kreveta poredanih jedan kraj drugih. U domu nije bilo struje, pa je večernja atmosfera bila pomalo romantična. Što našim hladnokrvcima nije predstavljalo nikakav poseban doživljaj.

Predvečer smo se uputili na vrh Fratra. Put vodi oštrom uzbrdicom kroz šumu, pa po vrlo oštrom kamenu do vrha (1353m). Fratar je najmarkantniji vrh u području iznad Hahlića. Izdaleka je prepoznatljiv po tome što su mu padine strme i šumovite, a tjeme kamenito. Po visini je Fratar odmah iza Obruča, a zahvaljujući izdvojenom položaju, s njega je vidik mnogo dojmljiviji. Najviša točka označena je naslaganim kamenjem. Ovdje smo razvili našu duginu zastavu i bili sretni što smo, eto, sjeli na Fratra! Neki su zapjevali i Aleluju! Vidik je odavde predivan. Kao na dlanu ispred nas se prostire cijeli Kvarner. Vidi se sve, od vrhunaca sjevernog Velebita, preko Krka i Cresa, do uvala ispod Učke. Cijela Rijeka, Opatija, Kastavština, Grobinština... Na drugu stranu se nižu brojni klanci i vrhovi Gorskog kotara. Kako je sunce bilo već nisko, fotografije su naprosto umjetničke, a instinktivno je i naša brbljava ekipa u jednom trenutku naprosto zašutjela. Spustili smo se drugom stranom, preko niza opet oštrih kamenih gromada. Kod vrha Dnjića primjetili smo konje, koji slobodno pasu planinskim pašnjacima. Konji spavaju kod doma, a ujutro smo ih opet vidjeli, neki su iskazali i velike simpatije prema njima. Neobično, ali spavanje je došlo brzo. Umorna ekipa je uskoro nakon domaće maneštre započela svoj noćni orkestar.





Jutro je započelo ponovno sunčano i nakon doručka smo se popeli na Ćuninu glavu, vrh nedaleko pl. kuće. Odavde se lijepo vide svi vrhovi hahlićke skupine. Hodajući hrptom Ćunine glave, što nam je davalo mnoge konotacije, i izbjegavajući minska polja koja su ostavili konji, kao i gomilu muha koje su se rojile oko njih, prošli smo nekoliko bara, kaliće, odnosno hahliće po lokalnom izgovoru. Ionako smo trebali rječnik da bi razumijeli domara i dvije stare žene koje rade hranu u pl. domu. Iako je plan bio da odemo do Obruča, ipak smo se uputili prema Podkilavcu. Put vodi otvorenim livadama, uz brijegove čija je trava toliko zelena i niska da izgleda kao iz kolaža. Stalno imajući pored sobom vidik na more, a unazad na planine, sišli smo do Podkilavca gdje je završio planinarski dio ovog predivnog vikenda.

Svatko tko se skrio i nama doći nije htio, neka mu bude žao.

Oznake: rijeka, alpe, konji, kanjon, vrh, dom, more, piva

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se