29

petak

lipanj

2012

Planinarenje po vrućini: kako ostati hladan i zadovoljan

Došli su vrući dani pa evo nekoliko stvari koje možete učiniti da ostanete hladniji i zadovoljni izletom kad planinarite po takvom vremenu:

* Nosite odjeću koja ne upija vlagu i drži je dalje dalje od tijela (izbjegavajte pamuk).
* Glavu i vrat zaštitite zaštitnom kapom širokog oboda. Koristite zaštitu od sunca - SPF 30 ili više je preporučeno.
* Namočite svoj rubac u hladnoj vodi i stavite ga na vrat ili glavu i isparavanje će vas rashladiti.
* Planirajte rani početak svojeg izleta, kada je dan hladniji i planirajte tako da hodate u više zasjenjenim područjima tijekom najtoplijeg dijela dana.
* Ostanite hidratirani. Pijte puno vode ili, ako ste na dugom planinarenju, uzmite sportski napitak s elektrolitima.
* Planinarite sporije. (Hej, vruće je vani! Usporite i uživajte u pogledu!)

Za vlastitu sigurnost i sigurnost onih s kojima ste na planinarenju, dobro je znati što je toplinska iscrpljenost i kako toplotni udar izgleda te znati što učiniti u takvim situacijama:



Toplinska iscrpljenost
Simptomi: blijedo lice, mučnina, povraćanje, hladna i vlažna koža, glavobolja, grčevi. Nemojte ignorirati glavobolju kada planinarite tijekom vrućina! Ovo je ozbiljna stvar. Stanite. Uzmite tekućinu! Odmorite u hladu.

Liječenje: piti vodu s elektrolitima, jedite visoko-energetsku hranu (s masti i šećerom), odmorite u hladovini 30-45 minuta, i ohladite tijelo uzimajući vodu. Ako mučnina ili povraćanje sprečavaju pijenje dosta tekućine, prekinite izlet i razmislite odlasku u bolnicu jer će tekućinu možda biti potrebno primjenjivati intravenski.

Toplinski udar - po život opasna situacija!
Simptomi: zarumenjelo lice, suha koža, slab i brz puls, visoka tjelesna temperatura, konfuzija, slaba presuda ili nesposobnost razumijevanja, nesvjestica, halucinacije, napadaji. Ponekad simptomi toplinskog udara mogu ličiti na one od srčanog udara ili drugih uvjeta.
Liječenje: kod toplotnog udara žrtva mora biti ohlađena odmah! Kontinuirano polijevati vodu na glavu i torzo, napraviti puhanje zrakom za stvaranje utjecaja isparavanja i za hlađenje. Uronite osobu u hladnu vodu ako je moguće. Premjestiti osobu u hlad i ukloniti višak odjeće. Osoba mora biti odmah na putu u bolnicu. Nazovite GSS!

preneseno sa: web HPD Japetić

22

petak

lipanj

2012

Trakošćan - Ravna gora - Trakošćan

Izvještaj sa izleta 17.06.2012. (JM)

Iako desetkovani Zagrebačkim prajdom, odnosno popratnim bančenjem i ljenošću da se jutro kasnije u 8 sati krene na planinarenje, krenuli smo s jednim autom i to u sastavu 3 visokopozicionirana funkcionera Uroborosa i moje malenkosti. Put do Trakošćana protekao je bez problema, u atmosferi razbuđivanja i triježnjenja, koja je tek povremeno bila prekinuta uzbudljivim događanjima poput policijskog zaustavljanja (za koje se srećom ispostavilo da je bilo rutinsko) ili skakutanja košute i Bambija preko ceste.



Auto smo ostavili kod hotela u Trakošćanu i krenuli na Ravnu goru. Vrijeme je bilo savršeno sunčano, bez oblačka i vruće. The President je odmah pokazao svoju neprofesionalnost samim time što je na planinarenje krenuo u trapericama, koje je povremeno i potfrkavao do koljena. Prva lokalna znamenitost koju smo obišli bila je mala stijena, odnosno vrh Velike pećine s monumentalnim drveno-plastičnim raspelom, dodatno ukrašenim šarenim žaruljama (skoro pa queer raspelo).



Nastavili smo do planinarskog doma Pusti duh, gdje smo malo odmorili, pojeli i popili (koju pivicu).
S Ravne gore pružaju se predivni pogledi za okolne zagorske brege, a dijelom i na susjednu Sloveniju, obzirom da je Trakošćan uz samu granicu.



Nastavili smo do Filićevog doma, gdje smo ponovno malo predahnuli u društvu slovenskih penzionera, za koje je u domu bio pripremljen glazbeno-zabavni program. Putem smo često pozirali ispred mnogobrojnih križeva i raspela ili se kao djeca igrali na ljuljačkama, toboganima i klackalicama.

Prema dolje smo se relativno brzo spustili, put je u početku bio strm, a kasnije ravan te smo prolazili kroz brojne zagorske zaseoke. Posjetili smo i sam dvorac Trakošćan, doduše samo izvana jer smo bili preškrti plaćati ulaz za nešto što je većina već posjetila. Umjesto toga radije smo sjeli na piće u kafić Splav na Trakošćanskom jezeru, neki su i isprobali domaće štrukle. Iako se na kraju nismo odlučili za pedaliranje po jezeru, sa splavi smo promatrali mnogobrojne ribe, a povremeno bi se ukazao i pokoji šaran kapitalac. Naposljetku smo krenuli prema Zagrebu i vratili se oko pola 6.


04

ponedjeljak

lipanj

2012

Kroz Rječinu na Veli vrh

Izvještaj sa izleta 3.06.2012. (VO)

Cijeli niz događanja u subotu osiromašili su prisutnost na planinarskom izletu u nedjelju, pa nas je bilo ravno dvoje. Krenuli smo iz samog središta Rijeke, ispod Trsatskih stuba, prema tradicionalnom ulazu u Rijeku, Banskim vratima. Odavde se, naime, spušta jedan puteljak u kanjon Rječine, koja je unatoč svom imenu, mali potočić. Ipak, dovoljno snažan da napravi duboki kanjon čije klisurine nadvisuje most Katarina na riječkoj obilaznici.

Po prilično sparnom vremenu grabili smo nogicama preko velikih kamenih blokova koji čine suho korito Rječine. Neosjetljivi na hrpetine mušica, ipak smo nastojali izbjeći vodenaste nakupine zelene boje koje nisu odavale pretjereno uvjerenje da se radi o svježini u nedjeljno prijepodne. Prešavši korito, našli smo se pred jednim od legendi riječke industrijske baštine. To su ostaci mlina Žakalj. Bio je to najveći riječki industrijski mlin za žitarice. Podignut je 1841. u kanjonu Rječine, kao jedan od brojnih lokalnih mlinova izraslih sredinom 19. stoljeća, kojih je uz Rječinu bilo 27. Radio je u okviru tvrtke Stabilimento commerciale di farine. Nakon požara 1862., obnovljen je i povećan. Objekt je narastao na šest etaža, dužine 90 i visine 25 metara. U najboljim danima mlin je zapošljavao 300 radnika, koji su godišnje proizvodili 250 tisuća vagona brašna. Ono se u bačvama otpremalo u Istru, Dalmaciju i Trst, u Englesku, Njemačku, Francusku, Egipat i Brazil. Žakalj u sastavu Stabilimenta posluje do 1881., a od sljedeće godine u okviru novoosnovanog Dioničkoga društva za mlin. Mlin radi do 1894. Godine 1918. prodan je Ugarskom pivarskom društvu iz Budimpešte, koje u Žaklju planira izgraditi tvornicu piva. No, poratnim pomicanjem granica prilazna cesta i mlin našli su se rascijepljeni u dvije države pa zamisao o proizvodnji piva nije ostvarena. Žakalj počinje propadati. Na njega danas podsjećaju ostatci visokih zidova pogonske zgrade uz Rječinu, obrasli bršljanom. Mlin u Žaklju romantična je ruševina, kao da je iskočila iz Tolkienovih priča. Put upravo prolazi kroz sam mlin, upotrebljavajući nekadašnje stepenice i pogone kao prirodni put koji se nastavlja šumom idućih pet sati do samog izvora Rječine.





No, to smo ostavili za jedan drugi put. Nakon par blagih uspona, skrećemo ulijevo i počinjemo se penjati prema grebenu Svete Katarine kako bi došli do našeg današnjeg cilja, Velog vrha. Očito ovdje nije nitko prošao već neko vrijeme, jer je travurina zarasla tako da nam je bilo svejedno hodamo li po puteljku ili širom šume, bez staze, puta. Markacije su napravljene tako da od jedne treba stati i napraviti panoramski pogled po okolnim stablima ne bi li se našla neka blijeda markacijica na maloj graničici udaljenoj par desetaka metara. To se kasnije obilato nadoknađuje s tri markacije udaljene međusobno dva, tri metra. Nakon te zanimljive igre markacionista, stižemo do suhozida koji služe prije svega da nama prepriječe put, a potom i da zaštiti lokalne koze. Predsjednik je u tom trenutku oduševljeno sam sebe podsjetio koliko voli kozje mlijeko, a pogotovo koz(l)e(tinu). Hodajući kršnim proplanicama na kraju smo stigli do prave kamene staze koja nas je vodila prema Velom vrhu.





Putem se s desne strane otvaraju pogledi prema Grobniku, Orehovici, istočnim dijelovima Rijeke, Urinju i Bakarskom zaljevu.U tom su pogledu uživali i talijanski graničari, naime, cijelim putem se nižu vojni bunkeri i osmatračnice iz Drugog svjetskog rata. Put konačno završava na istaknutom vršku zvanom Veli vrh, na kojem je, u društvu borova, podignuta kapelica. Pogled je širok, od Grobničkog polja, starog grada Grobnika, Grobničkih Alpi koje su bile zavijene u sive oblake, pa potom na kanjon Rječine koji završava na mjestu našeg jutarnjeg susreta. Posebno je lijep pogled iz starog bunkera na vrhu na jezero Valići i ponor ispod Velog vrha koji je tako strm da je tu napravljeno i lokalno penjalište.

Vratili smo se cestom do predgrađa Pulac, ali pošto nam je bilo dosadno čekati autobus, nastavili smo pješice sve do centra grada.

01

petak

lipanj

2012

Vrijeme je da se učlanite u Planinarsko društvo Uroboros!

Postanite dio Uroborosa

U Planinarsko društvo Uroboros mogu se učlaniti svi zainteresirani građani Republike Hrvatske i inozemstva koji ispune pristupnicu i pridržavaju se odredbi Statuta Društva i planinarskog kodeksa – etike. Sve što je potrebno za učlanjenje je popunjena pristupnica, jedna fotografija (3x2,5cm) i uplata članarine.

Članarina se uplaćuje jednom godišnje i za tekuću godinu iznosi 80,00 kuna za zaposlene i 60,00 kuna za studente i nezaposlene.

Uplatu članarine možete izvršiti na sljedeći način:
Broj računa PD Uroboros u Volksbank : 2503007-1100072181
IBAN – HR8025030071100072181
Opis/svrha plaćanja : Uplata za godišnju članarinu
OIB društva – 39145812448


Popunite pristupnicu i postanite član PD Uroboros.
PRISTUPNICA

Zatražite pristupnicu e-mailom!
Naša adresa je pduroborus@gmail.com

Koje su prednosti učlanjenja u PD Uroboros?

PD Uroboros je u postupku učlanjenja u Hrvatski planinarski savez (HPS).
Članovi Društva će (kao članovi PD Uroboros koje je član HPS-a) steći brojne pogodnosti, prava i popuste od kojih ističemo najvažnije:

Članovi PD Uroboros:

- kao i svi članovi planinarskih udruga udruženih u HPS osigurani su posredstvom HPS-a za slučaj nesreće na planinarskim izletima u Hrvatskoj za slučajeve invaliditeta i smrti,

- mogu pri sudjelovanju na izletima u slučaju potrebe besplatno koristiti pomoć Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS), dok svi oni koji ne bi bili članovi, a sudjelovali bi na izletima dobrovoljno i na vlastitu odgovornost, takvu bi pomoć morali platiti sami,

- u Hrvatskoj i Sloveniji imaju 50% popusta za noćenje u planinarskim domovima, kao i popust u drugim državama koje imaju sporazum sa HPS-om,

- mogu ostvariti popust na planinarsku literaturu koju mogu naručiti u HPS-u,

- imaju mogućnost pohađati različite tečajeve u organizaciji svog Društva ili u organizaciji HPS-a i komisija pri HPS-u,

- ostvaruju popust na kupovinu voznih karata za putovanja od 40% u vagonima 2. razreda za grupu od pet ili više polaznika, a što omogućavaju Hrvatske željeznice,

- članskom iskaznicom ostvaruju značajan popust na ulaznice u nacionalne parkove, parkove prirode i sl.,

- ostvaruju popust na kupovinu u trgovačkih radnjama sa planinarskom odjećom i opremom, uglavnom po 10%, ali ovisno od trgovine do trgovine,

- mogu koristiti planinarsku opremu i literaturu koju Društvo posjeduje,

- mogu sudjelovati u radu škola i tečajeva na kojima se kroz tematska predavanja i izlete stječu osnovna znanja i vještine iz područja planinarstva a koja priređuje Hrvatski planinarski savez, i drugo…

Sve ove i druge pogodnosti imaju isključivo članovi PD Uroboros koji su dostavili popunjenu pristupnicu i koji su platili članarinu za tekuću godinu !!

Postanite dio Uroborosa i osim sudjelovanja na izletima i aktivnog odmora i uživanja u ljepotama prirode u dobrom društvu, ostvarite pogodnosti koje takvo učlanjenje pruža!!!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se