30

ponedjeljak

siječanj

2012

Muškom stazom!

Izvještaj 29.01.2012. (MT)

Našli smo se u prohladno nedjeljno jutro na Britanskome trgu. Osmero nas popilo je kavu i sjelo na bus za Šestine gdje su nas, na radost sviju, veselo dočekale majušne pahulje snijega nošene ledenim sjevernim vjetrom. Odredili smo trasu uz kartu Medvednice pokraj Šestinskog Lagvića i, debelo obučeni, krenuli smo u novo osvajanje Sljemena.

Šuštalo nam je lišće pod nogama i pahulje nas tapkale po tjemenu dok smo se poučnom stazom Miroslavec divili zimskoj idili medvedgradske šume. Potok Kraljevec nam je tiho šumio pokraj staze, a pri prvom odmaranju, neki su se i odlučili uslikati pokraj zamrznutih okrajaka potoka…

Do Kraljičina zdenca trebalo je još par minuta…
„Jedne godine bila su usahnula uslijed velike suše sva vrela i zdenci okolice, osim dubokog zdenca u Medvedgradu, kojim je tad gospodarila Crna Kraljica. Narod izmučen od žeđi uputi se k Crnoj Kraljici u gradini i zamoli od nje vode, koju im ova uskrati. Narod sav zdvojan proklinje gradinu te se baci na milost i nemilost u šumu, koja je tada bila puna medvjeda i drugih divljih zvijeri. Kad je narod došao do ovog mjesta, spazi to vrelo, koje prije nije postojalo, dok u isto vrijeme zdenac u Medvedgradu presahnu“ (N. Bonifačić Rožin, Bijeli Zagreb grad, rukopisna zbirka).

Napuštajući jedno od najposjećenijih i najpoznatijih odredišta na Medvednici, glad nas je tjerala dalje – putem do planinarskog doma Grafičar.
Na jednom dijelu staze, iznad nas začusmo neku viku i postarijeg gospodina kako nam maše i navija da krenemo za njim.
– „Brže ćete do Grafičara, kraća staza, ali je muška! …ali je muška!“ vikao je on,
a mi, znatiželjni, krenusmo za njim nepoznatim putem.

Korak po korak, strmom smo se stazom, uspinjali sve više i više, dok su nam mišići gorjeli iznutra. Nekima je išlo teže, nekima lakše, no svi smo priznali da je novootkriveni put dobro mjesto za nabijanje kondicije za buduće veće izlete. Odahnuli smo na kraju toga puta na vrhu Velikog Plazura gdje je smještena kapelica Sv. Jakoba (869 m).
Nismo bili daleko od uzvisine Rudarsko sedlo gdje se smjestio dom Grafičar, no na dolasku u dom smo shvatili da ćemo glad morati smiriti negdje drugdje zbog prevelikog broja ljudi koji je nedjeljni ručak htio obaviti baš tamo…
Nastavili smo put kružeći oko Sljemena da bismo došli na proplanak Pongračevo, gdje je 1955. godine osnovan dom Risnjak (724 m). Ugodna atmosfera uz toplu peć i vesele ljude, prefini grah, čaj i piva (čak i voda neobično travnatog okusa) natjerali su nas da u domu ostanemo duže od planiranog...

Zbog slabe opremljenosti baterijama i u strahu od ozljeda na ledu (koji se podmuklo skrivao na putu ispod lišća i svježeg snijega) morali smo ostaviti vrh Medvednice za ljepše dane te smo se nakon ručka odlučili vratiti nazad u grad.

Još jedan lijepi planinarski izlet našeg zmaja s nekoliko starih i nekoliko novih članova je iza nas. Kao i uvijek, bilo je zabavno, veselo i zanimljivo, a nedjelju nismo mogli iskoristiti bolje.



19

četvrtak

siječanj

2012

Plan izleta: siječanj-veljača-ožujak 2012.

Klik na sliku

18

srijeda

siječanj

2012

Veliki Planik

Izvještaj 15.01.2012. (VO)

Krenuli smo kasno. Nas petero i pas uguralo se u autić oko 11 sati i spremno grabili zavojima Matulja i Veprinca, penjući se prema prijevoju Poklon. Današnji je cilj Veliki Planik, 1272 metara najviši vrh Ćićarije.
Vrijeme je odlično za planinarenje. Neuobičajeno toplo, a opet ne toliko da se ne bi morali zakopčati, uz čisto plavo nebo. Poklon je divno mjesto. Jedan planinarski dom i Pansion Učka koji je, naravno, zatvoren. Lokalni sladokusci nikad ne odole svratištu Dopolavoro koje je, među inim, poznato po kolačima. Unatoč spominjanju istih i brisanju bala koje su nam krenuli pri samoj pomisli, u njemu nismo bili jer je bilo kasno, Dopolavoro krcat, a kućni ljubimci zabranjeni. Istrijani su ovaj greben nazvali Poklon jer su putujući prema Liburniji tu prvi put ugledali toranj crkve Gospe Trsatske, pa se poklonili. Danas su ljudi također često na koljenima, ali ponajviše zbog dobre domaće rakijice i vina.

Odmah blizu nalazi se bivša peradarska farma. Prolazeći mimo nje, dolazimo na stazu koja nas vodi dva i pol sata do Velikog Planika. Širokim putem prolazimo bukovom šumom, raspravljajući o svim mogućim pitanjima koje tište mlade planinare. Neustrašivo naprijed bila je Rita, pas koji se vere po stijenama i grize kamen. Preko livada i kamenjara otvaraju se prvi vidici prema Učki i njezinom nepogrešivom vrhu Vojaku, te na Istru milu, koja se odavde proteže kao na dlanu, a gdje također obitavaju neki naši članovi. Posebno se lijepo vidjelo more iza lanca Učke, pa su neki članovi naprosto podivljali zbog te spoznaje.

Slijedivši dalje tragove nekih čudnovato velikih šapa, u predivnoj tišini koju su remetili tek povici izgubljenih talijanskih planinara, stigli smo do podnožja samog Planika. Ponegdje su bile i nakupine snijega, pa smo s guštom gazili po njemu. Kroz borovu šumu, travnatu padinu i napokon pojas stijena gdje se treba uhvatiti rukama, popeli smo se na Veliki Planik. Prekrasni vidici ostavili su nas bez daha. Od Učke, Istre, Kvarnerskog zaljeva, blješteću Rijeku, pa preko goranskih padina, pogled je sezao do snijegom prekrivenih vrhunaca Alpa. Od sveg tog pogleda i sunca smo i ogladnili pa smo svojski prionuli na užinu, a predsjednik je, uz nazdravljanje zagrebačkoj ekipi, popio kantu pive.

Povratak je ovog puta bio istim putem, tempiran kako i spada do u zadnju zraku sunca. Uz pokušaje sangejzanja, završili smo našu putešestviju po Ćićariji ispijanjem toplog čaja u planinarskom domu.





13

petak

siječanj

2012

2011. godina u 11 slika

U 2011.g. naše društvo je napravilo trideset i tri izleta.

Od stotina i stotina slika koje smo na izletima snimili bilo je teško odabrati njih samo nekoliko.

Jedanest slika sa izleta koji su obilježili našu 2011. godinu donosimo u nastavku uz kratki komentar (Leo, Marjan, Josip, Saša - hvala na korištenim slikama).


8.01.2011. Karlovac - Godina je počela žestoko - izletom u okolicu Karlovca party


20.02.2011. Petrinja - Blato, zima, blato, blato... pitoreskna sela, domaće životinje...


26. i 27.03.2011. Snježnik - Prvi dvodnevni izlet i najviši osvojeni vrh do sad - 1506m


7.05.2011. Medvednica - Zagrebačku goru prešli smo ove godine uzduž i poprijeko, desetak puta. Na jednom izletu sreli smo i pračovjeka


29.05.2011. Marija Bistrica - Osmosatni marš preko Medvednice do Marije Bistrice


25. i 26.06.2011. Hahlići, Mudna dol - Šetnja po Rijeci, bus, predivna priroda, pentranje po stijenama, topla piva u konzervi, kosturi, noćenje u domu, ljubazni domaćini koje nismo razumjeli, puhovi, konji i krpelji... neprocjenjivo sretan

1.07.2011. Sastanak - Famozni sastanak društva koji se i dalje prepričava thumbup


24.07.2011. Samoborsko gorje - Okolicu Samobora pohodili smo više puta (Oštrc, Plešivica, Japetić). Otkrili smo i slonovski bečki odrezak u domu na Velikom dolu njami


3.09.2011. - Duga Resa, Mrežnica - Obilježavanje 1. rođendana društva uz roštilj i kupanje yes


24. i 25.09.2011. Dabarski kukovi - Izlet na Velebit koji se pretvorio u avanturu. Tko je preživio pričati će...




Slikamo se i dalje mah

12

četvrtak

siječanj

2012

I puknuta čizma nogu čuva

Izvještaj 7.01.2012. (MS)

I još jedna radna subota za nas planinare. Ovu subotu smo se odlučili za našu predragu Medvednicu. Naša standardna ekipa je ovoga puta dobilo pojačanje od tri nova člana koji su cijelo vrijeme s veseljem skakutali po planinarkim putevima.
Krenuli smo u rano jutro, točnije krenuli bi u rano jutro da jedan od visoko pozicioniranih članova nije kasnio. Popili prvu kavicu na okretišu Črnomerec i uputili se autobusom prema Gornjem Stenjevcu.

Kratkim ali strmim usponom ušli smo u planinarski put koji vodi do Planinarskog doma Glavica. Tamo je dio ekipe popio pivu, pojeo sendviče i uživao u toplim zrakama sunca.
Nakon kratke pauze smo krenuli prema Kamenim svatovima, ali smo doživjeli neplaniran prekid putovanja zbog tehničkih problema kod jednog člana. Čižma je puka i trebao je hitan popravak. Tako da se dio vratio u planinarski dom i žicao bogomdanu izolir traku. Nekoliko slojeva oko čižme je bio dovoljan za nastavak putovanja. Konobarica koja nam je dala potrebno oruđe za popravak nije bila nimalo iznenađena time, ali je cijelo vrijeme gledala da je slučajno ne ponesemo s sobom jer joj je to zadnja. Očito se takve stvari često događaju tamo.

I tako još ljepši i pametniji krenuli smo po neprohodnoj stazi koja osim za planinarenje služi i za vožnju bijma kroz šumu, pa je zbog toga i veliko blato. Čižme su nam do kraja planinarenje težile nekoliko kila više. Ali to se sve isplatilo zbog prekrasnog pogleda koji nam pruža vrh prije Kamenih svatova. Vrijeme je nam je išlo na ruku tako da samo imali jasan pogled prema Zaprešiću, Sloveniji itd. Naravno ispred nas se najviše isticao Westgate shopping centar. Neki članovi su odmah osjetili groznicu šoping-manije i htjeli se strmoglavo spusiti do njega.

Par slikica se napravi jer se žurimo do PD Kameniti svatovi gdje nalazimo razmetnog člana ekspedicije koji se smrzava uz drva za ogrijev.
Zbog pravilnika o nepušenju unutar planinarskog doma ostajemo se vani smrzavati, a kasnije na pivu/čaj/kavu/sendviče/naranče/bananu/čokolade/medenjake i besramno otimanje i sakrivanje pive drugom visoko pozicioniranom članu koji je vrlo brzo pao u depresiju zbog gubitka.

Spremanje stvari i put prema Podsusedu. Spuštanje po još blatnijim putevima dovelo nas je do asfalta. Pokušavamo naslage blata skinuti s sebe da koliko toliko pristojno izgledamo u civilizaciji.

Uglavnom, kratki, ali pomalo naporan izlet put smijeha. Jedan od novih članova je pao, a drugome je pukla čižma.

Još jednom pozdravljam sve nove i stare članove. I vidimo se na slijedećem izletu.

Vaš dopredsjednik





08

nedjelja

siječanj

2012

Uroborus vas pozdravlja!

Planinarstvo nam je način života. Zajedno smo od ljeta 2010., kad se četvoro entuzijasta uputilo prema Lipi i Gorščici na Medvednici. Od tada pa do danas planinarimo predivnim planinama i gorama, uživamo u svježini i ljepoti prirode, u nezaboravnim vidicima, divimo se čudima prirode, u suncu i moru, potocima i pašnjacima, pazeći na svako stablo, cvijet i životinju.

Planinarsko društvo Uroboros je dobrovoljna, samostalna, interesna i izvanstranačka udruga građana planinara, ljubitelja planina i planinarske prirode, te prirodnih i povijesnih znamenitosti u planinama.

Ime označava stari antički simbol koji prikazuje zmiju ili zmaja koji jede vlastiti rep. Simbol je to koji predstavlja neprekinuti ciklus obnove života, vječni povratak, i predstavlja ciklus života, smrti i ponovnog rađanja, baš kao što se svake godine priroda rađa u proljeće, stasa ljeti, uživa u jeseni, da bi naoko umrla zimi, prije nego se opet pojavi sva cvjetna i mirisna u proljeće. To se jednostavnim rječnikom naziva besmrtnošću.

Iza nas su Medvednica, Samoborsko gorje, Strahinjščica, karlovački brijegovi, Hrastovička gora, Klek, Vražji prolaz, Hahlići, Snježnik, Kunagora, Velebit, planine i vrhovi riječkog zaleđa, Sisol, Tuhobić. Slijedi nam sve to, a potom i puno više, u ovoj novoj planianrskoj godini. Naše društvo djeluje u Zagrebu i u Rijeci i svi su pozvani da se priključe. Zajedno gradimo hrvatsko planinarstvo, zajedno živimo u sreći i zadovoljstvu druženja i planinarenja!

Na dobro vam došlo ljeto 2012!

Članovi PD Uroborus

vedran@qsport.info

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se