neprofesionalna dezorijentacija
28.09.2005., srijeda
Kako se odmaramo na poslu...
 Mi koji radimo i svi koji su ikad radili i koji ce u zivotu raditi moraju se povremeno odmoriti od rada, da bi mogli dalje raditi i tako u krug... Nego, koliko robujemo klasicnim "pauzama" za gablece, kavice, setnjice... Koliko nasi nadredjeni imaju razumijevanja za nase osobnosti i koliko je njima i nama zapravo stalo do toga da stvarno za vrijeme tih "tajm-auta" i napunimo nase baterije? Evo, buduci da nemam previse vremena, skratit cu pricu. Ja volim napisati nesto kratko za svoju i jos pokoju dusu ovdje ili vec negdje (hodam po firmi sa sprejevima i pisem grafite;). No, kako se u stvarnom zivotu ljudi odmaraju na poslu, a da vecinu tih nacina ipak moraju skrivati od kolega, nadredjenih, od samih sebe... Evo nekih mogucnosti: - 10 minuta reikija, probala, odlicno - 10 minuta pisanja bloga - 5 minuta trcanja gore dole uz stepenice - 10 minuta citanja knjige - 20 minuta istezanja kraljesnice - 5 minuta obradjivanja digitalne fotografije - 5 minuta przenja cd-a - 10 minuta spavanja na stolu Ovo sve zajedno traje sat i 15 minuta i negdje cemo morat reducirati i odrediti prioritete:) Sat i 15 minuta, pa to je grozno puno, al ako isto vrijeme potrosimo na "poslovnim" kavama po susjednim sobama, nitko nam nece zamjeriti, dapache;) Zamislite da djelatnica na salteru u banci okrene onu plocicu na stolu na "pauza", sjedne u pozu za meditaciju i ne radi 10 minuta. Izasla bi njena fotografija u svim boljim svjetskim novinama:) Malo se salim, ali i ne. Koliko smo mi i nasi nadredjeni formalisti, koliko nam je normalno samo ono sto je uobicajeno? Ovo pitanje se naravno odnosi i na druge aspekte zivota i o tome bi se moglo pisati i piiiiiiisati, al ja sad idem raditi, a mozda jos danas tu navratim, da odmorim malo ochi... |