Gagh
29.06.2009., ponedjeljak
Upisi u gimnaziju
|
******Upravo radim na upisima u gimnaziju i svjedočim nevjerojatnoj poplavi odlikaša! Toliko 60bodovaša nije bilo niti jedne godine do sada. Kada to povežem s predstojećim državnim maturama i važnošću upisa u gimnaziju da bi se položili željeni predmeti te s izjavom jedne majke koju sam čuo neki dan kad me put naveo u jednu osnovnu školu, sve mi je jasno i postaje mi mučno. ******Naime, izvjesna gospođa je s još jednom komentirala profesoricu koja predaje njenoj kćeri. Pljuvala je po profesorici i ispalo je da joj kćer ima kod nje jedva dva. O.K., ili je profa zahtjevna ili mala ne zna, ali najvejerojatnije oboje što je za imati 2 u OŠ stvarno najčešći razlog. Ti komentari frustrirane majke uopće ne bi bili vrijedni spomena da nije dodala još nešto: "Ma da, 2, ali njoj TREBA 4!!!!" Ni više ni manje! Njoj TREBA !!! Kao da je škola kurva pa uzima k'o kol'ko treba! Ali i kod kurve se nešto mora platiti, a u školi bi se trebalo plaćati znanjem koje je danas očito toliko podcijenjeno da si roditelji svakakvih kalibara uzimaju za pravo davati ovakve izjave. ******Naravno, takve primitivce koji misle da su iznad svega ne bi bio nikakav problem ignorirati da na njihovu stranu ne staju i primitivci koje su ti isti primitivci izabrali kao legitimnu vlast na demokratskim izborima! Naime, ovakav roditelj se žali ministarstvu, ministarstvo pošalje inspekciju iz Agencije za odgoj i obrazovanje i inspekcija, koja je u pravilu na strani roditelja, nađe neki trivijalni proceduralni propust tipa "niste na jednom mjestu unijeli datum ispitivanja" i natjera profesora da povisi ocjenu. Da bi stvar bila još "bolja" sada po novom zakonu dijete tj. roditelj ima pravo na kraju godine podnijeti žalbu na zaključnu ocjenu koju onda razmatra nastavničko vijeće koje onda ili mijenja ocjenu ili ne. Ako nastavničko vijeće ne promijeni ocjenu roditelj se opet može žaliti i zahtjevati ispit pred komisijom. To u prijevodu znači da država potpuno ukida odgojnu komponentu škole, a i obrazovna postaje upitna jer ako učenik na kraju i uspije brzinski naštrebati gradivo ono je po svim psihološko-pedagoškim spoznajama kratkotrajno usvojeno tj. nikakve kvalitete. Dalje, država mladima direktno poručuje da se za nagrade u životu ne treba konstantno truditi, već ona može doći i preko noći (Mrav je za njih budala, a Ezop naivac!) Živjelo kampanjstvo!!!. Također, država ovim maksimalno omalovažava odgojno obrazovni rad profesora kroz cijelu godinu jer sve njihove ocjene koje su davali tijekom godine postaju potpuno nevažne. Koji je rezultat toga? Učenici koji su već shvatili da imaju ovu mogućnost pa su se počeli žaliti. Npr. ima 5 jedinica na kraju, žali se na 3, a svi već znaju da se sa dvije ne pada godina osim ako učenik nije baš krajnje nesposoban. Onda cijela gnjavaža oko osnivanja komisija što nije problem ako se radi o 2 ili 3 učenika, ali ima škola gdje je takvih na desetke! Zašto? Samo zato da bi se utvrdilo ono što se već zna - da učenik pada razred. Zašto bi morao pasti, možda je ipak nešto naučio, pitate se! Pa zato što se do 4, 5 ili više jedinica s kojima se pada ne dolazi tako lako, već se učenik stvarno mora iskazati neradom i nesposobnošću! Poznato je da danas nitko ne pada razred s 3 jedinice, već mu se ta treća pokloni pa ga se pušta na popravni koji u glavnom prolazi, ali je poznato i da se itekako ganja ispravljanje ako ih ima više što u konačnici rezultira da padaju stvarno oni najnesposobniji. Čemu onda mogućnost žalbe? ******Mogućih razloga je više. Kao prvo, u današnje vrijeme u prosvjetu idu ili nesposobni ili oni koji stvarno osjećaju poziv prema širenju znanja i ljubav prema jeci. Ovih potonjih je malo i oni uvijek ostaju u razredu do kraja radnog vijeka. Od onih nesposobnih, najensposobniji nisu u stanju snaći se u razredu pa odlaze na mjesta savjetnika u Agenciju za odgoj i obrazovanje ili u ministarstvo gdje po uredima hlade spolovila i smišljaju kako opravdati to što primaju plaću i/ili kako napakostiti dojučerašnjim kolegama po staroj dobroj navadi hrvatskog naroda - nek susjedu krepa krava. Ako bi samo to bio razlog, mogli bismo odahnuti jer ipak postoji optimistična mogućnost da te vegetativne idiote netko smijeni. Međutim, postoji drugi mogući razlog koji nije nimalo optimističan - plan vlasti po kojemu devalvacijom vrijednosti znanja od građana treba napraviti totalne idiote koji će s jedne strane gutati sve što im se servira, a s druge strane tvoriti disfunkcionalno, kaotično društvo u kojem bogati i močni i dalje mogu raditi što god hoće. ******Nije to nikakva teorija zavjere, već vrlo jednostavna ekonomska i politička računica - više neobrazovanih glupana znači više onih koji nekritički i lako nasjedaju ponudi proizvoda, bilo da se radilo o deterđentu, mobilnom operateru ili političkoj stranci. Također - više neobrazovanih glupana znači i više nesposobnih u svim strukturama društva tj. više kaosa u sustavu što je u demokraciji idealno za lovce u mutnom (čitaj kriminalce) koji se žele održati na vlasti i u miru iskorištavati narod. Jedan od načina na koji to mogu postići je uništiti prosvjetu iznutra ovakvim ponašanjem i odredbama. Nije dosta što imamo male plaće za uložen trud (samo neupućeni misle da ne radimo za vrijeme zimskih i ljentih ferija i da radimo samo kad smo u razredu), već nas treba poniziti i na svim drugim poljima kako bismo bili što rezigniraniji i kako bi se naše poučavanje svelo na pasivno prenošenje informacija bez i trunke entuzijazma i želje da toj djeci prenesemo i odgojne, duhovne vrijednosti (to valjda prepuštaju crkvi i njezinim metodama). ******Koji god razlog bio, posljedice su jasno vidljeve na terenu što mogu argumentirati sa više primjera: učenici koji mi govore da žele upisati filozofski faks su (čast iznimkama) djeca koja imaju lošije ocjene i slabe radne navike, ali čak i oni izjavljuju da ne bi željeli biti profesori jer znaju što ih čeka, ali ipak na kraju postanu jer jedan npr. dipl. kroatist gotovo da i nema gdje drugdje naći zaposlenje - dakle, slabija kvaliteta kadra u startu. Dalje, mladi koji dođu raditi u prosvjetne ustanove, ako u početku jesu bili entuzijasti i željeli poboljšati svijet znanjem, vrlo brzo odustaju jer vide da je sustav takav da je to jednostavno nemoguće pa traže drugi posao (tu spadam i ja), a ako ga nisu u stanju naći, ostaju frustrirani raditi u školi (nadam se da me ne će zadesiti sudbina potonjih). Dalje, djelovanje onih koji nikada nisu ni bili entuzijasti, već su došli u prosvjetu jer ne bi bili u stanju raditi nigdje drugdje ne treba posebno ni komentirati. Dalje, ona šaćica vječnih optimista koji i dalje vjeruju da svojim radom mogu nešto učiniti i ustraju na njemu, bivaju omalovažavani od strane ovih frustriranih i onih nesposobnih. ******Sve u svemu, jad i bijeda, no tako valjda mora biti ako želimo postati čistačice i konobari stranim gazdama. Vivat akademia, vivat profesores, vivat demokratia! |