Gagh

29.11.2005., utorak

Od nemila do nedraga i natrag

+++++Te je večeri nesretni gospodin Ratko, vozeći se tramvajem, toliko ispoljavao svoju tugu da su mu čak starci i trudnice sažalno ustupali svoja sjedeća mjesta doslovno ga vukući za rukav da im dopusti pomoći mu. Gospodin Ratko im se zahvaljivao i ostajao stajati iako je svojim suzama obilno natapao njihove kose i kapute. Ljudi su se jamačno u sebi pitali što je moglo tako rastužiti ovog pomalo oronulog čovjeka, no nitko ni u najsmjelijim razmišljanjima nije bio ni blizu odgovoru.
+++++Sve je počelo toga dana kada se gospodin Ratko probudio u povećoj lokvi vlastite mokraće koja se već dobrano natopila štep deku i prijetila da prijeđe na Yogi. Mamurni gospodin je teturajući uspio pobacati pidžamu, gaće i mokru posteljinu u veš-mašinu usput proklinjući sinoćnji hektolitar piva i sve buduće pijanke koje više nikada neće ostvariti. Nakon tuširanja i popušene 4 cigarete uz jutarnju kavu ipak se osjećao malo bolje tj. dovoljno dobro da se može nakrcati u svoj automobil te se dotepsti do radnog mjesta u firmi koju je iz dna duše mrzio em zbog svog posla em zbog onoga čime se cijela firma bavila te zbog gnjusno ljigave šefice. Njegov svakodnevni radni zadatak je bio nagovarati ljude koji nemaju novaca da od njegove firme novac posude i onda da godinama pišaju krv i znoj da bi novac zaradili i višestruko ga vratili. Osnova njegova gađenja bila je u tome što je smatrao da njegova firma u stvari ne radi apsolutno ništa osim što ima novac, čuva ga i posuđuje, a to i nije smatrao poslom vrijednim višestruke zarade, barem ne u odnosu na poslove tih ljudi koji svojim poslovima proizvode nešto čime doprinose društvu, a ipak zarađuju neusporedivo manje od zaposlenika njegove firme. Njegova šefica, postarija gospođa Gertruda Ritz smatrala je da je njihova firma u stvari poslodavac i dobročinitelj jer zapošljava primaoce kredita da dio svoje zarade odvajaju za nju, no ta se pozitivna definicija gospodinu Ratku tim više gadila jer ga je šefica redovno tjerala na snošaj čineći mu pritom najgnjusnije stvari koje samo užasno perverzni nečovjek može shvatiti pa ih možda i nema smisla ovdje spominjati da se ne izazove neopisivo gnušanje.
+++++Naravno da je taj od ranog jutra uneređen, mamurni dan morao biti jedan od tih u kojima se gospođa Gertruda odlučila pozabaviti Ratkom. Pozvala ga je u svoj ured te mu naredila da se skine. Ona je samo raskopčala mantil ispod kojega nije imala ništa, vjerojatno već od sinoć. Naime, spavala je gola, a za takve prilike bi odjeću donijela u torbi te se oblačila tek po zadovoljavanju pohote. Njeni omiljeni rekviziti u vidu reš pečene kokoši, tucala za začine i bodljikave žice bili su već brižljivo raspoređeni po njenom velikom kožnom naslonjaču. Gospodinu Ratku je u glavi bubnjalo. Znao je da se ne smije pobuniti jer inače gubi posao, a s njime i stan koji je dao pod hipoteku istoj toj njegovoj firmi za kredit kojim ga je kupio i gotovo ga i otplatio. Želio joj je reći ne, makar i po cijenu posla, ali ne još bar te tri godine dok stan ne bude zaista njegov. Međutim, taj da mu se dan stvarno nije moglo i bio je na granici puknuća i činjenja nepredviđenog akta. Kap koja je prelila čašu došla je od strane velikih božićnih jaslica koje mu je gospođa Ritz sa bolesnim smiješkom pokazala otkrivši plahtu kojom su do tada bile prekrivane. Lice mu se sledilo, ruke počele drhtati, koljena klecati. Velike plastične božićne jaslice sa 24 keramička komada bile su delikatesa Gertrudine nastrane zabave te ih je upotrebljavala samo onda kada je željela da gospodin Ratko u njoj posebno predano sudjeluje cijeli dan. Oči su mu se napunile suzama, usta su mu se skupila u grimasu bijesnog ludila. Bilo mu je dosta bez obzira na posljedice.
+++++Zaletio se na gospođu Ritz, opalio joj šamarčinu, zgurao ju u plastičnu štalicu, prethodno ne izbacivši figurice, gurnuvši joj u usta batak da ne urla i zatvorivši joj izlaz bodljikavom žicom. Nekoliko trenutaka je unezvijereno gledao po sobi, a onda se bacio na njen kompjuter. Kao visoko pozicionirana osoba u banci, gospođa Ritz je imala sve pristupne šifre i ovlaštenja za promjenu računa. Ratko se odmah dao na posao. Prekopao je ladice i pronašao šifrirane šifre za kompjuter, izvadio Gertrudi batak iz usta i tucalom za začine ju natjerao da mu kaže šifre za dešifriranje što je ona nakon nekoliko njegovih energičnih intervencija i učinila. Vratio je batak na mjesto, dešifrirao šifre, ušao u glavni kompjuter te izbrisao iz evidencije sve bankovne dužnike uključujući i sebe. Onda je napisao izjavu šefice kojom ona odobrava njemu isplatu od 100 000 000 eura u gotovini, a u svrhu poravnanja sa jednom osiguravajućom kućom. Kraćom upotrebom tucala za začine od gospođe Ritz je iznudio potreban potpis te se, zaključavši za sobom vrata i obavijestivši Gertrudinu tajnicu da se šefica odmara, uputio u drugi ured po isplatu.
+++++Izašavši iz banke uputio se na prvi avion za Senegal. Došavši u tu divnu zemlju prvo je unajmio trojicu profesionalnih tjelohranitelja, a zatim kupio blindirano terensko vozilo, tri lijepe mlade žene, puškomitraljez i kilogram kokaina te krenuo na turneju po Africi. Došavši u Obalu Bjelokosti kandidirao se za predsjednika potkupivši lokalno stanovništvo glamuroznom turnejom 50 Centa i mnogobrojnim organiziranim spaljivanjima slike Michaela Jacksona. Izbore nije dobio, ali je dobio velik broj pristaša koji su srčano i herojski branili svoju stvar pobivši pritom sve tuljane zbog čega je greenpeace uveo u zemlji izvanredno stanje pa je morala intervenirati svjetska banka ukidajući im novi stand by aranžman koji je trebao zemlji omogućiti skori privredni oporavak.
+++++Začetnik svih tih nevolja je po mišljenju lokalnog stanovništva bio gospodin Ratko pa su mu iz odmazde ubili sve tri žene i silovali tjelohranitelje, a njega osudili na progonstvo na Svetu Anu. Gospodinu Ratku je to odgovaralo pošto je načuo priče o otkriću njegove prevare u banci i zahtjevima za izručenje od strane njegove rodne zemlje prema zemlji njegova dotadašnjeg boravka.
+++++Na Svetoj Ani se neko vrijeme posvetio numizmatici, pisanju lijepe književnosti i uzgajanju tovne peradi. Ovo potonje mu je propalo zbog epidemije ptičje gripe, ali ga nije bilo briga jer se i onako morao iseliti s otoka zbog njegove prenamjene u poligon za testiranje nuklearnog oružja. Sjeo je na prvi brod koji je onuda prolazio te završio u Rotterdamu odakle je avionom Lufthanse stigao u Frankfurt. Tu je, pijan, u jednoj barskoj tučnjavi nesretnim slučajem ubio vrlo traženog ozloglašenog bivšeg agenta STASIa zbog čega nije bio kažnjen, ali niti nagrađen što bi bio slučaj da je to ubojstvo počinio namjerno. Međutim, na saslušanju je policija shvatila da je tražen zbog incidenta u banci pa je zadržan u pritvoru do izručenja. Kako mu nije bila namjera biti doživotno zatvoren, Ratko je odmah pobjegao iz pritvora i autostopom stigao u Hrvatsku gdje se udružio za jednim, također odbjeglim, generalom sa kojim je pokušao pokrenuti časopis u kojemu su namjeravali objavljivati istinu, istinu i samo istinu o ustrojstvu i funkcioniranju trulog društvenog poretka. Ideja im se nije ostvarila iako su je pokušali sprovesti iz pozadine, preko petog ortaka, jer su zapadne interesne skupine vrlo brzo prozrele njihov naum te ukinule slobodu pisane riječi u toj zemlji uvodeći stroge zakone o kleveti i istini te izdavši tjeralicu međunarodnog kaznenog suda za obojicom kao ozbiljnim kršiteljima svjetskog pravnog i moralnog poretka.
+++++Nije im bilo druge do napiti se od muke, izljubiti se i rastati. General se preko Hercegovine putem tamošnjih vatikanskih veza odlučio uputiti u sigurnost sicilijanskih dobrotvornih organizacija dok se gospodin Ratko skrasio na jednom seoskom imanju u Turkmenistanu gdje je idućih par mjeseci u tajnosti izučavao mudrosti svetih knjiga. Pošto mu se jedne noći u snu obratio duh sveti i rekao mu da će ostati trudan te roditi sina božjeg, gospodin Ratko je odlučio da je bilo dosta pizdarija te da se sad mora ozbiljno početi pripremati za očinstvo što znači da mora prestati piti rakiju i jesti mnogo bunike. Unatoč tim odricanjima, a zbog pretjerane iscrpljenosti uzrokovane najvjerojatnije teškim intelektualnim radom te na njegovo veliko žaljenje gospodina Ratko je u drugom mjesecu trudnoće imao spontani pobačaj zbog kojega je izgubio volju za teškim fizičkim radom i vratio se u svoj rodni grad gdje su, zbog zastare i nedostatka dokaza, optužbe protiv njega odavno bile odbačene. Živio je mirno i povučeno od ostatka posjedovanog novca.
+++++Tog kobnog jutra se gospodin Ratko probudio tužan zbog filma «Majko slušaj moju pjesmu» kojega je gledao sinoć. Činilo mu se da ga više ništa na svijetu ne može raspoložiti. Ulje na vatru je dolila biometeorološka prognoza pročitana od strane slaboumne plavokose voditeljice velikih eksponiranih dojki koja je rekla da će vremenske prilike toga dana nepovoljno utjecati na raspoloženje. Odlučio je,zatim,da će malo protegnuti noge šetajući gradom. Idući ulicom, mučninu su mu sve više poticali ogavni kićasti Jumbo plakati i izlozi dućana sa uglavnom beskorisnim predmetima. Bilo mu je dosta svega pa je tramvajem krenuo kući. Prije ulaska u tramvaj ugledao je jadnu staricu kako prosi i to je bila kap koja je prelila čašu. Počeo je plakati.

Kraj

Zagreb, 25.11.2005.

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se