Gagh
28.05.2005., subota
Kako je uspio dječak iz susjedstva
|
Mali Danijel je bio nadasve energičan dječak koji je rado tu energiju ispoljavao mlateći toljagom po svojim onemoćalim susjedama iz ženskog staračkog doma. Jednoga dana, dok je umlaćivao staricu Fridu sa trećeg kata, primjetio je u kutu njene sobice veliku plastičnu vreću iz koje su virile novčanice. Uzeo je vreću i odnio je kući. Ispostavilo se da je to vreća koja sama stvara pare pa se iz nje može vaditi u nedogled i nikada neće presušiti. Danijel je bio oduševljen. Prvo si je kupio novu, aluminijsku toljagu, a zatim je krenuo u svijet. U svijetu je naišao na puno ljudi koje je mogao toljagati koliko mu drago, a kada bi upao u veću gužvu, potplatio je policiju i suce da ga iz nje vade. Uskoro je organizirao cijelo poduzeće. Glavni zadatak poduzeća je bio organizirati svečane dočeke u gradovima koje je posjećivao. Duž glavnih ulica su bili postrojeni ljudi koji su mu klicali i bacali konfete, a Danijel je nošen na svojoj zlatnoj nosiljci, do mile volje po gledaocima bacao trulo voće i cvijeće te povremeno odalamljivao po glavi one koji su bi se drznuli prići mu previše blizu. Dopuštao si je da odsjedne u bilo kojem stanu koji mu se svidi, a čiji bi stanari pritom bili smješteni u zatvor. Od svojih je, preplaćenih, slugu tražio da mu prilaze na koljenima klanjajući se i moleći ga da im oprosti što mu se usuđuju prići da mu npr. donesu hranu ili zavežu cipele. Za njega je taj život bio idila. Međutim, jednoga dana, koji se ni po čemu drugome nije razlikovao od ostalih, Danijel je pao u depresiju. Odmah je izbacio hordu vrhunskih prostitutki iz svog kreveta i krenuo ka prozoru kako bi počinio samoubojstvo. Prišavši staklu, poželio je baciti posljednji pogled na svijet koji mu je upravo dosadio. I onda ju je ugledao. Stajala je u sredini velike baje za smeće i rukama veselo razbacivala otpad koji je padao na sve strane po ulici, slučajnim prolaznicima, automobilima... Nije mogao zadržati usklik pa je uskliknuo. Što je brže mogao odjurio je na ulicu i pao na koljena pred tim božanskim bićem. Ona ga nije primjećivala pa je ušao u baju i stao joj ljubiti raspadnute cipele. Ona mu je na glavu sasula hrpu gnjilog organskog otpada. On ju je gledao u oči. Gledala je i ona njega i nešto je prošlo zrakom naelektriziravši oblake i obojavši nebo u ljubičasto. Uzela ga je za ruku i privukla sebi fiksirajući ga pogledom. Osjećao se kao da putuje prema njoj brzinom svjetlosti i da cijeli svemir ostaje negdje daleko za njim. Izašli su iz baje ne skidajući pogleda jedno sa drugog. Nakon vjenčanja Danijelu se više nije dalo pompozno ulaziti u gradove, a Julija (tako se zvala) je zatrudnjela pa su kupili malu državu u Južnoj Americi gdje su ukinuli sve zakone, proglasili se bogovima i zabranili ljudima da govore. Tamo su živjeli sretno i plodno do kraja života. 28.5.2005. |