< | veljača, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Bloger u Chicagu pise o kavi u kaficu Cappuccino, (ime kafica necu ni’ komentirat ,jer ovde ima bar koje se zove “Caffe bar”), a ja se sitim kako ima davno da nisam bila u "nasem" kaficu ovde i odma mi dode da pijem kavu i pusim :-) Za one koji ne znaju, vecina, ako ne i svi nasi kafici se nalaze u Astoriji. Imamo ih vise, a situacija u njima je vjerovatno ista ka' i kod nas doma, zna se tocno ko di ide, a dijelimo se regionalno, nego kako. U moj kafic (iznenadenje!) izlaze dalmatinci i zalutali istrijani. Na zidu vise slike "Mediterana kakav je nekad bio" (citaj, slike starog Splita, Zadra i drugih gradova), a na jednom zidu su napravljene i prave zelene skure. Mogu se procitat nase novine, u vecini slucajeva svira Oliver ili Gibonni, a kad je utakmica neduzni promatrac bi moga pomislit da je negdi u CRO, a ne u srcu NYC. Vlada prava domaca atmosfera i neda ti se nikako otic..dobro aj, mozda sam ovde subjektivna ;-) I koliko god ja volim Americu i sve americko, nema mi veceg gusta nego doc u nas kafic, narucit kavu s mlikom i zapalit duvan, a cak nisam ni pravi pusac. I najveci mi je gust kad sretnem nekog koga nisam vidila dugo vrimena pa provedem cilo jutro u “smijehu i razonodi”. Ovde ima sto vrsta restorana, pubova i ostalih gluposti, a nema najobicniji tip kafica di mozes doc i narucit SAMO kavu.A meni to ovde fali. Ja sam doma uvik imala neke svoje kvartovske kafice, da je i moja mama znala rec da sam “u dnevnom boravku”. I volim kad idem doma da se ne moram nikome najavit ni dogovarat, jer znam di cu sve nac..ako nisu tamo, dovoljno je da pitam konobara di su. A toga ovde nema..dobro mozda ima po irskim barovima, ali ja pivo ne volim pa ne mogu ni tamo visit da postanem regularna. Ne znam jel to stvar mentaliteta, ali nedjeljna jutarnja kava u nekom od kafica je nama nepisano pravilo...i to mi ovde fali. Eto svako ima nesto sta mu fali, mojoj sestri fail riba na gradele, jedan prijatelj svake godine dovlaci 20 litara maslinovog ulja, neko dovlaci knjige, nekom fali mama, nekom brat, a meni eto fali “moj” kafic di mogu pit nedjeljnu jutarnju kavu i di me konobari znaju. |