ura2

četvrtak, 11.09.2014.

Zagrljaj zbog nekih stvari neprevodljivih u rijeci



uopce se ne sjecam lozinke ovog bloga. sve moje lozinke godinama su bile iste. osim ove. i sad je se ne sjecam, a sasvim sigurno nije ni zapisana nigdje. pitam se da li mi je uopce vazno to. evo, ulogiran sam na carobni nacin od onda od kad je blog otvoren i napisan jedan jedini post. nist ne znam: ni kontrolirat redove, slova, boje... nit staviti sliku. i opet se pitam, a sto ce mi sve to kad ionako necu pisati. nemam tema.

no gledajuci u komentare na ovom mom jednom jedinom prastarom postu, doslo mi je da vam se javim i da vas sve zagrlim. toliko moje tuge, mojih plakanja, mojih problema i mojih samoca ste podijelili sa mnom, skinuli sa mojih pleca i uzeli na svoja ne bi li mi olaksali, da eto zelim da vam podarim ogromni virtualni zagrljaj.

iako, tesko cu vas grliti, kad vise ne znam tko je tko. odrasli ste, prijatelji moji, svasta se promijenilo u nasim zivotima, ali vecina vas je promijenila i ime na ovoj stranici, i sad ne znam tko je tko.

no dobro, vec cete vi pronaci put da mi se javite, vjerujem u to.

- 10:49 - Komentari (29) -

srijeda, 30.01.2013.

pokušaj pokušaja

sad ću napisati najgluplji post ikada, tek u pokušaju otkrivanja tajni ovoga novoga mjesta. to je kao da sam kupio košulju dva broja manju ili tri broja veću, jer moga broja nije bilo. znači, hoću - neću, nositi ju moram.

tamo odakle dolazim poslije puno godina, ponestaje zraka. a ja želim disati. dragi moji prijatelji, ako me ovdje pronadjete, javite se. disanje u društvu je puno ljepše.

vaš ura


- 11:15 - Komentari (53) -

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se