petak, 13.11.2009.

Zbrda, zdola i usridu

Piše: Nikola Horvat

Čitajući novine , gledajući TV i surfajući internetom na svašta se može naići. No, moram primjetiti da u zadnje vrijeme naše vidne i slušne receptore uvelike pogađaju loše vijesti. Tu ne govorim o crnoj kronici, već dnevnim vijestima koje imaju negativan prizvuk i onaj kamen koji nam svima već leži u trbuhu počinje raditi. Često se javi i poneki optimist pa popljuje taj negativistički pristup izlažući teorije da nije sve tako crno te da nas mediji previše gaze negativnostima, a pozitivne se informacije svjesno bacaju u zaleđe, te se tako tvori isfrustrirana nacija željna promjena, pa makar ona bila i prema još gorem.
Tko je u pravu ne znam, no na stranu sa medijima, imamo mi i vlastite moždane vijuge. Moje iskustvo govori da ipak nešto ne štima. Situacija okruženja u kojem se ja krećem nije nimalo sjajna. Uzmimo slučaj ekonomije i malih i srednjih poduzetnika. Osobno poznajem nekoliko poduzetnika i svaki od njih grca u problemima oko opstanka, a nemali broj firmi nije u stanju isplatiti plaće radnicima.
Nadalje, kupovna moć građana vrtoglavo pada, a kamate na kredite rastu. Na stranu sa West gateom i tobožnjoj kupovini. Pa više od pola ljudi u navali na taj šoping centar su išli na izlet, a ne u kupovinu. Činjenica je, prodaja se opasno utromila, a građani sve više žive na kredit smanjujući opseg robe koju smatraju nužnom. Tako kojekakve kreme i losioni koje smo donedavno kupovali pod obavezno polako postaju luksuz. Takvih je primjera sve više, a režije nemilice idu gore. Dokle? Čini se da nas recesija gadno opandrčila po nosu.
Na sve to posjetila nas je i svinjska gripa. Mediji nas ne štede sa svakom novom informacijom, ali nitko ne govori da je smrtnost od običnog virusa gripe veća nego kod svinjske gripe. Koja je tu igra posrijedi teško je reći, no da i tu nešto smrdi to je prilično jasno. Navodno postoje i neke mutne igre oko cjepiva, no premalo sam upućen da bih pisao. Kako bilo da bilo, najveću sam glupost čuo od izvjesnog selskog popa koji je vjernicima preporučio da se ne cijepe jer se u cjepivu krije čip kojim se želi označiti svaki pojedini čovjek. Nešto slično što se radi sa cuckima. Čipiranje ljudi u svrhu kontrole. Ima smisla, vjerujem da bi se netko dobro okoristio time, no ljude plašit na ovaj način je degutantno.
Na međunarodnoj sceni nas kolju sa arbitražom i čudnim planovima Slovenaca da se dokopaju plina i nafte što leži u Savudrijskoj vali, naravno, na Hrvatskoj strani. Navodno je i to istina da su Pahor i ostatak državnog vrha vrlo dobro upućeni u geologiju podmorja te da je Slovenija već naručila platformu za vađenje plina i nafte. Građani se trse ne bi li ostvarili pravo na referendum, a u cijeloj toj zbrci, dok su građani zaokupljeni svime i svačime bitnim, grad Zagreb planira graditi podzemne garaže ispod HNK-a. Već sondiraju teren. I dok se europske metropole lupaju glavom o zid jer su nagruvale sav promet u svoje centre gradova, Hrvati, ne želeći na tuđim pogreškama učiti, grlom u jagode hitaju ka tom suludom planu tražeći opravdanje u primjeru grada Beča, koji je već zažalio nad svojim javnim garažama u samom centru. Građani i dalje putuju po dva sata na posao na udaljenostima za koje bi im inače trebalo 20 minuta i umjesto da se ograniči broj vozila u centru, gradske vlasti su odlučile povećati taj broj. Ludo? Ne, idiotizam.
Na sve te muke hrvatski divljaci luduju po Europi i razbijaju sve što im ruka takne, mladi se tuku po ulicama, nerjetko netko i pogine, a roditelji i dalje brane svoju zlatnu djecu. Mladež pada u neku vrst letargije i ravnodušja prema svemu, a oni koji bi im trebali biti uzori i usmjerivači ka dobru padaju od kojekakvih Indexa, a tu i tamo se parniče sa propalim manekenkama zbog bluda ili prostakluka. Ima li nade?
Gdje su u svemu tome oni koji vjeruju da postoji netko tko dirigira odozgo, oni kojima je Radosna vijest osnov življenja? Neprilagođenost na profanost, na ovaj svijet takav kakav jest caruje crkvom, a Bog, ako postoji, definitivno ne može biti neprilagođen te samim time, čini se da ga baš ne slijedi. Na prošli post mi se javi neka pripobožna duša i ukori me zbog korištenja prljavih riječi poput „pizdarija“ ili „sranje“ propustivši pritom apsolutno svaki smisao koji sam htio izreći. Nije li ta komentatorica poput neke paradigme današnjeg vjernika u Boga? Duhovna ispraznost je zavladala vjernicima, ali i svećenstvom, baš kao i svijetom, no svijet je svjestan svoje ispraznosti i materijalizma, puno je veći problem kada se netko prodaje u koži duhovnosti a iznutra je do kosti materijalist. I spomenuta komentatorica boluje od slične bolesti. Učiniti sve što sličnijima nama, pa makar i duše prodali, makar i sa đavlom pakt potpisali, ali neka budu katolici.
Nakon osvrta na situaciju, a zbog nedostatka mjesta za pisanje, ukratko ću zaključit.
Situacija je definitivno loša, mediji prenose ono što se događa na terenu, nije sezona kiselih krastavaca, a dobrih vijesti čini se nema (osim one da Dolores želi nalikovati Vlatki). Čovjek će uvijek preživjeti i snaći se, no možemo li se zadovoljiti tom činjenicom? Treba li ustati i pobuniti se? Protiv koga u ostalom? Protiv vlade, oporbe, sindikata, Europe, vjetrenjača? Na sreću, ili žalost, nije još toliko dogorjelo do noktiju da se ljudi okrenu jedni drugima, i dalje lajemo jedni na druge, i dalje se dijelimo na MI i ONI, i dalje je kriv susjed a ne mi sami, i dalje onaj kraj nas nije zaslužio da mu se pomogne jer je đubre (bio i ostao). Sebični interesi pojedinaca su postali normala, a onaj koji ne djeluje po tom paklenom principu je oličenje sušte dobrote i muzejski primjerak kojeg pod obavezno treba zaliti rastaljenom broncom da nam ostane kao primjer nadolazećim naraštajima. Vjernici se razlikuju od nevjernika, ne više po djelima po kojima bi ih se raspoznalo, kako je učitelj iz Palestine inzistirao, već po boji, interesima i ideologiji, a ona da kad ih vide kako se ljube da će ih prepoznati čini se ne vrijedi više. Ljubav je ekskluziva rezervirana za moj maleni krug ljudi sa kojima živim, ostali neka isišu svoju ljubav iz malog prsta ako hoće, samo neka se maknu od mene i puste me na miru sa mojim bogom kojeg jako volim i za kojeg ću sve dati. Idite ča od mene vi maleni, najmanji, šta ja imam s vama!
Možemo li bolje od ovoga što imamo? Možemo, odgovorno tvrdim da se dobrotom i brda mogu premještati, stoga ustrajmo.

- 17:52 -

Bubni i ostani živ (3) - Ispljuni na papir - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2009  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (8)
Lipanj 2009 (6)
Svibanj 2009 (7)
Travanj 2009 (12)
Ožujak 2009 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off


NA OVOM
BLOGU

možete pročitati sve informacije vezane uz Udrugu za poticanje savjesnog informiranja i djelovanja




DOKUMENTI UDRUGE:

Tko smo mi?

Pročitaj MANIFEST udruge za poticanje savjesnog informiranja i djelovanja

Potražite nas i na Facebook-u pritiskom miša na baš ova slova


e-mail udruge:
upsid.udruga@gmail.com




GLAVOM
I BRADOM:



Domagoj Mesić,
predsjednik UPS!D-a

Iva Babić,
potpredsjednica UPS!D-a

Nikola Horvat,
tajnik udruge

Stipe Teodor Odak,
savjetnik udruge

Dejan Šota,
savjetnik udruge

Ana Pletikosić,
članica