upitnik?

23.01.2006., ponedjeljak


Psiha
Promatram malo ljude zadnjih dana. Počevši od najbanalnijih primjera mogu ustvrditi da je ljudska psiha postala čudna. Promatram ljude na tramvajskoj stanici. Svi se stiskaju u onu plastičnu “kućicu“, otvorenu sa svih strana, valjda jer imaju osjećaj da je tamo toplije. Promatram kako stišću nervozno tipku koja zvukom oglašava kada je zeleno na semaforu, iako je promet gust i neće se zato prije upaliti zeleno. Ali ipak, tko god dođe stisne tu tipku bar jednom, neki i više puta. Čekajući lift ljudi po 100 puta pritisnu tipku koja ga poziva, kao da će zbog toga prije doći, iako se jasno vidi da je lift krenuo, čak piše i na kojem je katu. U prodavaonici dok čekam na kasi za platiti uvijek mi se netko pribije na leđa, kao da me gura, kao da će zbog tih 10 cm prije stići na red. Ja osobno kad god vidim ovu sliku, iako znam da su paralelne linije identične duljine, uvijek ih poželim izmjeriti, kao da će ovaj put ipak jedna biti dulja.

Promatram ljude kojima nešto ne ide po planu, ili na poslu ili na fakultetu. Uvijek im je netko drugi kriv. Iako su sami krivi, jer recimo nisu naučili dovoljno za ispit, okrivit će profesora, samo zato jer je netko drugi možda imao više sreće pa položio ispit isto s manjkom znanja. Ili što se tiče posla, uvijek postoji par izuzetaka, koji uspiju bez dovoljne škole, ili preko ovakvih ili onakvih veza, a oni su uvijek primjer svim ostalim koji ne uspiju da okrive državu, svijet ili bilo koga za svoj neuspjeh. Svaki pušač će, iako na svakoj kutiji cigareta piše da su štetne za zdravlje, uvijek naći za primjer jednu osobu koja je puno pušila, a doživjela duboku starost i jednu koja je živjela zdravim životom, a umrla mlada od moždanog udara. Gledam ljude koji ostaju u lošim vezama, brakovima i uvijek znaju ispričati primjer neke druge veze ili braka koji je lošiji od njihovog. Povraća mi se od ljudi koji potajno likuju tuđoj nesreći, padu na ispitu, otkazu na poslu, maloj plaći, prekidu veze ili bilo čemu, samo zato jer se onda osjećaju dobro, postoje lošiji nego oni.

Je li ljudima tako lakše? Što je to u njihovoj psihi da je njima bolje ako je drugima lošije? Kad ćemo početi gledati one bolje od nas, one koji radom i upornošću nižu uspjehe? Kad će se ljudi početi veseliti tuđoj sreći iako je možda njih taj dan,mjesec ili godinu sreća zaobišla? Kad ćemo početi željeti ljudima ono što sebi želimo?

- 18:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>