upitnik?

16.01.2006., ponedjeljak

Nakon kiše dolazi sunce

Pričam sinoć sa svojim virtualnim poznanikom. Ništa čudno, već smo pričali par puta. Ne znam zašto, imam mu potrebu ispričati dio svoje priče, pitati ga kako bi on postupio. Naziva me kukavicom. Iako ne zna cijelu priču uporno me naziva kukavicom. To me zabolilo. Inače se u životu ne zamaram što mi govore i što misle ljudi do kojih mi nije stalo, a do ovoga mi ne može biti stalo jer ga ne poznajem. Pitam se zašto me boli kad me naziva kukavicom? Je li se možda i sama smatram takvom samo mi je preteško to priznati? Uglavnom, pitam svog poznanika što bi on uradio na mome mjestu. On mi kaže da bi mislio srcem, slijedio ljubav gdje god treba, da to svaki put uradi. Mislila sam o njegovim riječima, tresla se od nekakve groznice koja me zahvatila tih par sati, ali vrijedilo je. Shvatila sam da iako je svaki put činio sve za ljubav da ipak još pravu nije našao. Cijenim njegovu odanost ljubavi i što mu ona predstavlja u životu. Ipak, u razgovoru s njim potvrdila sam sama sebi da nitko i ništa nije toliko bitno u životu kao ostati svoj, ne odreći se sebe. Ne, to mi zasad još ne pomaže da izbacim svoju ljubav iz glave, ali sad jasno vidim da to MORAM učiniti. Nema druge opcije, nema drugog načina. U razgovoru s njim umrla je i nada da će se jednostavno nešto promijeniti. Jer neće. I sada sam toga potpuno svjesna. Krećem dalje.

- 20:04 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>