Unperfect Soul

ponedjeljak, 21.07.2008.

Broken heart

Da, upravo se tako osjećam.. Kao da mi je slomljeno srce...
Oduvijek sam spadala pod onu skupinu dobrih, naivnih cura koje vjeruju u ljubav i dobrotu. Uvijek sam vjerovala u ono dobro u osobi. I kad bi svi ostali „popljuvali“ neku osobu, ja bih našla neku dobru stranu.
Tako je bilo i sa Čudakom. Svi su mi govorili da je kreten i loša osoba. Ja nisam to tako mislila, ne mislim ni sada. Vidjela sam tu pozitivnu stranu uvijek u njemu.
Ispalo je da sam se moguće ipak prevarila...

Nakon onog četvrtka, i onog „zaboravi sve“ tog poslijepodneva, te petka s nedefiniranim ponašanjem, osjećala sam se zbunjeno. Htjela sam biti sigurna što će biti. Najpametnija ideja mi je bila da mu pošaljem poruku sa sadržajem da se čujemo preko msn-a, sms-a il nađemo da ja kažem šta imam, a i on pošteno izrazi... To sam i učinila. Zapravo sam se htjela naći s njim, i reći mu kako, ako on ne želi ništa, želim da ostane sve u prijateljskim vodama, te da se možemo praviti kao da se ništa nije dogodilo, iako bih ja bila zadovoljna da i bude nečeg više.. Ovisi o njemu... Ali, priliku za to nalaženje nisam imala.. Naime, dobila sam odgovor na tu svoju poruku.. Poruka je glasila ovako: „Naša situacija je jasna. Ja ne želim imati više apsolutno nikakve veze s tobom i ne zanima me što ti želiš. Zaboravi sve što je moglo biti. I za to nije potrebno nikakvo nalaženje ili dopisivanje.“
Nakon početnog šoka zbog količine hladnoće u ovoj poruci, nisam se mogla prestati pitati zašto je trebao biti tako okrutan. Naime, meni je ova poruka užasno okrutna.. Toliko je hladna i zlobna... Dobro, odbila sam spavati s njim, ali nisam ga odbila u potpunosti.. I ako ništa nije htio, u redu... Mogao je reći da ipak ne želi ništa, da se prevario, i to je to.. Ali, zaista.. Nije bilo potrebe za takvom hladnoćom. Možda imam subjektivno gledište oko te poruke, pošto je namijenjena meni, ali ja takvo nešto ne bih NIKADA nikome poslala. Čak da ga i mrzim..
Razgovarala sam s prijateljima o tome (koji su bili u šoku sadržajem poruke također), te sam nailazila na isti odgovor: „Jesi li ti sigurna da je to on napisao?“.. A tko bi drugi.. (Iako postoji jedna cura koja bi čak i mogla tako nešto napraviti, op.a) I sad ne mogu doći k sebi. Čak niti ne toliko zbog odbijanja (iako i to igra ulogu), nego upravo zbog načina. Postavlja mi se pitanje zar je on TOLIKO povrijeđen da bi tako nešto išao slati? Ili pak toliko bezosjećajan da mu je ta poruka beznačajna? I to me muči.. Ne mogu doći do odgovora.. Čovjek je očito dao do znanja kako ne želi imati APSOLUTNO NIKAKVE VEZE samnom.. (Iako mi ni to nije jasno.. Kako je mogao reći tako nešto, a zna da ćemo se viđati, da smo u istom društvu...).
Bila sam šokirana i tužna, ali nakon hrpu utjehe od svojih najdražih prijatelja, osjećala sam se bolje. I čak me niti više nije toliko pogađalo. Znala sam da ja nemam ni za čime žaliti, i nemam se čega sramiti, te mu mogu normalno pogledati u oči nakon svega, što pak za njega nisam sigurna.
No, tada.. Jučer (nedjelja) je bio plesnjak (ilitiga salsa party) kao i svake nedjelje. Razmišljala sam da mu, ako ga slučajno sretnem tamo, onako usput samo kažem sa smješkom „dobre poruke pišeš“ ili tako nešto.. Ali, kad sam došla, čula sam da je taj dan pao s bicikla i razbio se, sav izgrebao ili što već.. No, ipak je došao. U mene nije ni pogledao gotovo, bio je cijelo vrijeme vani (s tom curom koja je mogla poslati poruku, op.a. Naime, ta cura je njegova „najbolja frendica“ i cura od najboljeg frenda. No, već dulje vrijeme kruže priče da njih dvoje muljaju nešto, s obzirom da jesu prošle godine, kad su prevarili njenog dečka. A uostalom, stalno su zajedno.. Vani se više druže njih dvoje, nego ona sa svojim dečkom. Drže se za ruke, grle, itd.).
Ponašala sam se normalno tamo, ali me pogodilo. Ne mogu vjerovati kako tako brzo mijenja mišljenje. Zašto onda u petak nije bio tako zao?! Čemu onda zagrljaj? Mislim, ja ne grlim osobe koje mrzim i s kojima ne želim imat nikakvog posla! Što se toliko promijenilo s petka na subotu da je sada ovako kako jest??
Od svih tih pitanja skoro sam zaplakala čak tamo. Jedva sam došla doma i nisam više mogla izdržati. Nisam ni sama mogla vjerovati da plačem zbog njega. Ne zaslužuje on to. Ali, ja ipak plačem, i meni se ipak srce slama. Upravo zbog te hladnoće. Najradije bih ga sve to išla pitati, ali ne mogu.. Kako da ja trčim za njim, a on se izjasnio.. Zašto je tako teško to pustiti i zaboraviti? Koliko će vremena još proći da se smirim.?
Očito je istina ono, što si stariji tvoja naivnost je sve manja... Ali, ja ne bih htjela prestati vjerovati u ljubav i u dobro u ljudima.. Ovo me pogodilo, ali ja sam i dalje naivna.. Vjerujem da je dobar dečko, koji ima svoje trenutke.. I zbog toga mi je žao svega...

Crucify My Heart (2) | print | #

subota, 19.07.2008.

Opet kukanje...

Prvo da odmah kažem kako mi je dobro bilo u Rovinju.. Obožavam svoje društvo, a i još sam se više zbližila s nekim članovima tog društva... Jedva čekam sljedeću godinu. To je nešto što se pamti dugo, dugo, dugo...
Odnos s Čudakom tamo je bio na razini – nule... Uopće nismo komunicirali.. Dapače, većinom me ignorirao, tj. uopće nije obraćao nikakvu pažnju na mene.. To me niti nije toliko zamaralo s obzirom da sam bila sa svojim društvom, i da mi je bilo lijepo...
Kad smo se vratili u Zg, Rovinj je bio glavna priča, a naše društvo se nalazilo na plesnjacima... Tu sam čak i počela nešto komunicirati s njim, ali na nekoj srednoj razini.. Niti potpuno izolacija, nit neko posebno komuniciranje..

No, počeli smo se zafrkavati s još jednim frendom preko msn-a.. Zapravo taj frend je povezao svo troje, dok smo igrali poker (na face-u.. hehe) i krenula je zafrkancija.. Čak sam ja više komunicirala s frendom, nego s njim.. al ok..
On (Čudak) mi je trebao spržiti jedan cd, i donijeti. Kao i uvijek, reagirao je na način da si ja sama moram doć po njega ako ga hoću.. No, tada je zezancija krenula na seksualne teme, tako da je ispalo da ću ga ja pozvati kod sebe na „druženje“... To je sve i bila zezancija, ali on je trebao ići na more, tako da sam stvarno htjela da dođe donijeti taj cd, jer mi je trebao... I došao je..Oko 1 ujutro..
Kao i inače kad je dolazio, situacija je bila normalna. Pričali bi, zafrkavali se malo, i onda bi on otišao.. Tako je bilo i ovaj put..
Nakon početnog sjedenja na stolcu prebacio se na krevet.. I tako smo pričali ležeći jedno nasuprot drugome.. Možda se to čini kao nešto veće, al rekoh, to je i inače normalno kod nas..
No, tada.. nešto se dogodilo.. On me poljubio.. I tada se isti tren izmaknuo i ponovio istu rečenicu koju sam ja njemu rekla na bazenu tada... Ne mogu vjerovati da se točno svega sjeća... Naravno, samo me zafrkavao, jer je nastavio dalje.. Ostatak noći. (dobro, 2 i pol sata) smo nastavili s nježnostima.. Ali nismo išli „do kraja“.. Iako je to zapravo i bila očito neka njegova namjera, ja jednostavno nisam mogla.. Sprečavalo me nešto.. A to nešto je zdrav razum.. Naravno, mogla sam iskoristiti tu situaciju i gotovo, ali čemu?? Da mi 3 mjeseca nakon bazena samo tako dođe i želi nešto takvo.. Moje ponovno (ovaj put ipak malo drukčije) odbijanje ga je opet uvrijedilo.. Tako da sam sutradan od njega čula u istom tom razgovoru nas troje prijatelja, da zaboravim na sve... Dobro, ja bih to zaboravila, bilo je lijepo dok je trajalo (jako lijepo), ali sad nastavljamo dalje..

Ali.. Ne znam koji mi je vrag! Ne mogu zaboraviti.. Ne mogu se niti oteti činjenici da je on kreten koji me hoće iskoristiti.. Ali, također imam neki osjećaj da on tada to nije mislio ozbiljno (tada = kad je rekao da zaboravim).. I da je užasno neodlučan (takav je i inače po prirodi).. Ali, jučer smo se vidjeli nakon svega toga na plesnjaku.. Skužila sam ga dok sam plesala s drugim dečkom.. On je plesao s jednom curom.. Nisam ga pozdravila, nije ni on mene.. Pa plešemo..Al, tada je moj partner pozdravio njega.. I kad smo krenuli na mjesto, završio je slučajno pored mene i zagrlio me... To je bio neki prijateljski zagrljaj (ili možda ipak nije, a ja sam to tako shvatila, kad je prethodni dan napisao one riječi.. I možda sam ga upravo tada ja opet nekako reagirala, pa se on odmaknuo).. No, nakon toga.. On nije ni pogledao u mom smjeru, ni prozborio riječi samnom.. Nije me ni pozdravio kad je odlazio.. (kao što me nije ni poljubio na rastanku kad je odlazio od mene, već je otišao sa „aj bok“)..
To me danas pogodilo... Ta njegova hladnoća jučer.. Ne znam.. Zaista ne znam šta da radim.. Da mi je frendica u takvoj situaciji rekla bih joj „ma pusti ga.. kreten, ne zaslužuje te..“.. Ali ne mogu to napraviti.. Ne mogu prestati osjećati nešto za njega.. Jer i osjećam.. A opet, ne mogu mu reći da ipak nešto osjećam.. Ne mogu skupiti hrabrosti i poniziti se tako pred njim.. Što da radim?? Ah...

Crucify My Heart (1) | print | #

srijeda, 02.07.2008.

Nije kukanje!

Evo, da ne bih stalno kukala, ajmo se malo veseliti.. I hvaliti.. belj naughty sretan

Postoji jedan event koji se održava već četvrtu godinu za redom, svakog ljeta, u Rovinju. Taj event se zove Croatian Summer Salsa Festival, i on u svijetu nas plesača salse znači puno. To je događaj koji čekamo cijelu godinu. Veselimo se tih 4 dana učenja, plesanja, zabave i, naravno, druženja sa ostalim plesačima. Onaj tko pleše razumjet će o čemu je riječ. Živimo cijelu godinu za ta 4 dana...
Ja sam prošle godine isto trebala ići, ali ni prijateljica ni ja nismo imale dovoljno novaca da si to priuštimo (karte nisu jeftine, ruku na srce), ali nije nam ni toliko bilo žao zato što nam je ekipa bila relativna. Ove godine smo u društvu prijatelja, skoro pa najboljih, te bi svakome od nas neodlazak na taj event predstavljao jednu veliku tragediju. Planiramo taj odlazak od početka godine, štedimo novac, veselimo se.. Ali, to se činilo tako daleko.. Ne mogu vjerovati da je došao taj dan.. I da idemo SUTRAAAAA!! njami Toliko se veselim tom Rovinju da se sve bojim da će ispasti katastrofa... Naravno, nije ništa bez problema, pa sam tako uspjela dobiti menstruaciju dan prije, te sam sigurna da ću je imati sve dok se ne vratim. Malo me je to bacilo iz euforije, ali uspjela sam se smiriti..
Nadam se, također, da ću dobro prihvaćati vrijeme provedeno u istom apartmanu sa golupčićima prijateljima (opisanim u Kukanje 1). Zasad mi je sve super. Cijela ta euforija oko samog eventa me zaokuplja, tako da sam čak i sretna zbog svega, pa i njih... hehe
S tim da i Čudak isto ide tamo, i bit ćemo svi zajedno, pa neznam što će s tim biti...
Uuuufff.. Učenje salse od najboljih svjetskih plesača, ples s mnoštvom ljudi, kupanje, sunčanje, zabavljanje... Ne mogu dočekati...
Bar malo da se maknem iz ove rutine...
Rovinj, here I come!!! njami