|
|
| lipanj, 2008 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Everything I can't say somwhere else...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Moja ljubav prema salsi počela je jednog ljetnog dana jednim slučajnim odlaskom u jedan lounge bar gdje se plesao upravo spomenuti ples. Nije mi trebalo ni pet minuta, a da ne poželim istu stvar. Plesati kao oni. Svi koji su iskusli takvo što, znaju o čem pričam...
Eh, odlasci tamo su postajali češći, sve dok se nisu pretvorili u redoviti odlazak dvaput tjedno kad je bio party. Nikog nismo znale osobno (prijateljica i ja), ali smo za svakog imale nadimke i komentare.. (To su bili nadimci tipa: Deda, Ljiga, Debela, Plavuša(muško), Vikler, Slatki, itd. 
). Nakon nekog vremena počele smo i upoznavati ljude, ali nadimci bi ostajali..
Tako smo znali i za tu dvojicu dečkiju. Iako ih nismo često primjećivale (kao neke druge, češće plesače) znale smo za njih, i dale im nadimak. Jedan je naočigled sladak, jasan primjerak dečka na kojeg cure odmah padaju i zaljubljuju se. Drugi je fizički manje privlačan od ovog prvog, ali je opet, zahvaljujući svom savršenom tijelu, iznad prosjeka (što pripomažu i njegove nebesko plave duboke oči). Ovaj prvi čisti šarmer, ovaj drugi čudan.
Mojoj prijateljici je ovaj prvi odmah zapeo za oko, a ovaj drugi joj je bio odvratan. Meni je bio ovaj prvi (normalno) privlačan, rijetko kojoj curi nije, ali opet... Nisam mogla reći da mi je ovaj drugi odvratan, imao je to nešto što je privlačilo, što je na kraju ipak i ona morala priznati.
Spletajem okolnosti morale smo se s njima upoznati iz čisto ekonomičnih razloga, a to je da smo krenule kod njih na tečaj.
Početni dogovor je bio odmah: ovaj prvi njen, ovaj drugi moj.. Naravno, to je bila zezancija, ali opet.. Mogle smo pokušati. Kako je vrijeme prolazilo, tj. kako su tečajevi prolazili, meni se sve više taj čudak svidio. Bilo ga je stvarno teško za shvatiti, ali upravo je to i bilo zanimljivo. No slučaj se ipak malo promijenio... Čudak je pokazivao zanimanje za Nju, a Slatki je pokazivao veće simpatije prema meni nego prema Njoj (iako je on već imao curu, tako da je bio prekrižen, op.a).
Vrijeme je prolazilo, a Ona je postajala sve nesigurnija. Da, bio joj je odvratan, al očito joj je prijalo to što pokazuje zanimanje za nju, s tim da je počela i ona uviđati tu njegovu privlačnost koju sam ja vidjela. A nesigurnost je još proizlazila i iz toga da se on meni stvarno svidio.
Očito je nesigurnost nestala jer su se njih dvoje spetljali. Ali, sudbina je htjela da to traje par tjedana, i završi s pričom kao da ništa nije ni počelo. I to s njegove strane.
Ja sam se cijelo vrijeme pokušavala pomiriti s tom činjenicom da su oni zajedno, ali opet mi je bilo žao nje na kraju, s obzirom da ona nije htjela taj prekid. Ono što me iznenadilo, ali i sve ostale, je to što je ispalo da je ona zajubljena u njega. Nakon njihove gotove priče, njena patnja za njim trajala je još mjesecima. (A trajala bi i dan, danas da nema novog dečka).
Ono što je mene najviše pogodilo je bila činjenica da ga ja nikad nisam zapravo preboljela, al da nikad više neće biti išta moguće između nas, s obzirom da je ona zaljubljena u njega i obzirom da je ona već bila s njim. To tako ne ide. Ne možeš biti s dečkom, s kojim je bila tvoja frendica...
Vrijeme je prolazilo. Odnos između njih dvoje je postajajo bolji. (Bolji od onog početnog izbjegavanja i ne pričanja uopće). Ponašali su se prijateljski, ali i ona se polagano ipak hladila i nije više bila toliko zagrižena.
Odnos između njega i mene se nit nije mogao nazvati nikakvim odnosom. Jedina komunikacija koju smo nas dvoje imali bio je ples. Svi smo slavili Novu zajedno, tako da smo tamo malo pričali, zafrkavali se, i svi se povezali. Ja sam ga već odavno prihvatila kao prijatelja, i kao ništa više, tako da sam se mogla nositi s time... Nakon toga, naš se odnos malo poboljšao. Više smo plesali zajedno, više je on obraćao pažnju na mene. Ponekad mi je bio čudan svojim postupcima. (Npr. jednom me uzeo da plešemo i pitao jel bi htjela biti njegova plesna partnerica – što je došlo kao iz vedra neba, s obzirom da nit nismo baš nešto često plesali.) Ti njegovi čudni postupci postajali su sve češći. Počeo me je zvati posebnim nadimkom, uvijek me nekako drugačije držao za ruku od ostalih kad smo plesali, sve češće me grlio. Sve dok jednom nisam išla s najboljim frendom (iz prošlog posta) i njim doma, i dok me šetajući jednostavno nije uhvatio za ruku i šetao tako samnom.. Da, bilo mi je čudno, ali sve mi je to bilo i prijateljski. Takva ponašanja u našem salsa svijetu nisu strana, to je zapravo sasvim normalno friendly ponašanje. Tako da nisam to htjela ni drugačije shvaćati. Niti si davati lažnu nadu, ili bilo što drugo. Ali, da mi je bilo čudno, jest.
Onda je došlo noćno kupanje. Išlo je naše društvo, išao je i on... Sve je bilo super.. Zezancija.. Svi zajedno.. Onda je on odlučio otići van (bila je još uvijek zima, btw. ), a nitko nije htio ići s njim. Ja sam otišla jer mi ga je bilo žao da ide sam.
Isplivali smo van na hladni zrak, koje je moje tijelo poduprijelo drhtajima. Al zato mi jezik nije prestajao raditi. Stalno sam nešto brbljala, nevezano uz bilo što. On je sjeo na dio bazena predviđen za sjedenje (
), a ja sam stala nasuprot njega. Naša konverzacija se nastavila, s tim da smo si sad bili bliže. Ali, rekoh, ništa to nije čudno.. Zagrljaji da me ugrije su sasvim normalni, prijateljski... Vani je bila potpuna tišina, niti žive duše, tako da su i naši glasovi postajali tiši. Moj kratak pogled na lijevo u potrazi za nekim šumom, i osjetih... Njegove usne na mojima. Poljubio me! Ne želim uopće pisati o milijun različitih misli koje su mi prošle glavom.. Uzvratila sam lagano, ali tad sam se sjetila Nje.. Ona je možda još uvijek patila i još uvijek gajila nade, a on mene ljubi.. Izmaknula sam se i jedino što mi je palo na pamet je bio zagrljaj. Tada nas je čuvar istjerao van (tj. Unutra) jer je bilo zatvaranje... On se prije ulaska okrenuo, pogledao me tim prodorno plavim očima i rekao: „daj mi pusu“. Ne sjećam se jel opet on mene poljubio ili sam možda ipak ja to napravila, ali sjećam se da sam se opet udaljila i rekla : „nije pametno“...
Nakon toga on je promrmljao par riječi i otišao ispred mene, ušli smo u unutarnji, spremili se i otišli doma..
Nisam mogla vjerovati.. Ono što je on uspio napraviti jest zbuniti me u potpunosti. Koliko god sam se pomirila s činjenicom da nikada ništa neće biti između nas, sad me skroz izbacio iz takta. Ali, mučila me Ona. Osjećala sam kao da sam je izdala. Iako, teoretski, prošlo je gotovo pola godine od njih dvoje, ona je već imala nekoliko dečkiju od tad, i bila je zbunjena u vezi tog drugog dečka.. Ali, opet.. Ja to ne mogu samo tako prihvatiti i preći preko toga. Stalno moram izanalizirati sve.. Uf, glupače!
Uglavnom, vrijeme je prolazilo, a onaj naš trenutak u bazenu nije bio razjašnjen između nas dvoje. Oboje smo se pravili kao da se nije ni dogodio. Sve dok ja nisam odlučila pitati njega što je s tim i dobila odgovor da sam uništila trenutak i da nemamo o čemu više razgovarati. Očito sam mu ranila ego, ili što već.. Zaista smo se i pravili kao da ničeg nije bilo. Ali, nekako je ipak bilo drugačije. Kao da smo izazivali jedno drugo. Tj. Više je on mene izazivao. I to u plesu. Namjerno bi me privukao skroz blizu i plesao samnom tako, ili me uporno gledao u oči.. Pomislila sam da to umišljam, sve dok me ljudi nisu počeli ispitivati jesmo li nas dvoje zajedno. Ili opominjati na način na koji me gleda.. Ali, ništa se nakon toga nije dogodilo.
Ja zaista neznam što da napravim u vezi toga. Ljudi mi uporno daju savjet da ja pokušam nešto, da mu pokažem, jer me sigurno neće odbiti.. Ali, ne mogu. Ja imam osjećaj da hoće... Pogotovo u zadnje vrijeme kad me otvoreno ignorira... Sad, kad nemam više zapreka, s obzirom da je Ona u najsretnijoj mogućoj vezi i fućka joj se za Čudnog, sad je gotovo.
Jednostavno bih ga trebala zaboraviti, pustiti i nastaviti sa životom. Ali nikako ne mogu. Što je najbolje uporno si govorim kako ne želim ništa ozbiljno s njim. On mene privlači na toj nekoj neozbiljnoj bazi, i nemam potrebe ulaziti u neku vezu. Ali opet, imam osjećaj da sam se ipak zaljubila...
Razmišljnja o njemu, neki čudni trnci koje ne osjećam prečesto, i prema svima... Al, bojim se da je sada prekasno..
Nije da nisam naučena na to.. Takve stvari se često događaju u mom životu..
