|
Skrenuti l'jevo il' desno kad cestom se ne može ravno, Crven pokazuje znak: drugi je pronaći put. Vr'jeme iz plavoga viri okvira, da skuči se više Drskosti silne je vrh, čovjek što tražit' je sklon! Vidiš li isto što vidim i ja? Da čuješ, zašutih: 'Ako u prolazu sat misao potvrdi sad, Možda skutreno isto izviri negdje na zidu. Želim ti veseo dan... Htjela sam reći ti još Ljubavi želim ti mnoge noći i dane presjajne, Šarene, ako je drag, voća k'o prepuni kup. Sobica je li ti rado primila putnika starog? Ugodan je li joj gost, snove dal' slikati zna? Kaže li štogod o jučer, o sutra? Jel' ponio kofer, Željama ispunjen sav predao povjeren ključ? Tiho na prstima došla sam, vratima prišla u strahu, Kratko zadržala dah, pobjegla brzo u mrak. Pogled sam sakrila svoj u rupicu crvenog ključa, Krišom da uđem u dom, izmamim osm'jeh ti blag. Sklopljenih očiju šuljam se noću iz ladice donje, Lice da licu je tvom bliže trenutak od sna.' Desno je ulica sl'jepa, probati drugim je putem, Možda baš ovo je taj- nije, al' možda je sad? Sunce još nije ustupilo mjesto, prošlo je čet'ri, Treći nam ipak je krug! Treba zaobići trg! |