|
Cvijete moj bijeli... sada si očišćena svega svega ovog sranja! Ja pušim više mjesto manje... Mislim na tebe... Stan je topao kao da si još tamo... Naušnice na polici Lukina slika pored kopča za kosu, smeđa. Kao da se ništa nije promijenilo. Cvijete moj pjevni... Da mi je još jednom čuti tvoju pjesmu kako odzvanja do mojih koraka na ulici... Mirisi svog onog nabranog bilja kojih čajeve nikad nismo pili... U škarniclima s natpisima.. Pijem iz tvoje čaše, one za svježu limunadu ili sok od bazge... samo ja sad pijem votku... Imala si pravo za torbicu, svaka djevojka mora imati jednu malu crnu kožnu torbicu. Cvijete moj otmjeni... Dostojanstvo tvoje odjekuje i sad, tvoja urođena finoća... |
|
Na konjima crnim iz daljine jure Gnjev i Bijes Topotom skladnim tuku Geju prodrhtalu do neizmjerne daljine Bičem potiču juriš srpom krče put sijeku Cererino djelo zapjenjeni bešćutno Pokošenim prostranstvima bez žurbe izvijajući se lagano prilazi Ona kao da ne nosi težine kao da planira utješiti prodire neprimjetno u sve njezine pore između pokošenih cvjetova uliježe i sve je jasnije da namjerava ostati Kao nisko raslinje razmotala se potpuno Već iscrpljeni jahači i gladni konji rade još jedan krug više ne znaju odakle su došli Ne vide pokošene livade Sve je sivo Iznemogli vrte se u krug Konji su pali jahači se jedva pridižu da udahnu Tko bi rekao da će ih Ona nadvladati Toliko moćne Ali više od dva puta ne uspijevaju se poduprijeti na svoje umorne ruke Predaju se u suzama da ih pusti samo da ih pusti da odu Ali ona ih guta proždrljivo a polako |
|
Gdje si sad? Vidiš li me? Je li Contarini imao pravo ili je sve zajedno laž? Je li Pascalova sumnja opravdana? Mila moja... Gdje si sad? Zaplićem li se ja bez veze? Je li istina sve ono čemu si me učila? Srce moje... Jesi li vidjela kako je nebo plakalo jučer? Jesi li bila s nama? Kako su nas ledene kuglice istukle po glavi... Razmišljala sam u smijehu da nas to ti gađaš da prestanemo pušiti... Srce moje... Što znači četrdeset dana? Nadam se da nisi negdje gdje ti nije lijepo... Nadam se da si vidjela svoju majku... Jesi li ju našla? Prepoznaju li se duše van ovog tijela? Kad nema plavih očiju.... Srce moje... Je li sve puno vječno plodnih stabala? Je li prostranstvo zlatno? Odmaraš li napokon u miru? Voljela bih da se smiješiš... Smiješe li se duše? Ili se jedna duša natrag stopi u neku cjelokupnu dušu, dušu iz koje se izdvojila da bi se utjelovila? Srce moje.... Gdje si sad? Vidiš li me? |
|
'Iako se oko Sunca okreću svi planeti i o njemu ovise, ono ipak stiže na lozi stvoriti plod, kao da u čitavom svemiru i nema drugog posla.' Galileo Galilei |
|
Nosit ću ružicu oko vrata zauvijek u sjećanje na tebe... Srce moje, ti moje, ja tvoje. Neporočna i plemenita moja vjero u ljubav! Srce moje... U snovima je tako mnogo riječi. Naivna, rekli bi, slijepa... Srce moje, voljela si ljubav, ti si birala voljeti.... Lakovjerno, predano, bez posjedovanja... Srce moje, baštinila si veliko bogatstvo... Ružica će biti podsjetnik na tvoju ljubav, Srce moje, ti moje, ja tvoje... (03.08.2008.) |