...Kapljica Vječnosti...

Ponoć je ..
Tek graciozni obris pokojeg anđela polako blijedi u ovoj sonati tame, paradoksu bivstvovanja.
Ne klizi strmoglavo u ništavilo svjesnosti lasice Mala,
Odveć je gorak okus Apsurda tvog ...
I ne skrivaj Tako brižno svaku suzu koju proliješ
u nedostatku Esencije, Ti, Dijete Prirode, ne preziri se više, jer
tako je božanski plakati ...
Siromah si lasice, odveć uznemiruje iskrivljeni odraz tvoj u
zrcalu nultoga lica praznine, tjera na gnušanje.
Pa ipak, ti tako snažno ljubiš, a ljeskanje Kapi na
Jarkim, rasplesanim zrakama proljetnog sunca
nadasve je drago oku tvom ...
Sretna si lasica mala jer jesu, razigrano srce tvoje
veselo tuče u ritmu plesnih koraka ispod oblaka požude,
jer po prvi puta u životu tako nesebično voliš ...
I na kratko vrijeme tako bi hipnotizirana, nadajući se
da sadašnjost može potrajati zauvijek,
prošlost biti zaboravljenA,a
budućnost izbjegnuta ...

by: .d3flex!


Copy- paste.. haha.. stavila sam
Što reći o pjesmi? hmm hmm...
Pisana je kasno.. i za mene
I ovo je prvi puta da mi je netko napisao pjesmu...
Napisao ju je .d3flex!.. kao što vidite...
A tko je on? Pa dečko, pobogu.. (moja lasica )
Hvala ti na pjesmi..


Crvena ,bila si u pravu... Ljubav nas čini pjesnicima, piscima a i budalama

Pozdrav svima.. iz šume.. (eh, rastopih se kao šećer )
...kap...