Pismo- 1.dio

Nisam Vam rekla istinu o sebi. Bar ne cijelu. Lažem Vam u lice bez grižnje savjesti, već pet godina. Smilovali ste mi se. Pustili ste da s Vama živim kao član obitelji. Mislili ste da su me doma seksualno zlostavljali. Zlostavljali me jesu, ali psihički. Znate onu modricu kraj lijevog oka? To je bilo u samoobrani. S njihove strane. Nisam ih više mogla podnijeti, živcirali su me iako to nisam mogla priznati sama sebi. Mislila sam sve će se riješiti samo od sebe. Ali se nije. Ja sam to riješila. Sama. Slušala sam njihove svađe, prcanja jednog drugog u mozak, njihova životinjska navlačenja po krevetu, bacanja tanjura u zid. Ne, nisam to mogla više slušat, gledat. A svega toga nisam ni bila svjesna. Bila sam u oblacima. U školi i društvu sve je bilo savršeno. Katkada sam se sukobljavala s njima, vrištala, plakala, čupala si kosu. Morala sam to napraviti. Gdje bi bio kraj da nisam?