Bal vampira- 3.dio

Ta kamena ograda okruživala je mramornu terasu koja je bila osvijetljena ogromnim lampama koje su stajale kao nekakvi čuvari. U dvoranu vodile su stepenice te su na vrhu bile velika staklena vrata koja isto kao i ograda, bila okićena crvenim ružama. „Dobro da još i na krov nisu stavili ruže“- mislila sam u sebi. Sletjeli smo na terasu te se pretvorili u ljude. Svi su imali partnera/partnericu, osim mene. Ali na ulazu u dvoranu stajao je dečko plave kose i plavih očiju. Ni on nije imao pratnje, na moju veliku sreću. Čim je shvatio da nemam pratioca, ugrabio je priliku.
-„Drago mi je ja sam Luka“
-„Klara“- nasmijala sam se kao nekakva glupača
Luka je bio godina kao i ja. Bio je viši od mene za glavu. Imao je plave oči i plavu kovrčavu kosu. Bio je obučen kao i svi vampiri ali mu je nedostajao jedan detalj. Cilindar. To mi je bilo čudno. No, ubrzo sam zaboravila na cilindar. Pogađate zašto? Stolovi su se nalazili lijevo od staklenih vrata. Otpratio me do mojih te se upoznao s njima. Sjeo je k nama. Da tatu nisam opominjala pogledom, Luka ne bi ni sjeo kod nas. Dvorana je bila puna, a domaćin je bio toliko oduševljen svime da je cijelu noć bio opijen tolikim sjajem. Dvorana je bila okićena crvenim ružama (a čime drugim?), a na stropu se nalazio veliki luster koji je bio krivac zašto sam se osjećala kao da sam zatočena u nekakvoj svjetlici. U pozadini dvorane, s lijeve i desne strane, nalazila su se dva kamena stubišta, s crvenim tepihom, koja su se pri vrhu spajale te opet razdvajale te su vodile na prvi kat, gdje su se nalazile spavaće sobe domaćina. Ovo je bila posebna večer za našeg debeljuškastog i omalenog domaćina grofa Seppija. Naime, njegova kći Martina, večeras se treba zaručiti za baruna Andreja Tanhofnera. U tu čast priređen je ovaj bal, bal vampira.
Luka i ja smo plesali naveliko, kao i Lidija i Marko. Iako smo bili mlađi, mislim da nam je išlo bolje nego njima. Luka je bio izvrstan plesač. Primio me čvrsto oko struka, pokazujući time da sam cijelu večer njegova. Nisam se previše opirala. Pasalo mi je to. Voljela sam gledati njegove sjajne plave oči, bijelo lice i plavu kosu. Bio je savršen za mene. Željela sam ga, iako smo se susreli prvi puta.
Na red je došla i prošnja buduće barunice Martine Tanhofner. Glazba je utihnula. Pogledi su bili uprti u stubište. Moj pogled bio je uperen u Luku. Pogledao me i nasmiješio mi se. Grof i grofica Seppi te buduća barunica Martina, spustili su se s prvog kata, desnog stubišta. S lijevog, spuštali su se barun i barunica Tanhofner te barun Andrej. Obje obitelji zaustavile su se na mjesto gdje su se stubišta spajala. Izmijenili su nekoliko riječi te je Andrej izvadio bijelu kutijicu na kojoj se nalazio grb obitelji Tanhofner. Otvorio je kutijicu a iz nje je zasjao dijamantni prsten. Naravno, Andrej je bio na jednom koljenu. Jedno je on, od svih vampira, bio obučen u bijelo odijelo koje mu je izvrsno stajalo. Martina se sva topila u plavoj svjetlucavoj haljini. Kako romantično! Grofica Seppi nije mogla a da ne ispusti suzu. Pitam se, kako će onda na vjenčanju plakati? E to stvarno ne želim vidjeti.
Stavivši Martini prsten, Andrej ju je strasno poljubio. Dvoranom je zapljusnuo veliki pljesak. Novi zaručnici spustili su se zajedno u dvoranu gdje su im čestitali. Luka me primio za ruku, očekujući da će početi glazba. No umjesto toga, dogodilo se veliko iznenađenje. Na mjesto gdje su gdje su bili, sada već zaručnici, došli su moji rođaci. Moja teta i ujak te s njima moji roditelji, blistajući od sreće. Uzvanici su, kao i ja, ostali zatečeni. Ne, prije iznenađeni. Stajala sam otvorenih ustiju, nesvjesna gledajući što se događa. Nisam ni primijetila da sam se približila Luki te jače stisnula njegovu ruku koja je, do maloprije, čekala za ples.