Bal vampira- 1.dio

-Pet! četiri! Tri! Dva! Jedan!! Sretna Nova godina! ! ! – vikali su moji doma punim glasovima držeći u rukama blistave čaše koje je mama dva dana glancala da bi mogli piti šampanjac koji je jedva koštao 30 kuna. Naravno, i ja sam pila šampanjac. Iako mi je 17 godina natočili su mi samo pola čaše.
„A dobro!“- mislila sam u sebi- „Meni neće biti sutra slabo. Jel' tako ujače?“- smješkajući se, gledala sam na ujaka koji je bio poprilično pijan iako je popio samo dvije pive, čašu vina i sada čašu šampanjca. Gledajući njegovu malu pojavu nisam mogla zamisliti kako može naređivati ljudima višim od njega metar. Po zanimanju je arheolog tako da je vidio svijeta koliko ja neću nikada. Njegove crne oči gutale su moju tetu, tatinu sestru, inače jako antipatičnu ženu koja misli da je najpametnija na svijetu a ostali ništa ne vrijede i da joj samo oduzimaju kisik, njegova crna kosa puna gela blistala je na slabom svijetlu kao lampice na našem boru. Obrazi su mu bili crveni kao da je došao izvana. Njegovi crni brkovi skrivale su njegove usnice koje su smiješile svaki puta kada bi mu se ponudilo nešto za jesti ili kada bi pogledao moju tetu odnosno njen dekolte. Obučen u neku šarenu košulju i neke smeđe hlače koju su mu bile pretijesne, s jednom rukom u džepu a u drugoj ruci držeći praznu čašu od šampanjca, teturajući se, približavao se mojoj teti. Teta, inače jako ozbiljna žena koja nikada nije izlazila van sada je bila pijana, rekli bi kao majka (ovdje bi radije upotrijebila izraz, pijana kao krava, što inače i jest). Visoka oko 180 cm, obučena u dugačku crvenu haljinu s dubokim dekolteom i na onim crvenim cipelama kojima je peta visoka najmanje 10 cm, i još sa crnom kosom, inače je plavuša, koja je bila u punđi a sada poslije dočeka bila je razbarušena što inače nije njezin stil te smijući se onim bahatim smijehom sjedila je kraj mene i davala mi neke „savjete“ oko muškaraca, dok me gledala onim njenim crnim očima koju su izdavale njezinu veliku otmjenost a istodobno i neiskusnost u životu.
- Draga moja, svi muškarci su ti.. hehe.. štuc.. svinje!- rekla je to svojim „otmjenim“ glasom, gledajući na mojeg strica koji se trenutno približavao.
„Da, da, teta. Znam ti ja to. Ah, evo i strica, napokon da me netko izbavi. To striko, najjači si!“ – mislila sam u sebi dok je moj tetak, s onim crvenim nosom kao prvi jelen Djeda Mraza, prilazio mojoj teti.
- O, šurjakinjice! Kako ste mi danas?- smijao se tetak gledajući je svojim pijanim očima
- Dobro sam, a kako si mi ti moj najdraži šurjače?
„Vou, moja teta se ulizuje mojem stricu!? Pa to je nešto nečuveno, lijepo mi je počela Nova godina! Ali, moja otmjena teta i moj razbarušeni ujak… ajde nek' im bude.“ – mislila sam u sebi, gledajući moje rođake kako se smješkaju jedan drugome- „Možda bude još nešto od toga.“
Maknula sam se od njih jer se ujak uvukao do moje tete. Išla sa do svoje zamišljene sestrične koja je sjedila sama u dnevnoj sobi sa čašom šampanjca. Bilo mi ju je žao gledati samu jer je ona vesela osoba. Bila je viša od mene kojih pet centimetara, imala je lijepe crne oči i dugu crnu kosu. Trenutno je bila sama jer je njezin zaručnik bio na Wc-u, odnosno u njemu, ako me razumijete.
- Lidijo- tako se zvala moja sestrična- Zašto nisi sa drugima u kuhinji, tamo se slavi na veliko?
Inače po struci pravnica, sada je govorila opušteno,a ne kao u sudnici kada bi trebala dobivati parnice kada je govorila oštro i vatreno.
- Spava mi se i čekam Marka pa da idemo doma. – nasmijala mi se i pritom pokazivala svoje bijele zube. Njen zaručnik i ona bili su mi najljepši par na svijetu i jako su se voljeli, te u ovih 7 godina, koliko su bili zajedno, ostali su vjerni jedan drugome. Marko je bio pravi veseljak iako se to na njemu ne opazi jer je vrlo ozbiljan i tih, a kada dođe kod nas uvijek smije se i priča na veliko. Upravo je ušao Marko, bljeđi nego ikada. Pozdravili su se te otišli. Uskoro sam i ja otišla u svoju „veliku“ sobu. Inače, moja soba je bila na drugom katu, tamo se nalazio još jedan stan, potpuno prazan, koji imao kuhinju i jednu veliku sobu i naravno moj kutak, gdje sam boravila većinu vremena. Po stepenicama išla sam teturajući. Očito da mi je i pola šampanjca bilo previše. A moglo biti da mi je i od same pomisli na druženje tete i ujaka bilo slabo. Do sobe imala sam proći mali hodnik, kuhinju i jednu malu prostoriju u kojoj smo držali stari namještaj. S desne strane te sobice nalaze se vrata iza kojih je moja soba, odnosno polutavan, jer je s jedne strane zid a s druge krov, koji ne seže do samoga poda već je podignut pola metra. Tako da se ispod njega smjestio moj krevet, vječno nepospremljen. U podnožju kreveta nalazi se mali ormar za robu, na kojem je svjetiljka koja je obasjava pola moje sobe. Isto tako, tamo se nalazi i stolica na koju stavljam robu koju bi se presvukla. Sada je ta stolica bila puna robe koju je trebalo posložiti. Obećala sam mami da ću je pospremit još prije dva tjedna, ali kako se kaže :“Obećanje ludo radovanje“. Nasuprot kreveta nalazi se radni sto (vječno nepospremljen) na kojem se nalazi prijenosni kompjuter te hrpa knjiga i malih nepotrebnih stvari koje mi ne trebaju, a ovdje stoje samo da bi sakupljale prašinu. Iznad stola nalazi se ogroman poster Van Helsinga. To mi je jedan od najboljih filmova. Stalno zamišljam da se nalazim u njegovo doba te da zajedno lovimo vampire, vukodlake. Kakva bi to bila soba da nema prozora? Ipak volim svjetlost tako da imam jedan mali prozor koji se nalazi lijevo od radnog. S njega imam pogled na susjedova ulazna vrata i unutrašnjost dnevnog boravka. Tako da mogu gledati što moji susjedići rade. Sada su stavili neke zavjese tako da ih više ne mogu vidjeti. Samo njihove sjene. Zaključila sam da su vrlo nemirni. Stalno se šeću po dnevnom. Zaboravila sa, jedan mali, ali za mene bitan detalj koji je činio moj, tako zvani, polutavan. Čim uđete, na desno, u moj sobičak, možete se vidjeti u velikom ogledalu. Jednostavno, volim ogledala. Visoko je i široko.
Fiju, napokon u sobi. Presvukla sam se u pidžamu koju mi je baka dala za svetog Nikolasa te se legla u krevet. Nisam stigla ni razmišljat o lovu na vampire s Helsingom, kad sam utonula u san kojega ni top ne bi probudio.