Ovaj tekst je bio potaknut jednim predavanjem o religijama. Slušajući spektar teza, prije bi ih povezao sa nebulozama, odlučio sam u kratko napisati kako ja vidim da je cijela priča krenula.
Dakle ovako:
Trenutak prije nego smo običnu granu počeli primjenjivati kao toljagu, postali smo svjesni sami sebe. Strah za našu egzistenciju i postojanje pretvorio nas je u prilično agresivnu vrstu. Razvili smo inteligenciju sa kojom smo uspjeli spriječiti ili u potpunosti odstraniti naše svakodnevne nedaće. No jednu prepreku nikada nismo uspjeli priječi što nas i dan danas fascinira – prirodna smrt ili ti sam životni vijek.
Mnogi su shvatili da je taj "nedostatak" nepremostiv pa su se počeli tješit pričama o drugome svijetu i/ili reinkarnaciji. Po europskim pećinama se još uvijek mogu vidjeti oslikane stijene s motivima iz nekadašnjeg stvarnoga života. Vjeruje se da su to crtali da bi pridobili naklonost duhova (što od svojih predaka, što od životinja).
Kako se civilizacija razvijala tako su otkrivali nove pojave, stvari i pomagala. Tako su duhovi i božanstva u početku bili elementarni (zemlja, voda, nebo i vatra), a kasnije su počeli pripisivati i nekim ljudskim osobinama, karakteristikama i djelima (rat, mira, ljepota, lov, vino,…).
Tada je i uveden pojam božanstvo – nešto vrhovno, nepoznato, nedostižno, neshvatljivo za nas "male" ljude. To su neki prepoznali kao unosan posao te su počeli stvarati i graditi institucije kao "konzulat" tih bogova na zemlji, koje su zahtijevale zastrašivanjem određene žrtve, doprinose i milodare radi naklonosti bogova od čega su i oni sami imali debelu korist. Najpoznatije primjere imaju Grčka i Rimska civilizacija. Sa vremenom njihovi bogovi su poprimili previše ljudskih karakteristika (ljubav, mržnja, osveta, ljubomora,…) što je ljudima bilo previše, te je lagano ta priča počela prelaziti u praznovjerja, a kasnije se pretvorila samo u zgodnu legendu. Pogledajmo realno, tko bi mogao zapamtiti sve te bogove i pridonijeti svima njima žrtve?
Paralelno sa time, jedna pustinjska i siromašna civilizacija se dosjetila srezati viškove, te su stvorili jednu vrhunsku "osobu" kojoj su mogli pridodati sve objašnjivo i neobjašnjivo (čudni su putovi gospodnji). Ta rasa je zbog toga dugo patila, no na kraju njihov primjer se počeo koristiti i u ostatku svijeta. Iz njihove religije su se stvorile još dvije velike: kršćanstvo i islam. A oni su postali jedna od najbogatijih nacija na svijetu.
Danas postoji nekoliko velikih religija, no to ne sprječava da svako malo nastane još koja (vjera u Elvisa, vjera u Silu i još kojekakva nama sada nebuloze – tko zna u što to može prerasti).
U ljudskoj prirodi je da u nešto vjeruju. To nešto nam je potrebno da nas tjera dalje. Na taj način smo se razvili i opstali. Čak i sa današnjom modernom znanošću koja je lagano poljuljala temelje svih religijskih priča, vjera i dalje stoji i jako teško da će ju netko uspjeti srušiti. |