Ispovijedi ogorčenog uma lovca na vjetrenjače

utorak, 21.03.2006.

KUTAK ZBRKANIH MISLI

Sjedim na krevetu, kompjuter u krilu, otvoren word a u doljnjem desnom rubu ekrana me gleda virtualna mačka. Vrpolji se, prede, ima lampicu iznad glave kao ideju (ili možda riješenje). A uz mene spava jedna druga mačka. Privio mi se uz nogu. Sivi, veliki tigrasti mačak, crvene ogrlice sa dva zvonca, dugog repa iscrtanog poput riblje kosti, bijelom flekom na nosu i prsima, te bijelim šapama, kao da ima navučene sokne. Svojom glavom mi grije koljeno.

Kad bi naši životi bili tako jednostavni - opet tražim previše. Laku noć...
- 03:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 17.03.2006.

POSESIVNOST

Prije nekih mjesec dana imao sam prilično neugodnu scenu nasred Cvjetnog trga. Tako ja šećem sa jednom svojom maleckom, sa jednog od mojih plesnih tečaja, pristojno ruka pod ruku i naletim na jednu staru poznanicu. Sva se ozarila kada me vidjela, a onda je uočila nju i vani se naoblačilo. Na početku sve pristojno u stilu `kako si`, `što ima` i sada kada je već došao trenutak da ih upoznam, otela mi je riječ iz usta i to sa upitom :"A koja ti je sada ova?"

Mislim da vam ne trebam govoriti o šoku i neugodnosti situacije. I dalje sa stavom kao da se postavila na stražnje noge, gleda ju s visoka. Hladno sam ju pogledao i rekao "Ovo ti sada nije trebalo…", te sam ju počastio sa nekoliko usputnih epiteta popratnog sadržaja na njen račun, ali sve na pristojan način, tiho, bez psovanja i udaljio se. Istina da sam svoju pratnju trebao vuči i stišavati, no ne mogu joj zamjeriti. I što da sada mala plesačica, ma bilo tko misli o meni? Što je najbolje na kraju sam ja ispao gad.

A to nije jedini primjer, vidio i doživio sam nemali broj sličnih situacija, što ja sam, što ljudi oko mene. Ženska posesivnost zna biti stvarno opasna, ali je uvijek zanimljiva tema. No, bez brige, i muška ne zaostaje mnogo, već ju slijedi u stopu.

Ljudi vole misliti da mogu posjedovati druge ljude pogotovo u vezama. Muški se tu više ističu u "označivanju teritorija", ali tek toliko da mogu pokazati/preseravati se što posjeduju (ovo je moj novi mobitel, ovo je moj auto, ovo je moj stan, ovo je moja ženska, ovo je moja vikendica na moru, ...). Ne nužno da im je i stalo do toga. Stalo im je do to ga dok ne mogu imati. Onoga trenutka kada uspiju doći do željene stvari, objekta, osobe, interes naglo opada. Kod žena je obrnuto. Njima je više stalo do "osobnih stvarčica". Kada jednom uhvate nekog "princa" njenih snova, taj je naježio. Poput parazita se zalijepe za njega, kao da žele srasti zajedno. Crvena uzbuna pali se svaki puta kada mu se približi drugi primjerak ženskog spola, a o stupnju uzbune kada se pojavi primjerak koji izgleda bolje od nje same, nemam izraza za tu pojavu. Čak i kada prekinu vezu, to traje još nekoliko mjeseci – takozvani efekt "doći će on k sebi i shvatiti da ne može bez mene" (a on je u to vrijeme promijenio još barem dvije takve). Zanimljivo je da su njoj uvijek krivi drugi ženski primjerci iako najčešće je on taj koji je gad u cijeloj priči (naglasak na ne i nužno). Muški su posesivniji dok službeno imaju/hodaju sa dotičnom mladom damom. Ona ni do WCa ne može a da on to ne zna ili još gore, traži njegovu dozvolu za to (naravno sa izvješćem di je sve bila, što je radila i koga je sve vidjela na putu tamo i natrag, na pismeno, ovjereno u dva primjerka sa četiri žiga). Kada se njoj približi drugi primjerak muškog spola, on neće ništa reći, no nekako će dati do znanja da je on tamo, ali će ona kasnije dobiti jezikovu juhu. No naravno, u slučaju da "padobranac" ne odustaje od osvajanja njihovog ženskog posjeda, tu dolazi do proključavanja testosterona i tada njih dvojica prelaze u jedan drugačiji oblik komunikacije koji uključuje šake, noge, i usputne objekte koji mogu poslužiti za dodatno "uvjeravanje". A u slučaju kada dođe do prekida sa dotičnom damom, gospoda to izliječe sa par dana ispiranja alkoholom u društvu prijatelja istomišljenika, i ne gubeći previše vremena na izgubljeni primjerak, bacaju se u potragu za novim.

E sad, ljudi bi pomislili da se te stvari mijenjaju s vremenom kako osoba postaje starija i zrelija. Kao, uči na iskustvu. Ma naravno da nije tako. To se najviše odnosi na žene. Tu se pojavljuje drugi efekt kojeg ćemo nazvati "Fran Fine" (još poznata kao Dadilja – po istoimenoj seriji što se vrti po 65 put na TVu). Žena koja je već pristojno ušla u tridesete, kojoj biološki sat već lagano (ali sve jače) kuca/lupa na vrata, a nema muža, djecu, a ni vezu. E te su osobe opasne, doslovno. Gore su u svojim (očajnim) ispadima od samih teenagerskih balavica koje još uvijek pucaju hormoni i otkrivaju kako je to biti u vezi. Primjere ću preskočiti, ali one stvarno znaju igrati prljavo i nikoga neće poštedjeti na putu ka svome cilju. A kada gube i znaju to, uvijek se pojavi ona pojava "ako ga ja ne mogu imati, ne da ga ti nećeš, već ga nitko neće imati". A o tim slučajevima možete pročitati u Crnoj kronici.

Ali to nije i slučaj i za muške. Oni s vremnom postaju iskusniji, prestanu ih jako pucati hormoni što ih lagano smiri i naravno, izgrade određeni takozvani šarm. A na to se balavice pogotovo pale. Stvarno vam ne moram pričati o broju slučajeva veza sa priličnom razlikom među godinama. S vremenom im je sve manje stalo do takvih stvari. Fora je u tome što se oni manje trude, to imaju više ponuda, i naravno, uživaju u tome. A kada ih pukne kriza srednjih godina, kada si počnu kupovati sportske aute, motore, graditi vlastoručno kuću na moru, putovati po svijetu, dame će ih teško uloviti. Dame će se stvarno trebati potruditi da im skrenu pozornost na sebe i promijene prioritete. I tako vam, draga moja publiko, nastaju djeca (naravno drugi slučaj je nepažnja i nekontroliranje napada hormona, no o tome drugi put).

Sumnjam da će se ljudska posesivnost tako brzo promijeniti i da ćemo brže učiti iz tuđih/vlastitih grešaka jer kada nas pogodi kemija druge osobe teško da možemo biti objektivni i uračunljivi. Ali neka, barem je meni (a vjerujem da nisam jedini) uvijek smiješno i zabavno promatrati tuđu ljubomoru i kako ljudi rade budale od sebe, zbog ničega.
- 11:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 10.03.2006.

OPROSTITE MI ŠTO SAM MUŠKO

Opet su me počele nepotrebne pizdarije pratiti. Taman kada sam pomislio da sam uspio shvatiti mali djelić ženskog mozga, dogodi se neko sranje iz ničega i cijela moja teorija i formula za daljnje dešifriranje padne u vodu.
Čak sam na kraju ispao bezosjećajan. Točnije, ja ne znam pokazivati osjećaje, "namjerno ih prikrivam". Dobro, iskreno baš ih i ne znam pokazivati, malo sam otupio zbog kojekakvih razloga u kategoriji spartanskog odgoja i sličnih popratno-neugodnih sadržaja, ali nisam baš totalna panjina. Ja se malo drugačije izražavam. A ako to ne shvate, e onda imamo problema u (neverbalnoj) komunikaciji. Oprostite mi što ne rastopim na slatkog plišanog medvjedića u izlogu ili na pojavu tuđeg malog djeteta. Da, slatko, točka. Ili prilikom malo intimnijih odnosa, ne … ne radim … ne radim ne znam točno što i odmah sam "Ledeni kralj"! Pa muško sam! Ne mogu vrištati.
Nisam siguran što bi točno trebao raditi da bi bile zadovoljne. Biti cura?
- 06:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>