U zadnje vrijeme slabo pišem tj. postam, vrlo rijetko, skoro pa nikako. Zašto-ne znam točno. Nije da ne bih imao što reći. Hvala nekim dobrim dušama koje me potiču i ohrabruju da izbacim iz sebe sve što se izbaciti ima, da pišem, da oslobodim misli. Mozda se bojim susreta sa njima (mislima, ne dobrim dušama:) ). Ove zadnje godine ne čine mi se lake, opet u puno stvari nikad veselije i bogatije. U međuvremenu dok ne saberem misli, bar zaštiham po koju. Istina i to vrlo rijetko, ali
i pokoji zamah je ipak nešto, bar mi govori da nisam odložio motku, tj. da nisam totalno besposleni seljak:)
To "štihano štivo" objavljujem na svom skromnom poetry blogu-Stihanje. Link inace stoji s desne strane, pri vrhu. Jebote, koji kompliciran način da kažem: "Skočite i do mog drugog bloga!":))
|