utorak, 22.07.2008.

Photobucket
Znaš li nesrećo da ti život nema smisla,
svaka tvoja riječ je nebitna i suvisla.
Uzalud samo trošiš zrak koji dišeš,
umjesto da svoju oporuku napišeš.

Svoj jadni život uopće ne živiš,
najbolje da se sa svime pomiriš.
Možda je u tebi potencijala i bilo,
no sada si samo pročitano štivo.

Učini taj zadnji korak pa nije težak,
Oduzmi si život izmami nam smiješak.
Nitko te ionako nikada volio nije,
Samo si na teret poput neke zmije.

Onoga dana kada te majka rodila,
nesreća se tvojim roditeljima dogodila.
Nisu znali šta bi sa osobom poput tebe,
svi su si mislili, tko te uopće jebe.

Ajde sada lijepo olakšaj nama svima,
na groblju za tebe mjesta uvijek ima.
Nitko te ne želi, i svima se gadiš,
nesposobno si bice da išta korisno radiš.

Ubij se, ubij se, ubij se glupa stoko,
od tvoje ružnoće već boli me oko.
A kada se ubiješ od vlastite ruke ti,
nitko ti se neće ni na sprovodu pojaviti.


nda...
Photobucket


23:19 | Komentari (34) | Print | ^ |

nedjelja, 20.07.2008.

Dok tintom pišem obasuta tugom i netragom nestalog odraza nekog većeg ovoživotnog smisla bavim se samoproniknulom misterijom obavijenom oko moje aure. Trudim se tako žestoko da se ne zagrcnem u ovoj samoći i da me ovi uski zidovi još jednom ne pritisnu. Noć je već polako pala na grad, ali ionako dan ne stignem vidjeti. Previše je turobno u samoj meni da bi se osvijestila nečim površnim…Samo tuga, vjetar i poneki zalutali šum prošlosti…

Spotičem se, a da ni ne hodam. Ljubim, a da ni ne volim. Besmisao u svakoj vrsti esencije. Banalno, ali opet prerealno. Kao uvijek.

Pričala mi je kako ovako nešto nikada neće moći umrijeti. Možda smo prebrzo dosegle onaj ljudski vrhunac da se svaki pokušaj produbljenog odnosa smanjio na puki minimalizam.
Mučnina je ono što me izjeda. Kao da me truju kisikom…moždane stanice polako se raspadaju…i ja.

U mene blagim dodirom ekstazu postići samozatajno možeš ako na dlanu ispružiš dušu koja smrad smoga nije poprimila . Nevinu i čistu. Možeš li?
Ni ja ne mogu, ali svejedno ne poričem blizinu koju je ona dosegla ovim dvjema komponentama.

I možda sam luda, i možda sam zagađena, i možda se mijenjam, ali ne želim ju uplašiti…ono što tek dolazi…ono je uistinu strašno.

Photobucket


18:03 | Komentari (9) | Print | ^ |

četvrtak, 17.07.2008.

mi...^^

nemoj se bojati,nemoj se micati,ostani u tišini,nitko nas neće vidjeti.Ostani tako,želim te promatrati,toliko sam te promatrala,no ti nisi bio za mene,ali sada jesi,nemoj se približavati,molim te,ostani na mjestu,čitava je noć pred nama,a ja te želim gledati,nikada te nisam vidjela takva,čitavo tvoje tijelo samo za mene,tvoja koža,sklopi oči i miluj se,molim te,
pokušaj ne otvarati oči i miluj se,tvoje su ruke tako lijepe,tako sam ih često sanjala,a sada ih želim vidjeti,volim ih vidjeti na tvojoj koži,tako,nastavi,molim te,ne otvaraj oči,ja sam tu,nitko nas ne može vidjeti,a ja sam blizu tebe,miluj se,voljeni moj gospodine,
miluj svoj ud,molim te,polako,
lijepa je ruka na tvom udu,nemoj prestati,volim je gledati i gledati tebe,voljeni moj gospodine,ne otvaraj oči,ne još,i nemoj se bojati,ja sam blizu,osjećaš li? Ovdje sam,mogu te dotaknuti,svila je to,osjećaš li? Svila moje haljine,ne otvaraj oči i imat ćeš moju kožu,imat ćeš moje usne,kad te prvi put dotaknem ,bit će to usnama,nećeš znati gdje,odjednom ćeš na sebi osjetiti toplinu mojih usana,ne možeš znati gdje ne otvoriš li oči,nemoj ih otvoriti,osjetit ćeš moja usta tamo gdje ne znaš,iznenada,
možda na očima,prislonit ću usta na tvoje vjeđe i trepavice,osjetit ćeš kako ti toplina prodire u glavu,i moje usne na očima,u očima,ili možda na udu,prislonit ću svoja usta tamo dolje,rastvorit ću ih spuštajući se malo-pomalo,pustit ću da mi tvoj ud rastvori usta ulazeći među usne i gurajući mi jezik,moja će slina kliziti tvojom kožom sve do tvoje ruke,moj poljubac i tvoja ruka,jedan u drugoj,na tvom udu,
a na kraju ću te poljubiti u srce,jer te želim,ugrist ću kožu pod kojom ti srce lupa,jer te želim,i sa srcem među mojim usnama bit ćeš moj,uistinu moj,s mojim ustima na srcu bit ćeš moj,zauvijek,ako mi ne vjeruješ,otvori oči,voljeni moj gospodine,i pogledaj me,to sam ja,tko će ikada moći izbrisati ovaj trenutak,i ovo moje tijelo s kojeg je spala svila,tvoje ruke što ga dodiruju,i tvoje oči što ga promatraju,
tvoji prsti na mom spolovilu,tvoj jezik na mojim usnama,kliziš poda me,grabiš mi bokove,podižeš me,puštaš me da klizim po tvom udu,polako,tko bi to mogao izbrisati,ti što se u meni lagano gibaš,s rukama na mom licu,s prstima u mojim ustima,s ugodom u očima,tvoj glas,gibaš se polako gotovo mi nanoseći bol,kakvo zadovoljstvo,moj glas,
moje tijelo na tvojemu,tvoja leđa što me propinju,tvoje ruke što me ne puštaju,udarci u meni,slatka je to silovitost,vidim ti oči gdje traže u mojima,žele znati koliko mi boli mogu nanijeti,dokle god želiš,voljeni moj gospodine,nema kraja,neće prestati,vidiš li? Nitko neće moći izbrisati ovaj trenutak zauvijek ćeš zabacivati glavu unatrag,vičući,zauvijek ću sklapati oči dok se suze odvajaju sa trepavica,moj glas u tvojemu,čvrsto me pripijaš,nema više vremena za bijeg ni snage da se izdrži,morao je doći ovaj trenutak,i došao je,vjeruj mi voljeni moj gospodine,ovaj trenutak će ostati,od sada pa nadalje,ostat će,sve do kraja...volim te.

Photobucket

/// posveceno mojoj ljubavi,Dariu.. ///


16:48 | Komentari (21) | Print | ^ |

srijeda, 16.07.2008.

....

Tvoji poljupci su tako slatki.
pozelim te pojesti.
tako zedna tvoje krvi.
mogu li biti tvoja vampirica?
ako mogu
hoces li ostati nocas
obecajem,
necu biti jedina koja ce gristi.
mozemo se gostiti medusobno
sve kroz TU noc..
Photobucket
izmjenjujuci ugrize ,
jedna drugu grizuci.
i poljupce popracene strascu.
ne zelim otici predaleko..
valjda me mozes zvati staromodnom
Photobucket
ali primamljivo i zamamno
gibanje tvojih bokova,
mekani dodiri tvojih prstiju,
cine mi da te zelim vise i vise..
kad zavrsim s tobom
bit ce ti bolno...
Photobucket
razdirem svu tvoju odjecu
sa vrelom strascu..
bijes
kao sto sam nekada davno
igrala ulogu u predstavi....
grizem tvoj tako mekan vrat..
i grebem te snazno po ledima.
gurnem te na krevet
i jezikom prelazim tvoje vrele usne.
Photobucket
izvadila sam lisice.
a ti kazes "ooooh baby zelim grubo"
vezem te za krevet
i stavljam ti povez na oci.
gotovo
spremna si za iznenadenja
ljubim te,diram i grizem.
od tvog vrata do klitorisa.
Photobucket
moja dva prsta
klize u tebe
savrseno se uklapaju..
lizem ti klitoris
svojim mekanim jezikom.
tu su i srebrne kuglice..
pocinjes stenjati,
dozivajuci moje ime..
dok svrsavas u mojim ustima,
kapa mi niz bradu..
pogledam te
govoreci: "hocemo li ponovno?"
Photobucket


///posveceno Mini///


19:58 | Komentari (6) | Print | ^ |

nda.

U mrtvačnici svi su mrtvi i nitko ne živi,
dolaze dva tipa koji bazde po pivi.
Mrtvoj ženi oni se približavaju,
i jedan drugoga pijane pridržavaju.

Mlohave penise iz gaća vade,
da mrtvoj ženi ih negdje zasade.
Leš je trul, jer već dugo stoji,
mogu ga gurnuti gdje im je po volji.

Jedan ga gura u njezin pupak,
dok se drugi okomio na šupak.
Na kraju svega sami sebi se dive,
a onda odluče otiči po pive.

//I'M BACK..XD//


13:31 | Komentari (6) | Print | ^ |

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se