snovi o zvijezdama

ponedjeljak , 18.08.2014.

"snovi ne poznaju granice" - čula sam.

Kako je samo stvarno, zar ne? Još kada živiš svoje snove. Kada si oblak tjeran samo vjetrovima svojih želja, svoga srca. Granice...nemaju tvoji snovi, ali ih imaju tvoji ciljevi. Imaju prepreke, ograde, duboke vode i visoke planine. Ne spriječava te. Ipak su snovi jači. Nekako jasniji. Nekako vođeni tvojom ludošću!

Dođe i onaj čudan trenutak kada misliš da si stao. Volja je negdje zalutala okolnim putevima. Nanjušila trag nekog drugačijeg življenja ili jednostavno zalegla u hladu, sjenkama umora. Misliš da ne postoji šansa da se više pokrene ili probudi. Ili ako se probudi da će zaboravno krenuti u drugom smjeru. Ne obazirući se na put kojim je krenula danima prije. Čini ti se da si ju izgubio iz vida kao avion koji je davno odletio.

I onda, nenadano, bezveze...stvori se pred tvojim očima kao nekakva skakutava ptičica. Poletna i blesava. Pa se onako umoran od lutanja i traženja novog mjesta gdje ćeš postaviti šator vratiš na put, za njom. Entuzijastičan, ni sam ne znaš od kuda ili kako. I nikada se nisi nadao da će se vratiti i da ćeš krenuti za njom, ali eto, dovoljno je bilo da joj ugledaš jedno pero s repa i da ti se oči zasjaje kao djetetu koje plače. Samo taj pogled, jedan treptaj i jedan korak - dovoljni da ju pozovu u tvoje naručje. Još nisi ni svjestan toga, a već, opet, hodaš u korak s njom.

Sada si ponovo u vrtlogu svojih snova. A jao meni, kako je to kada sanjaš nedokučivo. Kada sanjaš zvijezde! Samo pružaš ruke u pravcima do kojih ne možeš doći...jer...gledaš u nebo, ne znaš kuda i po čemu gaziš. Ne vidiš svoja krvava stopala ni svoje slomljene noge. Ne vidiš, zapravo, da nikuda ne ideš. Da se ne mičeš. Da su to samo snovi kojima pružaš ruke dok hodaš, ni sam ne znaš u kojem smjeru.

I eto. Sada si svjestan toga da su ti noge slomljene i stopala krvava. I nije prošlo ni dva-tri treptaja, a već si vratio pogled nazad ka zvijezdama i ludonastavljaš pružati ruke, živjeti u snovima.

I nije to najgore, nije bol, niti krv koju ostavljaš za sobom. Najgore je, čovječe, što lomiš svoje srce. Svjesno.

Oznake: snovi, želje, ljubav

Vrata

subota , 26.07.2014.

Shvatih. Odlučih. Želim. To i ništa više, ništa drugo.

To je moja odluka.

I neću ustrajati ako ti to ne želiš.

Zatvaram vrata i odlazim u...neku drugu sobu.
Bez stvari, bez namještaja, bez sjete i osjećaja.
Bacam ključ i ostajem tamo.
Izaći ću tek kada uspijem otvoriti prozor ka svijetu.
Ali više se neću moći vratiti u tu sobu, u kojoj si,
iza zaključanih vrata.

Samo moraš reći da me ne želiš više u svojoj sobi.

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: ljubav

Ne brini se

ponedjeljak , 01.04.2013.

Ne brini se, volim te,
kao što proljeće voli sunčane vrtove,
kao što zima voli snježne pokrove.

Vjerojatno jesam prokleta. Zbog ljubavi prema njoj... zbog ljubavi prema nečemu toliko drugačijem od onoga što sam ikada imala - i od onoga kakva ja zapravo jesam. Mi smo dvije puzle. Pa naravno da ju volim ! To su zakoni fizike...znaš ono...minus i plus se privlače, pa ono...dvije puzle ne možeš spojiti ako imaju udubine na istim mjestima.
Zaljubile smo se...nitko nikoga nije za uhodio - bila je to ona iskra od početka - koja se razbuktala. Upoznale smo se radi ljubavi prema istim stvarima. Bila sam joj zabavna i "hot", ona je imala osmijeh i držanje nad kojim bi se svaki puta zaslinila. Tako je bila strastvena prema tome što je radila. Neustrašiva, uporna, pametna... Tko bi više tražio od cure ? Možda bi se za neke to činilo kao veliki zalogaj, ali nije me prestrašila. Dobro, možda malo. Prednost što sam tip koji - kada zagrize ne pušta. Družile smo se, sve više i više, sve češće i češće. Imale smo zajedničke fore, rituale, misli. Mogu slobodno reći da su moje misli vrlo brzo bile usmjerene ka njenim usnama i njezinom srcu. Dok je njoj trebalo malo duže da to shvati...prepustila se mome prvom poljupcu. Tada je tek shvatila kakvim očima ju zapravo gledam. Bila sam strpljiva. Sve je išlo tako lijepo i polako. Druženje, poljubac...neprospavana noć radi uzburkanih osjećaja. Drugi dan, drugi poljubac...činilo se čudno. Činile smo se neskladno. Činilo se kao da se ne razumijemo - zapravo se razumijemo u potpunosti. Više ne mogu zamisliti život bez nje. Da bar imam hrabrosti da svima kažem. Da izađem iz svog ormara.



Moj ormar je velik i težak.
Stoji na četiri nožice. Iako se čini da ga one ne drže,
u potpunosti mogu vladati njegovom težinom.
Moj ormar ima staklene prozorčiće na vratima,
misliš li da bi se mogao razbiti ?
To je staklo samo tu kako bi prodrlo malo svijetla u njega.
Često ljudi u prolazu žele zaviriti
i vidjeti, što to ja imam u svom hladnom ormaru?
Ne uspijevaju. Moj ormar je zaključan.
Koja god ga ruka dotakne uzmakne zbog njegove hladnoće.
Ne volim otiske na svom ormaru.
Prekriven je plahtom, nadajući se da će postati nevidljiv.
Ja skrivam jednu tajnu u svom ormaru.
Ona je slatka i topla. Ona je svijetla, nježna.
Ona nije kao moj ormar neugledna, mračna.
...

Oznake: izaći iz ormara, ljubav

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se