Umoran sam.
Dušo, umoran sam od traženja,
Iako bih te tražio još vjekovima.

Siguran sam
Da znam gdje se nalaziš.
Samo si toliko visoko!
I kao da si svakim danom sve višlje.

Moje ruke me izdaju.

Umoran sam.
Ne mogu više povrijeđenih dlanova
Po oštrim stijenama.
Ne mogu više suhih stopala
Po vrućem kamenu.

I volio bih! O, kako bih volio
Penjati se, grabiti,
Bacati kristalčiće planine
Golim rukama...

Samo što se svakim mojim korakom
Odmičes.
Kao da se nisam ni pomaknuo.
Kao da se nisam digao s tla.
A pogledaj me,
Stojim tu
Između tebe, nedostižne
I hladne, tvrde zemlje.

Oznake: bol duše

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se