Ekipa...

Photobucket
Ja & Davorin Bogović Rinchy

Photobucket
Chaldo & Pero u elementu

Photobucket
Pero

Photobucket
Ja, Nuki, Pero, Stipo & Chaldo

Photobucket
Andrea, Monika i ja

Photobucket
Za Novu 2008.

Photobucket
Daniel, David, Pily i ja

Photobucket
S maturalne...

Photobucket
Joža (novi Hendrix)

Ostalo....

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

anime

-

anime

anime

anime

Silent Hill 29

Silent Hill 38

< svibanj, 2009 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari ..Vidish/Nevidish

design by Dante

Opis bloga

Blog jednog wanabe umjetnika...

Ime: Matija
Pseudonim: Dante
Rođendan: 20.02.1990.
Status: zauzet... so no love shit please XD
IQ: duboko u minusu smokin
Sviram: Đitru sviram, bubnjeve i bas bi volio svirat...

Hobi: igranje igrica, slušanje glazbe i sviranje,pisanje, izlasci s prijateljima i ženskama
Idealna cura: visoka, crna kosa, darkerica, neumišljena
ali ionako nevjerujem da ću si naći idealnu
Naj žanr glazbe: death metal i gothic metal
Naj domaće: Sebastian York, Davorin Bogović, Usud
Naj strano: uff, ima toga...
Haggard, Sirenia, Slipknot, Machine Head, Children of Bodom, HIM, Devildriver, In Flames, The Doors, Guns 'n' Roses, 2Pac
Naj instrument: gitare (sve) i bubnjevi
Naj knjiga: Herčevi u Atlantidi i Ono (Stephen King)
Naj pisac: Stephen King, H.P. Lovecraft, Neil Gaiman, Mel Odom
Naj žanr knjiga: horrori
Naj film: Silent Hill
Naj glumac: John Travolta, Johnny Deep
Naj glumica: nemam baš neke omiljene
Naj igra: Devil May Cry, Resident Evil, Diablo, Silent Hill, Killer 7, Starcraft
Naj sport: košarka
Naj klub: Dinamo Zagreb, Barcelona, LA Lakers
Naj bar: Amaretto Bar, Derby, Rupa

LINKOVI:
Sebastian York
Opskur (predobar blog!!!)
Amaretto Bar
Moja najbolja kritičarka (Just rofl)
Kikka (ak već nije promijenila rofl)
Čajld Of Brning Tajm
Željka (super pjesme piše)

Deviant ART
Deviant ART (moj account)
klik`n`visit

Evo šta ja slušam:
A : Arch enemy, Apocaliptica, Azra
B : Blind Guardian
C : Children of Bodom, Crimson Moonlight
D : Devildriver, Dream Theater, Davorin Bogović
E : Epica
F : Foo Fighters
G : Guns n' Roses
H : HIM, Hagard
I : In Flames, Iron Maiden, Into Eternity
J : Judas Priest
K : Korn, Kiss, Kalmah
L : Led Zeppelin, Linkin Park
M : Metallica, Machine Head
N : Nirvana, Nightwish (STARI!!!), Nile
O : Otep, Offspring
P : Pantera
Q : Queen
R : Rage Againts The Machine
S : Slipknot, Sistem Of A Down, Sirenia, Sauron, Static X, Snoop Dog
T : Termnozor, The Doors, Tupac Shakur (2Pac)
U: Usud
V: /
W : Within Temptation
X : Xzibit
Y : /
Z : ZZ Top


I tak...

Za ime...

MMesmerizing
AAwkward
TTwisted
IIdeal
JJolly
AAppealing

Name / Username:


Name Acronym Generator
From Go-Quiz.com

Ili pseudonim....
DDreamy
AAltruistic
NNeglected
TTame
EEnergetic

srijeda, 20.05.2009.

Duh

Često uopće ne osjećam da živim, a živ sam
Kada mi svaki dan izgleda prokleto jednako
Lagano sve više postajem duh
Sve prolazi kroz mene, ne mogu ništa zadržati

Pao sam pod utjecaj nepoznate sile
Nečega što uopće nisam znao da egzistira unutar mene
Nešto što bi i ostalo neotkriveno
Da mi ona nije prstom ukazala na to

To je nešto posebno, nešto što vidim u njenom osmijehu
Dok se trudim racionalizirati situaciju
Da ne očekujem previše kako se nebi previše razočarao
Iako sam već svjestan da sam tu granicu odavno prešao

Ponovno sam zbunjen, ponovno bijesan na samog sebe
Jer često ne znam kada i kako ispravno reagirati
Pa uvijek izvisim, iako dobijem i previše prilika
A tek onda se razum sjeti javiti i mrziti slabića

Često uopće ne osjećam da umirem, a umirem
Kada mi svaki isti prokleti dan ubija volja za ičim
Sve više postajem duh
Očajnički pokušavajući te zagrliti, zadržati za sebe
Ali sve prolazi kroz mene, ne mogu ništa zadržati

Možeš li me, molim te, materijalizirati?


Kao prvo ljudi, sory što nisam odgovarao i komentirao, nisam stigao. Sada imam vremena malo i sve ću vratiti i komentirati.
Kao drugo, da. Opet sam zaljubljen. Ništa novo naravno. Ali iskreno, siguran sam da se nikad nisam ovoliko zaljubio. I to sam tek skužio kad sam ju u subotu vidio s drugim (kad ja budala čekam cijelu vječnost da joj kažem koliko ju volim -.-). Iako je to ono bila brija za jednu noć, nije mi bilo nimalo svejedno. To najbolje Zeo i Adam znaju xD. Ali ono. Rekla mi je da sam joj predrag da bi joj bio samo za jednu subotu tak da sam ja trenutno zbilja prehappy (jedino me muči nestrpljivost kad ću ju ponovo vidjeti xD). I da. Ova je pjesma posvećena njoj... moglo bi se reći i upućena njoj...
Do slijedećeg updatea... pozdrav!



| Knjiga Žalbe (11) | Ajd mal troši boju! | # |

petak, 01.05.2009.

... what it feals like to be a freak ...

"Why don't you ask me what it feals like to be a freak?"
Prije tjedan dana sam bio frustriran što moram štrebačit poslovni engleski, a ev tjedana dana poslije sam hepi jer sam ga se napokon riješio. Položio sam s 5! Al to kažem ono reda radi, jer ovaj post pišem iz drugih razloga. Istu ovu kratku priču sam napisao na fejsu, al stavljam i na blog, jer bi volio da to pročitaju i neki ljudi koji nemam na fejsu. Dakle ukratko, ova priča je ulomak iz mog romana na kojem radim več dulje vrijeme. Samo moji najbolji prijatelji su znali da ga pišem, ali sad više ne želim biti dark horse, jer sam shvatio da mi zbilja pomaže tuđa kritika. Da ne dužim, evo priče. :D

Bio je toj moj dan D. Dan kada mi je nervoza došla na toliko visoku razinu da ju više nisam mogla trpjeti. Nisam se nikako mogla smiriti.
Probudila sam se već u 1 sat. Jednostavno sam otvorila oči i neko vrijeme buljila u strop.
Išta god da sam poslije toga napravila nije mi pomoglo da zaspem. Nakon nekih sat vremena valjanja po krevetu, shvatila sam da je uzaludno pa sam se ustala. Pogledala sam kroz prozor i vidjela da kiša još nije stala. Mjesec je bio skriven iza gomile tamnih oblaka, koji su se poput crne zavjese spustili i zaklonili pogled na nebo. Toliko o romantičnoj večeri.
Sišla sam s kreveta i prekoračila truplo „mog dragog“. I dalje je imao onu grimasu iznenađenja na faci, zaleđenu zauvijek. Nasmijala sam se. Bilo je smiješno, ono zadnje što je on vidio. Vidio je mene golu i sigurno pomislio nešto tipa koji sam ja sretnik, a slijedeći trenutak je imao nož u srcu. Dva sata poslije već je mrtvački hladan. Baš i neki sretnik. Mogla bi mu izvadit jetru da murja ne može odrediti vrijeme smrti, onako iz zabave. Ustvari, neda mi se.
Otišla sam u kupaonicu umit se. Voda je bila ledena, prodrhtala sam od nje. Podigla sam glavu da se pogledam u ogledalu. Čulo se nešto kao „kvrc“ i u slijedećem trenutku ogledalo se razbilo, a moja je faca izgledala kao da ju je Pablo Picasso nacrtao. Primijetila sam da su mi oči crvene. Puklo mi je par kapilara. A onda sam primijetila u lijevom kutu lijevog oka nekakvu crnu točku, koja se nakon par trenutaka širenja, smirila i počela smanjivati. Mogla sam osjetiti hladnoću te tvari.
Zbilja si to u što gledaš. Raspadnuta slika., progovori moj odraz u ogledalu.
„Ne ne znam. Ajde mi reci nešto novo.“, odvratim mu.
Taj glas mi se često javljao dok sam bila u zatvoru, prije nego što sam onoj kuji pokazala tko je gazda. Imala je sreće da su čuvari stigli, inače bi ju ugušila u svom međunožju. Heh, možda je i dobro biti lezbijka, pa makar i iz fore. Odredili su mi dva mjeseca samice, ali meni se nije dalo toliko čekati. Ni sami nisu svjesni koliku su pogrešku napravili kad su moj tijelo bacili u more.
Slučajno sam pogledala nazad u ogledalo. Bilo je čitavo, i ja sam vidjela kako grozno izgledam. Nisam to htjela gledat. Udarila sam u ogledalo desnom šakom. Ogledalo je bilo ponovo razbijeno, ovaj put ne samo u mojoj glavi, a ja sam ponovo bila Picassova slika. Možd sam mu mogla biti i jedna od ljubavnica da sam živjela u njegovo vrijeme. Raskrvačila sam šaku, krv je tekla po srednjem prstu i kažiprstu. Ali mi nije bilo bitno. Nestala je moja slika, to je bilo bitno. Otišla sam u kuhinju i iz hladnjaka uzela bocu vodke. Popila sam dobra dva gutljaja, a ostalo polila po desnoj šaci. Bol je rapidno porasla, ali je bila kratkog intenziteta. Sve što je ostalo bilo je pulsirajuće peckanje koje je u obliku fadeouta prestajalo. Obukla sam svoj kožni kaput, obula čizme, uzela kišobran i krenula van. Zaustavila sam se na tren ugledavši jučerašnje novine na stolu i veliki naslov: „Povratak „Krvave Lucije“?“ s podnaslovom „Dali je horor započet prije 16 godina zbilja završio 2001.?“
Nasmijala sam se. Pravi horor još nije ni počeo. Grmljavina se prolomila zrakom.
„OK, idem! Ne budi nestrpljiv!“



| Knjiga Žalbe (16) | Ajd mal troši boju! | # |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.