Ekipa...

Photobucket
Ja & Davorin Bogović Rinchy

Photobucket
Chaldo & Pero u elementu

Photobucket
Pero

Photobucket
Ja, Nuki, Pero, Stipo & Chaldo

Photobucket
Andrea, Monika i ja

Photobucket
Za Novu 2008.

Photobucket
Daniel, David, Pily i ja

Photobucket
S maturalne...

Photobucket
Joža (novi Hendrix)

Ostalo....

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

anime

-

anime

anime

anime

Silent Hill 29

Silent Hill 38

< lipanj, 2009  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari ..Vidish/Nevidish

design by Dante

Opis bloga

Blog jednog wanabe umjetnika...

Ime: Matija
Pseudonim: Dante
Rođendan: 20.02.1990.
Status: zauzet... so no love shit please XD
IQ: duboko u minusu smokin
Sviram: Đitru sviram, bubnjeve i bas bi volio svirat...

Hobi: igranje igrica, slušanje glazbe i sviranje,pisanje, izlasci s prijateljima i ženskama
Idealna cura: visoka, crna kosa, darkerica, neumišljena
ali ionako nevjerujem da ću si naći idealnu
Naj žanr glazbe: death metal i gothic metal
Naj domaće: Sebastian York, Davorin Bogović, Usud
Naj strano: uff, ima toga...
Haggard, Sirenia, Slipknot, Machine Head, Children of Bodom, HIM, Devildriver, In Flames, The Doors, Guns 'n' Roses, 2Pac
Naj instrument: gitare (sve) i bubnjevi
Naj knjiga: Herčevi u Atlantidi i Ono (Stephen King)
Naj pisac: Stephen King, H.P. Lovecraft, Neil Gaiman, Mel Odom
Naj žanr knjiga: horrori
Naj film: Silent Hill
Naj glumac: John Travolta, Johnny Deep
Naj glumica: nemam baš neke omiljene
Naj igra: Devil May Cry, Resident Evil, Diablo, Silent Hill, Killer 7, Starcraft
Naj sport: košarka
Naj klub: Dinamo Zagreb, Barcelona, LA Lakers
Naj bar: Amaretto Bar, Derby, Rupa

LINKOVI:
Sebastian York
Opskur (predobar blog!!!)
Amaretto Bar
Moja najbolja kritičarka (Just rofl)
Kikka (ak već nije promijenila rofl)
Čajld Of Brning Tajm
Željka (super pjesme piše)

Deviant ART
Deviant ART (moj account)
klik`n`visit

Evo šta ja slušam:
A : Arch enemy, Apocaliptica, Azra
B : Blind Guardian
C : Children of Bodom, Crimson Moonlight
D : Devildriver, Dream Theater, Davorin Bogović
E : Epica
F : Foo Fighters
G : Guns n' Roses
H : HIM, Hagard
I : In Flames, Iron Maiden, Into Eternity
J : Judas Priest
K : Korn, Kiss, Kalmah
L : Led Zeppelin, Linkin Park
M : Metallica, Machine Head
N : Nirvana, Nightwish (STARI!!!), Nile
O : Otep, Offspring
P : Pantera
Q : Queen
R : Rage Againts The Machine
S : Slipknot, Sistem Of A Down, Sirenia, Sauron, Static X, Snoop Dog
T : Termnozor, The Doors, Tupac Shakur (2Pac)
U: Usud
V: /
W : Within Temptation
X : Xzibit
Y : /
Z : ZZ Top


I tak...

Za ime...

MMesmerizing
AAwkward
TTwisted
IIdeal
JJolly
AAppealing

Name / Username:


Name Acronym Generator
From Go-Quiz.com

Ili pseudonim....
DDreamy
AAltruistic
NNeglected
TTame
EEnergetic

petak, 19.06.2009.

Materijaliziran... nebo nije granica... nebo je tek početak!

Ev narode vaš smoto se vratio. xD
U pauzi između ispita i svih tih gluposti odlučio sam napokon napisati novi post. Jebiga nema neke nove pjesme. Zasad. Sam ću reći da je u procesu stvaranja jedna moćna pjesma. Ne, nisam umišljen, nego mi se zbilja čini moćnom, a na vama će biti da procijenite jel uopće valja.
Uglavnom...
Materijaliziran sam! I jako happy! Samo nemojte se ljutiti, imam zabranu korištenja njenih slika i njenog imena općenito. xD Ali vam mogu reći da je zbilja genijalna! ^^ Naravno, i preslatka, i... ne smijem biti toliko sladunjav. xD
Ukratko, zbilja mi se sviđa i po izgledu (obožavam njene oči u ruke! ^^, a o usnama da ne pričamo xD), ali još više po karakteru, jer ona zbilja ima moćan karakter! A znate da je to meni možda i najvažnije! :)
Eto... iskreno... sad kad imam nju, kao da mi je zatvoren lanac ajmo reći sreće. Imam sve što mi treba i zbilja sam sad totalno ispunjen, još sretniji, iskreno sretan! :D I zato slušam stalno samo žestoku mjuzu. xD Znam čudan sam, ali eto.
Bijah pu utorak na Slipknotu! Majko sveta koji koncert! :O Dečki su zbilja odradili fantastičan show, a rulja je bila zakon! A šta se drugo očekuje od Hrvata!? :D Ostavio sam sve svoje frustracije u toj dvorani, u svim onim šutkama u kojim sam izgažen i u kojima sam i sam gazio. :) Damn it, I just love SHUTKA!!! xD Sruše te, gaze i onda dignu, zagrle i bengamo zajedno! Metalhead 4 life! ^^ A Wall Of Death na KSE-u je bio nešto što bi svatko trebao doživit! Ma ne samo to! I Spit It Out Crazy Test! Kad cijela dvorana čuči i Corey da znak i svi odjednom skoče! Ja sam baš gledao iza sebe u tom trenutku. I sad se naježim kad se sjetim kako je to moćno izgledalo! D fuck! Corey je obećo da će se vratiti, a kad se vrate vodim sve svoje najdraže na taj koncert, jer ovo je nešto što se mora doživjeti! :D
Eto... Uživajte narode!



| Knjiga Žalbe (15) | Ajd mal troši boju! | # |

srijeda, 20.05.2009.

Duh

Često uopće ne osjećam da živim, a živ sam
Kada mi svaki dan izgleda prokleto jednako
Lagano sve više postajem duh
Sve prolazi kroz mene, ne mogu ništa zadržati

Pao sam pod utjecaj nepoznate sile
Nečega što uopće nisam znao da egzistira unutar mene
Nešto što bi i ostalo neotkriveno
Da mi ona nije prstom ukazala na to

To je nešto posebno, nešto što vidim u njenom osmijehu
Dok se trudim racionalizirati situaciju
Da ne očekujem previše kako se nebi previše razočarao
Iako sam već svjestan da sam tu granicu odavno prešao

Ponovno sam zbunjen, ponovno bijesan na samog sebe
Jer često ne znam kada i kako ispravno reagirati
Pa uvijek izvisim, iako dobijem i previše prilika
A tek onda se razum sjeti javiti i mrziti slabića

Često uopće ne osjećam da umirem, a umirem
Kada mi svaki isti prokleti dan ubija volja za ičim
Sve više postajem duh
Očajnički pokušavajući te zagrliti, zadržati za sebe
Ali sve prolazi kroz mene, ne mogu ništa zadržati

Možeš li me, molim te, materijalizirati?


Kao prvo ljudi, sory što nisam odgovarao i komentirao, nisam stigao. Sada imam vremena malo i sve ću vratiti i komentirati.
Kao drugo, da. Opet sam zaljubljen. Ništa novo naravno. Ali iskreno, siguran sam da se nikad nisam ovoliko zaljubio. I to sam tek skužio kad sam ju u subotu vidio s drugim (kad ja budala čekam cijelu vječnost da joj kažem koliko ju volim -.-). Iako je to ono bila brija za jednu noć, nije mi bilo nimalo svejedno. To najbolje Zeo i Adam znaju xD. Ali ono. Rekla mi je da sam joj predrag da bi joj bio samo za jednu subotu tak da sam ja trenutno zbilja prehappy (jedino me muči nestrpljivost kad ću ju ponovo vidjeti xD). I da. Ova je pjesma posvećena njoj... moglo bi se reći i upućena njoj...
Do slijedećeg updatea... pozdrav!



| Knjiga Žalbe (11) | Ajd mal troši boju! | # |

petak, 01.05.2009.

... what it feals like to be a freak ...

"Why don't you ask me what it feals like to be a freak?"
Prije tjedan dana sam bio frustriran što moram štrebačit poslovni engleski, a ev tjedana dana poslije sam hepi jer sam ga se napokon riješio. Položio sam s 5! Al to kažem ono reda radi, jer ovaj post pišem iz drugih razloga. Istu ovu kratku priču sam napisao na fejsu, al stavljam i na blog, jer bi volio da to pročitaju i neki ljudi koji nemam na fejsu. Dakle ukratko, ova priča je ulomak iz mog romana na kojem radim več dulje vrijeme. Samo moji najbolji prijatelji su znali da ga pišem, ali sad više ne želim biti dark horse, jer sam shvatio da mi zbilja pomaže tuđa kritika. Da ne dužim, evo priče. :D

Bio je toj moj dan D. Dan kada mi je nervoza došla na toliko visoku razinu da ju više nisam mogla trpjeti. Nisam se nikako mogla smiriti.
Probudila sam se već u 1 sat. Jednostavno sam otvorila oči i neko vrijeme buljila u strop.
Išta god da sam poslije toga napravila nije mi pomoglo da zaspem. Nakon nekih sat vremena valjanja po krevetu, shvatila sam da je uzaludno pa sam se ustala. Pogledala sam kroz prozor i vidjela da kiša još nije stala. Mjesec je bio skriven iza gomile tamnih oblaka, koji su se poput crne zavjese spustili i zaklonili pogled na nebo. Toliko o romantičnoj večeri.
Sišla sam s kreveta i prekoračila truplo „mog dragog“. I dalje je imao onu grimasu iznenađenja na faci, zaleđenu zauvijek. Nasmijala sam se. Bilo je smiješno, ono zadnje što je on vidio. Vidio je mene golu i sigurno pomislio nešto tipa koji sam ja sretnik, a slijedeći trenutak je imao nož u srcu. Dva sata poslije već je mrtvački hladan. Baš i neki sretnik. Mogla bi mu izvadit jetru da murja ne može odrediti vrijeme smrti, onako iz zabave. Ustvari, neda mi se.
Otišla sam u kupaonicu umit se. Voda je bila ledena, prodrhtala sam od nje. Podigla sam glavu da se pogledam u ogledalu. Čulo se nešto kao „kvrc“ i u slijedećem trenutku ogledalo se razbilo, a moja je faca izgledala kao da ju je Pablo Picasso nacrtao. Primijetila sam da su mi oči crvene. Puklo mi je par kapilara. A onda sam primijetila u lijevom kutu lijevog oka nekakvu crnu točku, koja se nakon par trenutaka širenja, smirila i počela smanjivati. Mogla sam osjetiti hladnoću te tvari.
Zbilja si to u što gledaš. Raspadnuta slika., progovori moj odraz u ogledalu.
„Ne ne znam. Ajde mi reci nešto novo.“, odvratim mu.
Taj glas mi se često javljao dok sam bila u zatvoru, prije nego što sam onoj kuji pokazala tko je gazda. Imala je sreće da su čuvari stigli, inače bi ju ugušila u svom međunožju. Heh, možda je i dobro biti lezbijka, pa makar i iz fore. Odredili su mi dva mjeseca samice, ali meni se nije dalo toliko čekati. Ni sami nisu svjesni koliku su pogrešku napravili kad su moj tijelo bacili u more.
Slučajno sam pogledala nazad u ogledalo. Bilo je čitavo, i ja sam vidjela kako grozno izgledam. Nisam to htjela gledat. Udarila sam u ogledalo desnom šakom. Ogledalo je bilo ponovo razbijeno, ovaj put ne samo u mojoj glavi, a ja sam ponovo bila Picassova slika. Možd sam mu mogla biti i jedna od ljubavnica da sam živjela u njegovo vrijeme. Raskrvačila sam šaku, krv je tekla po srednjem prstu i kažiprstu. Ali mi nije bilo bitno. Nestala je moja slika, to je bilo bitno. Otišla sam u kuhinju i iz hladnjaka uzela bocu vodke. Popila sam dobra dva gutljaja, a ostalo polila po desnoj šaci. Bol je rapidno porasla, ali je bila kratkog intenziteta. Sve što je ostalo bilo je pulsirajuće peckanje koje je u obliku fadeouta prestajalo. Obukla sam svoj kožni kaput, obula čizme, uzela kišobran i krenula van. Zaustavila sam se na tren ugledavši jučerašnje novine na stolu i veliki naslov: „Povratak „Krvave Lucije“?“ s podnaslovom „Dali je horor započet prije 16 godina zbilja završio 2001.?“
Nasmijala sam se. Pravi horor još nije ni počeo. Grmljavina se prolomila zrakom.
„OK, idem! Ne budi nestrpljiv!“



| Knjiga Žalbe (16) | Ajd mal troši boju! | # |

četvrtak, 23.04.2009.

Kako zaštiti svoje bisere od njihovih ruku?

Sunce se danas napokon udostojalo pokazati. Nekako imam više volje, više inspiracije tako. Danas imam ispit iz engleskog. Znam, nikad to ne pričam na blogu i nije da se samo popuni prostor, neg to sam stavio da mogu iz sebe izbaciti frustraciju što moram štrebati 200 poslovnih riječi ili opet pasti. burninmad
Uglavnom. Što želim reći sa ovim postom? Svi mi imamo prijatelje i kobajage prijatelje, svi mi imamo osobe koje jako volimo i koje ne želimo izgubiti. Da, istina je da vrijeme liječi sve, ali svaki čovjek je unikatan, i koliko god neka nova osoba bila kul, genijalna, zanimljiva, ne može zamijeniti izgubljeni biser.
Neću imenovati te ljude, koje jako volim, koje se bojim izgubiti, jer oni to ionako znaju. Ja nisam netko koga se ne može shvatiti. Ja sam jednostavna osoba, koja bi sve dala za osobe koje voli. Ja sam osoba koja širi osmijeh kada se sunce sakrije, osoba koja širi ljubav kad mržnja nezaustavljivo zauzima ljudska srca, ja sam onaj koji uvijek želi pomoći.
Izgubio sam već par bisera, naravno nezamjenjivih, i ne želim to ponovo iskusiti, iako znam da hoću. Koliko god volio govoriti kako sam još uvijek dijete, istina je da i ja i odrastam i postajem zrel. A to sa sobom donosi i prihvaćanje bolnih činjenica kao što su ove. Ali iako znam da će se to kad tad dogoditi, želim učiniti sve što je u mojoj moći da se to ne dogodi. Ali opet, što ja tu mogu? Što ja tu mogu kad naprimjer ona ode studirat u Zagreb, završi fax i ostane radit tamo, a ja ostanem u Brodu, i naš kontakt bude slabio i slabio dok se odjednom i ta energija koja ga je održavala ne raspline.
Na kraju naslov ispada više retoričko pitanje. Kako zaštiti svoje bisere od njihovih ruku? Bezkruploznih pirata na čelu s kapetanom Život.



| Knjiga Žalbe (14) | Ajd mal troši boju! | # |

četvrtak, 26.03.2009.

Postoje osobe koje slučajno ulete u tvoj život i promijene ga iz korijena...

Postoje osobe koje bi voljeli da uđu u naš život.
Postoje osobe koje bi voljeli da uđu u naš život, jer vjerujemo da bi nas promijenile.
A postoje osobe koje slučajno ulete u tvoj život i promijene ga iz korijena.

Da, to se meni dogodilo. U zadnjih par mjeseci dosta puta. Nisam se ja baš sad nešto previše promijenio, više bi se reklo da odrastam. Više ne žalim toliko za propuštenim prilikama i ozbiljno sam se prihvatio gitare i glazbe općenito. To su vjerojatno i jedine projene na meni, jer više nisam onaj wannabe umjetnik, nisam više onaj koji samo govori, a ništa konkretno ne radi. Borim se protiv svoje lijenosti, tjerajući se na rad. Nemojte me pogrešno shvatiti, nije da idem van radit ili tako nešt, nego jednostavno se trudim završiti sve što sam započeo. Koliko sam uspješan u tom? Zasad se samo vidi određeni pomak, ali nadam se da ću postepeno razbiti tu patetičnu ljenost u sebi.
A kakve to veze ima s naslovom? Pa, recimo to ovako: jedna osoba je doslovno slučajno uletila u moj život i promijenila me iz korijena. Kao što to obično bude, nije ništa posebno napravila, samo je... hm kako da se izrazim? Samo je željela pročitati moje pjesme, čuti moju glazbu, a kad god sam joj ja rekao kako sam prelijen da bi to završio, ona bi stavila onaj tužni smajlić na msnu i ja bi se zbog nje potrudio donekle završiti to. Šta reći drugo, kad me natjerala da napišem nastavak za priču koju sam napisao sa uvrnutim krajem zato da ne moram pisati nastavak? Dva dana sam bezuspješno smišljao koncepte, a onda sam se čuo s njom preko msna i u trenu mi je pala na pamet početna ideja, koju sam ujedinio sa svojom opsjednutošću maglovitom i egzotičnom šumom kraj jezera. Mislim rezulta nije bio ništa posebno, ali bit je da me Ona natjerala da ga stvorim, Ona me natjerala da se suočim sa svojom lijenošću. Pokrenula je još jedan val promjena u meni, i zato sam joj zahvalan. Ona je vjerojatno i jedina osoba koja je ikad čula moje snimljene pokušaje pjevanja (iako joj se danas to sigurno ne bi usudio poslat). Ona je postala nevidljiva sila koja me gura naprijed, nevidljiva sila kojoj sam se prepustio, jer znam da sam u sigurnim rukama.
Vrijeme je da joj se adekvatno zahvalim, ali ne znam kako. Dosta sam razmišljao o tome, ali mi ne pada na pamet ništa pametno, pa eto pišem ovaj post, jer znam da će ga i Ona pročitat i shvatiti da još nisam u stanju adekvatno joj se zahvaliti, ali da radim na tome.
Prijateljice... Hvala...



| Knjiga Žalbe (21) | Ajd mal troši boju! | # |

utorak, 10.03.2009.

Ponovno sam odustao od vlastite sreće u korist drugih...

Photobucket

Pa narode, nema ništ novo, i dalje sam onaj isti smotanac kao i prije. Kako to? Pa jednostavno. Opet sam se odrekao svoje sreće, zanemario sebe i ponovno gunuo u prvi plan druge ljude. Ovaj put konkretno, jednu djevojku koja mi se jako sviđa. Moglo bi se reći da ju i volim. Imala je (ili bolje još ima, jer kolko moja malenkost zna nije ništa definirano) problema s dečkom kojeg obožava, a on nju nekako kao da treitira kao zamjenu za žensku s kojom nikako nije mogo biti. Bio sam iznenađen kad je sa mnom pričala o tom, ali sam se potrudio pomoći joj (iako sve što sam ja savjetovao je i ona mislila napraviti, ali nema veze). Savjetovao sam joj da pričeka, da ne prekine s njim zasad, i čudno, nisam osjećao ljubomoru, nije meništa sputavalo dok sam joj to pričao. Volim ju i zato želim da bude sretna.

Bio sam malo ubediran poslije tog razgovora. Tek kasnije me uhvatilo kad sam bio sam sa svojim mislima. Što sam ja time dobio? Nametalo mi se uvijek to pitanje. Njen osmijeh i tradicionalnu riječ hvala. Pogledao sam u crno nebo i shvatio da sam ustvari možda i dobio nešto vrijedno. A možda je i ona dobila nešto vrijednije. A vedrim mislima, zaspao sam, pomolivši se prije toga za nju. Ako je svrha mog života da samo budem pomagač ili rame za plakanje ili jednostavno nekom kome samo možeš vjerovat, e pa neka tako onda bude.

I'll be waiting...

Photobucket

Lijepo mi je. Imam super ekipu na faxu, super prijatelje i poznanike, i naravno supač ljube! rofl
Pozdrav mojim kolegicama Moniki, Anđelki, Martini i Maji... Svaki put kad se vidimo/čujemo uljepšate mi dan! Hvala...
wave



| Knjiga Žalbe (17) | Ajd mal troši boju! | # |

četvrtak, 19.02.2009.

Danas je taj dan

Ova pjesma je posvećena jednoj curi kojoj je danas rođendan, do koje mi je očito jako stalo, ali ona ne želi pričati sa mnom. Naravno, ja sam kriv, ko bi drugi bio kriv!?

Danas je taj dan,
kada se posebno osjećam ispraznim...

Sutra ću se smijati,
Zahvaljivati na čestitkama...
Ali danas cijela euforija i nestrpljivost nestaju

Današnji dan me podsjeća na nju...

Nije to nepreboljena ljubav...
To je puno više od toga...
To je osoba koja me promijenila...
Osoba koja mi je usmijerila život...
A koja ne želi pričati sa mnom...
Koja me želi zaboraviti...

Danas je taj dan,
Kad se ponovno ponadam da bi mogli jednom opet biti prijatelji,
Iako znam da je gotovo,
Iako znam da se više ne želi sjetiti mene...

Danas je taj dan,
Kada se posebno osjećam ispraznim...



| Knjiga Žalbe (6) | Ajd mal troši boju! | # |

petak, 06.02.2009.

Nešto se stvarno čudno događa...

Al stvarno nešto se čudno događa... Ne samo da sam ja uspio položiti par kolokvij (čak sam statistiku rješio preko kolokvija!), nego i ove godine moram birati na koji koncert ću ići... Stvarno ovakvu godinu nismo dugo imali. rofl
Zasad je sigurno da idem na In Flames i Slipknot, možd se zaletim i na Arch Enemy (iako ne vjerujem jer sam i ovako bankrot)...
Jutros kad sam prvo što sam pročito na netu onakav krmeljav je bilo: Slipknot u Domu Sportova! A ja: eek i nono. A onda kad sam skužio da ne sanjam više, onda sam skako po kući nekih pet minuta sav sretan! rofl
Eh da... sad samo ostaje nestrpljivo čekanje koncerta, ali brzo će to doći. Hvala Bogu! rofl

A što se tiče mog benda... Pa uglavnom nema ništ novog... Underground Roses je trenutno na pauzi zbog ispitnih rokova... potrudit ću se riješiti što više ispita da naredna 3 mjeseca imam više vremena za sviranje i uglazbljavanje pjesama... zasad je jedna gotova, ali neću prognozirati kad bi mogla biti gotova jer sa mnom se nikad ne zna! rofl
Eto tolko od mene zasad... Uživajte narode...



| Knjiga Žalbe (0) | Ajd mal troši boju! | # |

petak, 28.11.2008.

Moguća svirka uskoro!

Alo ljudovi!
Ev ja napokon našao prvog člana mog možda napokon više ne fiktivnog benda! sretan
Dakle, stavio sam bio oglas na glazbenom forumu, i javio mi se lik koji svira gitaru... Jučer sam ga upozno, baš je simpa lik. A danas sam se dogovorio sa kolegicom, tako da imamo i vokal. Jeeee!
Dakle, zasad nas je troje... ja ritam gitara i back (čitaj growl) vokali, kolega lead gitara, i kolegica vokal.
TRAŽE SE BASIST I BUBNJAR!
Možda čak i klavijature ubacimo. yes
Sviramo neki eksperimentalni metal. Neki mix gotičkog spooky i običnog metala. Barem bi tako trebalo biti. Hehe, a vidjet ćemo... Možd čak budemo imali i koju punkersko rockersku pjesmu. Dakle, eksperimentala... što zvuči bolje i luđe to bolje!
Dakle, ako iko zna nekog ko svira bas ili bubnjeve, pliz neka mi javi... Ne bi htio da mi propadne ovaj projekt...
Stay (sic)!



| Knjiga Žalbe (4) | Ajd mal troši boju! | # |

petak, 07.11.2008.

eh opet ja...

Ev ja se sjetio napisati novi post nakon malo dužeg vremena... Kao što se i moglo očekivati od mene, nijedna pjesma nije završena... jednostavno nemam vremena... a možda ni sposobnosti... grrrr
Pisao sam prvi kolokvij i odma prvo pa muško pao... imo 3 boda a 5 trebalo za prolaz -.-'
Sad moram učit za drugi kolkvij, pa napisati seminar, prevesti tri teksta iz engleskog i još kraj tog živit...
Uglavnom... Barem su Paranoia i Nečisti Teatar do kraja uglazbljeni pa možd i nešt bude uskoro... ne znam... kad bih barem imao više vremena... šmrc...
Eto, preživio sam Tonijev rođendan, kirvaj i prvi kolkvij... sutra idem van s jednom forastičnom curkom, a u nedjelju je Stipin rođendan (imamo ludu ideju za poklon, ako ostvarimo to biće izvještaj naravno! rofl), a onda opet glupi faks i štrebanje... mislim sory što pretjerujem... jednostavno sam isfrustriran jer nisam naviko na taj tempo... više od pola godine sam ljenčario, pa se trebam prvo opet navić na te gluposti...
Sad kad mi je dosadno i nemam inspiracije, čitam Davida Icka... rođo mi ga je preporučio prekjuče na kirvaju, i mogu reć da je dosta zanimljiv i ima skoro pa čvrste dokaze za svoje teorije... heh možd i ja uskoro počnem pričat kako cijeli svijet kontrolira skupina ljudi i slično...
Eto piplovi tolko od mene zasad...
Stay (sic)!



| Knjiga Žalbe (1) | Ajd mal troši boju! | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se