°¤°¤°a jA zA ljUbaV sVe cU dA dAm, a tVou nEcU, osTanI saM...°¤°¤°

Napisano: 21.05.2007., ponedjeljak

**..U mOm sRcu oStAt cE oZilJci, rAne kOjE niKaD nEcE zaCijElitI ..** dIo pOsTa Za moJu bUbAv ManuEliCu

Tužna sam. I to jako. I razočarana sam. Nisam znala da će me neke osobe pogrešno shvatiti. Al ima nas svakakvih. Zadnjih mjesec dana počela sam vjerovati ljudima, posebno MANUELI, sreći mojoj vejikoj, hvala joj puno što smo postale tako dobre frendice, jer isprva se nismo mogle podnijeti, ali sada smo si super, a ja ću UVIJEK biti uz nju jer je super osoba i još bolja prijateljica i zaslužuje biti s onim koga voli!!! rekla sam joj ono što nikome nisam se nikada usudila, rekla sam tko mi je samo sladak, al gotovo je s tim. Ali nisam zbog toga razočarana, nimalo. Uvijek tako bude, shvatim da imam šanse kod nekoga, odljubim se od njega. Razočarana sam iz 2 razloga. Prvi je jer jedan moj prijatelj misli da ga volim. Nema mi ničeg goreg nego kad netko to misli. I naravno, cijeli smo se dan u školi izbjegavali. Što je teško, ali uspjeli smo. Mrzim kad netko nešto zaključi bez moga znanja. Mrzim to, a to mi se stalno događa. Drugi razlog zbog kojeg sam razočarana i previše tužna je taj što mi je netko anoniman napisao da sam drolja. Mnogi znaju da ne živim od tuđeg mišljenja i da ne plačem zbog drugih, ali ovo me je stvarno povrijedilo. Najgore je što sam uvjerena da ta osoba mene ne zna. I ne znam što sam mu/joj skrivila. Već sam navikla na svakakve laži, ali ne na tako što. Ta osoba očito zna kako me treba povrijediti. Ne znam tko bi to mogao napisati, ne znam kome sam se toliko zamjerila, trudim se biti dobra prema svima, a najčešće ta moja dobrota bude iskorištavana. I onda mi netko tupi da se otvorim ljudima, ja to želim, ali kako da počnem vjerovati ljudima kad uvijek završim na istom???!!! Toliko bih htjela da se mogu nekome otvoriti, reći mu sve, bez straha da ću biti ismijavana i izdana… nadam se da će se pojaviti takva osoba. Ne volim svoje osjećaje potiskivati u sebi. Puno mojih prijateljica su zabavne i na njih mogu računati kad sam u bedu, da me raspolože, ali ja samo hoću rame za plakanje. To je sve što želim. Ne treba meni zlato ni srebro ni milijuni kad nemam osobu kojoj mogu sve reći. I zato, tom anonimcu poručujem ovo: PREKINI IZMIŠLJAT O MENI I GOVORITI DA SAM DROLJA JER TI MENE NE ZNAŠ…ne znam tko ti je to rekao, no, možda kad bi čuo moju stranu priče, promijenio bi mišljenje… I NISAM JA KRIVA ŠTO SVAKI BUDE POVRIJEĐEN, NISAM!!!Takva sam kakva sam…i neka me nitko ne pokušava promijeniti, neće uspjeti. A ja ću ga zamrziti totalno… mrzim kad neke širi laži o meni. Bila sam tolerantna svo ovo vrijeme, ali nisam mogla više, nešto se u meni prelomilo, i nije mi dalo snage za nove laži. Ne znam jeli to moje srce koje je jako povrijeđeno, iako mi se čini da je. Drhti kad čuje neku laž, ali voli svoje prijatelje, a na kraju plače i pita se gdje je pogriješilo!!!
Sve me sad ovo podsjeća ne tebe moja tugo... Gledam u druge ljude, ali ja njihovo lice ne vidim samo si mi ti pred očima... Tvoje oči ne daju mi nikad mira. Najteže mi dođe u snu. Sanjam te često i onda se probudim suznih očiju i samo sebe pitam zašto? Odgovora nema znam... ali opet pomislim doći će i taj dan, i dobit ću odgovor.
Nijedan dan mi nije protekao da te se nisam sjetila, da se nisam bogu za tebe pomolila. Ja te stvarno volim a ti... Tebi nije stalo do mojih osjećaja, ti ne mariš za moj bol. Tebi laska kad i za sebe ostaviš još jedno "slomljeno srce". Tebi i sada osmijeh ne silazi sa lica, tvoje društvo mene smatra za još jednu "ludo zaljubljenu osobu" u tebe moja tugo. Oni ne znaju za moj bol, oni se kao i ti smiju mome bolu, jer oni uopće kao i ti nikad nisu osjetili a ni saznali što je bol. Oni tu bol drugima "poklanjaju" ja ne mogu shvatiti kako ti moja tugo ne mariš za moj bol. Zašto kad se javljam sa tebi neznanih brojeva uvijek odgovaraš a kad saznaš da sam ja iza tih brojeva prestaneš se javljati??!! Zar je toliko teško zavoljeti me? Sve te djevojke oko tebe su sa tobom iz koristi i opet
ih više voliš i cijeniš nego mene koja bi dala život za tebe. I sad sjedim i razmišljam o tebi. Nemam volje ni za što, život mi je postao "crn", sve zbog tebe. Samo jedno «oprosti» tvoje vratilo bi me u život ali od toga znam nema ništa. Živim što moram, druge osobe me ne zanimaju. Stalno se vraćam u prošlost, u sjećanje, nadajući da će mi to donijeti mir i snagu da izdržim u ovom svijetu tuge u kojem za mene nema mjesta. Ali to mi zapravo donosi bol, beznađe. Netko je rođen da ima sve a netko da nema ništa. Ja sam u ovoj drugoj kategoriji, rođena sam da patim, živim a na kraju i da umrem zbog tebe moja tugo...


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se