Nevjerojatno! Ja bi mogla pisati samo o njemu, o jedinoj mojoj ljubavi, ma koliko ona bila nesigurna, ali znam, da već dugo, on je moja sjenka, moja misao svakidašnja, moja bol i moja istina.Dok sam okretala njegov broj, ruka mi se tresla, drhtala sam poput pruta i iščekivala njegov mili glas, koji nisam dugo čula; konačno se javi, a ja sam uspjela jedva pribrano reći: ja sam, samo da ti čujem glas!- kako si? - reče on, - mrtvo i bez života - odgovorila sam i počela plakati...- ne, plači, molim te…nastavili smo našu ljubavnu romansu, slatko zabranjeno voće... preko telefona...a ja nisam prestajala plakati, jednostavno suze su same padale...Već dugo nismo skupa, ma koliko se trudim da ga potisnem iz svoje lude glave, u meni je nešto jače od svega, od svih trezvenih odluka, od svih pametnih odluka...mislim da otrov u mojim venama teče...otrov, ljubavni napitak, koji kola mojim venama i ne mogu ga se riješiti, ..otrovana sam od ljubavi jednog dečka, koji je zauvijek ušao u moj život! Kako priznati sebi da je nečemu kraj, kad ni on ne želi priznati sebi a ni meni da je kraj...kako zaboraviti njegove tople usne što ih i u snu osjećam...što se sva mokra probudim i shvatim da je san...a kao da je krišom došao u moj san poput čarolije...Kolika je samo moja zelja da ga dotaknem, grlim i ljubim, ..jaka i spontana...iskrena i vječna...umrijeti bi mogla sa smiješkom jer sam prvi put pravo voljela!Ali, znam da je gotovo, znam da nema izlaza i znam da ne smijem pogriješiti, jer bi ga zauvijek izgubila, zauvijek bih samo sanjala i čeznula za njim...Ako volim njegov dodir, njegovu priču, poljubac i zagrljaj, pogled sa toplim osmijehom, što da pomislim, nego da je to ljubav sa krilima...Sad ga ima sad ga nema...čekati mi preostaje samo i da ga volim, jer voljeti njega samo ja znam i on to zna...uvjerena sam da to želi, da traje vječno ali zabranjeno...Kako se osloboditi tog Božjeg roba, što me voljeti zna? što prihvatih tu tajnu ljubav uz sve uslove vjernosti, davanja i odricanja...kako?I suze mi ludo padaju, dok pričam sa tim ubogim, ranjivim stvorom, što u njegovom glasu spoznah slabost, onu slatku slabost dečka koji, pati, koji voli...koji mi reče da me usprkos svemu voli...OH, živote moj, radosti moja, snove moj stvarni, što te nazvah, ja se ne pokajah...samo sam htjela čuti te dvije riječ -VOLIM TE-
|
