°¤°¤°a jA zA ljUbaV sVe cU dA dAm, a tVou nEcU, osTanI saM...°¤°¤°
Napisano: 02.03.2007., petak
Mislim da je ljubav...
|
Koliko vas je igralo igru? Koliko vas se je trudilo dobiti nešto za što znaš da ne možeš imati? Koliko puta ste zbog toga patili? I uvijek ponovo.. Uvijek iz početka... Uvijek ista igra... Znam jednog anđela, sa osmjehom koji sobu obasja. Sa očima što sjaje srećom, sa glasom kao pjesmom neke daleke ptice.. što te vuče da ga slušaš, gledaš, želiš dotaknuti.. Barem na trenutak.. Pomirisati njegovu kožu, osjetiti njegovu kosu pod svojim prstima. Barem na trenutak zaustaviti sve, da vrijeme ne ode, da ostane tu, kad ga gledam i sve dublje tonem i gubim se u njegovom pogledu.. Pogledu koji gleda nju. Njoj pruža ljubav, a meni bol. želim ga zagrliti, želim ga poljubiti.. Ali znam da ne mogu, da ga ne mogu imati.. I zašto patim, pitam se? Zašto budalu od sebe radim. zašto ne prestanem i odustanem..? Zašto? Zašto?! Zato jer znam gdje to ide. Zato jer znam gdje će to završiti. Zato jer je to jače od mene. Ne mogu si pomoći, da ga ne gledam - a znam da mogu. Da ga ne nasmijem - a znam da mogu. Da ga ne usrećim - a znam da mogu. Prepotentna kažete... Možda... A možda sam i samo malo zaljubljena pa ne vidim istinu što se skriva iza svakog njegovog pogleda, svake njegove riječi, njegovog osmjeha. Kažu da ljubav ne poznaje granice.... nije istina.. ljubav jako dobro zna svoju granicu. Ona se nalazi tamo gdje ona voli njega a on nju ne.. I ništa to promijeniti ne može… A kada to znaš.. Zašto se i dalje trudiš? Zašto se mučiš? Zašto patiš? Zašto? Zašto?! Zato jer želiš postaviti smiješak na njegovo lice. Da vidiš sjaj u njegovim ocima. Krenuo je prema meni, srce mi je preskočilo udarac, zastalo na trenutak. nije znalo kuda da krene, da iskoči van i padne njemu pred noge ili da ostane tu gdje je i da kuca i dalje. Zastalo je i pomislilo samo na jednu stvar. "Da mi je svaki dan ovako!".. bez misli i daha, bez zraka i snage da se protivim. Da mi ga je svaki dan vidjeti.. Njegove oči što sjaje, njegov osmjeh što se širi, njegovu kosu što treperi na laganom povjetarcu.. dok stoji tu predamnom.... Da mi ga je svaki dan vidjeti……. Sretnog i nasmiješenog, bez brige na ovome svijetu. Bez tuge što ponekad izvire iz njegovog pogleda.. Mada on misli da to nitko ne vidi... Vidim dušo.. Vidim.. Vidim da nisi sretan kao što zaslužuješ. Vidim da duboko u sebi patiš, makar nećeš to nikome priznati.. niti sebi... a kamoli drugima.. Nisam uopće planirala napisat posta nakon onog, ali ne može me se komentirat…. Pa eo…. Ljudi…. P.S. pozdravljam sve osobe ko i u prošlom postu te pEtRuuuuUU |
