umovanja

petak, 20.05.2005.

Dragi moji blogeri,

Nema me nekoliko dana jer jednostavno, nisam imala neku temu zanimljivu za općenarodni značaj, a ono što me dobrano iziritiralo je o onoj fifici koja je rodila jedinog muškog nasljednika prezimena obitelji Tuđman. Ta je tema već isfurana na mom blogu, isto mislim o njoj i onim fificama otprije, a i ne dam joj mjesta na mom blogu koje ne zaslužuje. Eto, baš neću!

Kad izuzmemo duhovno na krizmi koja je upravo prošla, sve je bilo odlično, i još se jednom pokazalo da ono što baš prezirem ili pričam protiv… eto, to mi se baš dogodi! (Neću valjda i ja u fifice…? hm…)

Imam za vas, dragi moji blogeri jednu zamolbicu: moja mlađa sestra je neki dan otišla četvrti put na brod raditi kao … konobarica… posluga… nešto u restoranu…. Uglavnom, tamo će biti pet mjeseci. Iz Zagreba je odlepršala do Frankfurta, pa do Miamija. Još je u hotelu i uskoro će na brod koji vozi „kruzove“ naokolo. Sada ima i fotić, pa može slati izvrsne i zanimljive fotke. Uvijek uživam u njezinim pismima, koja su duhovita, zanimljiva, susreće tamo drugačije ljude, i zanimljive i dobre i loše, i nakaradne Amere, i smiješne… uglavnom, uživam u njezinim pismima.

Potrebna mi je vaša pomoć: pošaljite joj komentare podrške da otvori svoj blog, on bi zasigurno bio zanimljiviji od postojećih školskih blogova, blogova o dječjim kakicama, ili o onome što ja mislim o fifici obitelji Tuđman… Bilo bi poučno, zanimljivo, aktualno, duhovito (autentično…osobno…novinarski korektno…i…i…)!

Hvala vam!


- 08:34 - Komentari (39) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.05.2005.

Ofce

Predlažem, za početak, da našu nam crkvu proglasimo za privrednika godine. Ona svojim djelatnostima ne samo da promiče i potiče vlastiti napredak i likvidnost, nego na svim razinama u privrednim sferama gotovo neorganizirano, ali linearno nastaje povećanje profita. I to golemo. Koliko smo mi ljudi povodljiviji i koliko nam je više stalo da ugodimo okolini, rodbini, i da naše fešte budu veće, to sve grane, pa i zanatlije – trljaju ruke.

Pođimo redom:

100 kuna – za potrebe biskupije – što je vrlo pohvalno, jer od toga se puni državna blagajna, biskupija, ko što svi znamo plaća državi porez na svoje usluge (orkestar za vjenčanja i sprovode, krizme, pričesti, krštenja…)
50 kn – za DVD (da se ovjekovječi svekolika gužva i graja, nestrpljiva cupkanja i znojenja, jer postoji maglovita mogućnost da se na tom DVD-u, ako imate doma komp sa DVD uređajem ili sam uređaj kao takav, dakle da ugledate u masi momaka i djevojaka vlastito dijete. U tom slučaju – cijena je prava sitnica, kad uzmete u obzir da je prazan CD oko 4 kune. Ostatak love odlazi na prženje i autorsko pravo. (Snimatelj/pržitelj može na Karibe.)
50 kuna – uokvirena potvrda koja se zove uspomena sa krizme ili slično, vjerojatno od finog drveta s pozlatom. Budući da to većini ljudi stoji na zidu kao uspomena sa krizme ili slično, vrijedi svakog novčića. Blago uokviritelju i tiskaču.
20 – kn slike fotografa, vjerojatno cijeli album, jer, pogađate u crkvi je zabranjeno slikanje, OSIM službenom fotografu.

To je za početak, prava sitnica.
Na red dolaze mesari, jer se janje u takvoj jednoj zgodi ne može zaobići. Ako ne janje, a ono barem nekoliko kila meseka, pa salatica i prilog pride, pića na hektolitre, frizure, kompletiće, solarije, haljine, odjelca s košuljama i kravatama što je zaista predivno na momčićima od petnaestak godina, sasvim zgodno i prirodno, izgledaju kao pravi muškarci….(s brkovima od mlijeka).

Zatim cvijeće za poklon, za stol, za dom i domaćicu, pa onda zlato za djevojku, sat za momčića i mobitel, obvezatno, malo keša, i kolače.

Naravno, ovo gore vrijedi za bezveznjake i luzere, koji neće napraviti feštu u nekom restaču. I pozvati ljudi za prosječnu svadbu, sve to pod izlikom da je zgodno da se svi jednom nađemo i barem malo družimo i vidimo nakon nekog vremena.

Brat – bratu, sve je to zajedno otprilike desetak tisućica koje treba potrošiti jedna normalna obitelj koja drži do svoga djeteta i ne želi da se razlikuje od ostatka razreda. Oni koji nemaju love za da ispune zahtjeve koje nameće okolina, običaj i „cijeli razred“, oni lijepo odu u štedno-kreditnu zadrugu i dignu pozajmicu. Tako zarade i oni kroz pologe, osiguranja kredita, kamate koje se mjesečno broje na prstima ruku (bez nogu), tako da zaista cijeli krug ljudi, privrednika, poljoprivrednika, poduzetnika, sitnih obrtnika i krupne ribe, u ovo doba krizmi i pričesti veselo trlja ruke.

Recite mi, koja privredna grana uspijeva okupiti toliko različitih obrtnika i uslužnih djelatnika i raznolikih plaćatelja poreza?

Osim toga, otkrili smo da postoje neki sakriveni ili nestali spisi iz Biblije koji točno propisuju kako se vrši krizma, šta ona znači, tko može krizmati i po kojoj cijeni. Svaka Božja riječ u svom prilogu ima tiskani cjenik usluga koje sveti ljudi moraju izvršiti, a kao takve i naplatiti svome stadu.

Baš smo ovce. Ofce.

- 14:53 - Komentari (28) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se