službeni blog Revolucije

Sjedio je na podu, u kutu, shrvan, uništen
Okolnosti, uvijek su krive okolnosti, a u njih možemo ubrojiti sve što jest samo po sebi i što se uistinu dogodilo i što je, ne dogodivši se utjecalo na neki način.
Više nije znao gdje je, tko je, zašto je…
To je bio kraj, a početak se izgubio negdje tamo davno u sretnijim vremenima nadobudnosti
Zašto? Opet: okolnosti. Najlakši način za osloboditi se krivnje. Sudbina. Ne želiš li razmišljati, bolje ti je vjeruj u nju
Sada više ne postoji nikakva ona, neka kobna figura koja je katalizirala sve te okolnosti. Sada ne postoji ništa. Čak ni on jer on više nije on, već nešto čega je nesvjestan postao već odavno. Lagao je sebi, al zar se trebao prepustiti svakidašnjici ovoga svijeta i bijedi običnog čovjeka. Bolje je ovako. Barem toga nije svjestan. Otići će tamo gdje je već davno i otišao, ali nikada nije stigao jer je bio stvaran. Sada će tamo stići u trenu i tko može zanijekati istinitost toga? Bitno je samo ono što je u našim glavama. Uostalom, zar ne percepiramo svijet smo svojim umom. Ako nam on kaže da ovi zidovi ne postoje, onda i ne postoje, ako nam kaže da letimo visoko iznad boli, onda uistinu i letimo.
Jedino što je napravio jest širenje percepcije. Oči ne registriraju sav EM spektar, pa ipak to ne znači da infracrveni valovi ne postoje. Tko, stoga, može reći da utopija nije moguća ili da već ne postoji? Prestao je živjeti u obmani i prepustio se izvantjelesnim osjetima, ali nažalost, nikoga nije našao tu. Opet je sam i okružen zidovima. Otići će zauvijek, jednog dana zaista hoće…..tako volim tri točke.:)