službeni blog Revolucije

Prle se probudio tog jutra s neskladom u očima koji je odražavao njegov unutarnji nemir koji je doživljavao zbog novih iskustava s raznoraznostima.

Jutro je bilo žuto i mirisalo na ironiju koja je izvirala iz izlazećeg sunca koje kao da nije izlazilo tamo gdje i prošlo jutro, ali tu je misao odbacio zbog svog izvanrednog poznavanja fizike i astronomije, pa i astrofizike.

Dok je pokušavao natjerati se da otvori oči i pogleda na sat čuo je zvuk u susjednoj sobi, ali to nije mogla biti ona jer je otišla sinoć u dva i u to je bio siguran jer je bio jako tužan kad je odlazila.
Dignuo se i pokušao otklipsati u susjednu sobu vidjeti što se to zbiva ovako rano, još ne znajući koliko rano uistinu i jest, ali s određenom odlučnošću da sredi sve što ga je moglo tamo snaći, pa i napad pčela ubojica, za što i nije baš imao razrađeni plan, pa i desetke golih luđakinja u potrazi za svetim gralom, za što je imao detaljno razrađen plan koji je uključivao laganje o izgledu i svrsi samog svetog grala…

…čovjek odjeven u tamnozelenu jaknu isranu ptičjim govnima, bermude kakve sam vidio prošlo ljeto i kakve sam jako htio imati, ali koje je on doveo do razine nenosivosti čak i za jednog Amerikanca, s čudnim šeširom s antenom ugrađenom u njega uništavao je moje jako korisne biljke pišajući u njih.
Kada me je primijetio, okrenuo se i počeo me psovati uzduž i poprijeko: «jebo ti pas…pičk…….kurčinu…….babu ti……..pizdune……tratinčica……šupčino….jgow..nlshgv..ron-.,- postajao je sve nerazumljiviji, a ja sve nestrpljiviji. U tim trenucima sam shvatio da se zove Dezlon i da živi u karanteni, ali ga nikada u životu nisam vidio, što nije ni bilo čudno s obzirom na njegovo mjesto stanovanja. Ja sam ga možda u prvi mah pokušao urazumiti, ali mi je na kraju dopizdio, pa sam mu rekao da je glup i otišao zvati policiju, na što je on rekao. -«sad ću te tužiti zbog klevete.»


Udarac bata o stol natjera da se trgnem, osvrnem oko sebe i upoznam se sa svojim odvjetnikom. Zvao se Nemen i imao rog na čelu, međutim, ja sam svoju obranu već jasno osmislio u onih 10 sekunda između događaja u stanu i udarca bata suca o stol.
Sudac me upitao osjećam li se krivim, a ja sam, naravno odgovorio negativno jer kako možeš oklevetati glupana rekavši mu da je glup, uostalom on je bio u mom stanu i uništio mi onu predivnu fantaziju o golim templarkama i svetom gralu koji sam čuvao samo za njih…ili je to bila Prlina fantazija? Što?
……-«gospodine Prle, izjasnite se o krivnji»-. –«molim?».-«ah, da,….errrr, nisam kriv».
Što se tada dogodilo nisam znao…ta, ja nisam prle..ili jesam….?
Nisam znao. «Zasad bih ipak trebao riješiti ovo sudsko pitanje, pa tek onda krenuti na ona egzistencijalna.»-mislio sam u sebi.
Sve se odvijalo jako brzo. Svjedoci optužbe su se nizali jedan za drugim, a ja nisam registrirao ništa osim usputnih uvreda na moj račun, ali onakvih kakve nisu mogle biti okarakterizirane kao kleveta.
Svi su ti svjedoci u biti samo potvrđivali moje sumnje o Dezlonovoj gluposti izjavama poput.-«On je jednom, errrr, čak uspio, errrr, kupiti alkohol u dućanu»-,na što su se svi njegovi prijatelji iz karatene počeli hihotati i prisjećati tog događaja kada su se svi opili i radili cvjetne aranžmane na kupoli paleontološkog muzeja.

Kada je optužba napokon svršila i ja došao na red, pozvao sam psihologa, rekao mu da ispita Dezlona, napravi IQ test i dade svoju stručnu procjenu o njegovoj gluposti. Nakon kratkog propitkivanja ( -«Dezlone, što je teže, kilogram olova ili kilogram slame?»- -«Olova, naravno.»… «Dezlone, zašto se grade mostovi?»- -«Oni se grade? Pa, šta nisu tu oduvijek?»- ) dao mu je IQ za kojeg ovaj nije znao treba li ga pojesti ili mu dati novac.
Na osnovu svega ovoga sudac je presudio u moju korist jer sam uspio izvan osnovane sumnje dokazati da je Deznel, u biti, glup.


Izlazivši iz sudnice shvatio sam da je jutro tek svanulo, pa mi je bilo nejasno gdje sam u biti, i kad uopće, bio. Baveći se time nisam ni shvatio da sam kući.

Srolah, zapalih, zaspah, ali imah osjećaj kao da se tek sada zapravo budim