Svaki početak dvanaestoga miseca, užežin svetoga Mikule, u naše malo misto je posebni dan ... kad se sa poštovanjen sićamo naši mještana koji su nastradali u vihoru rata, u bombardiranju petoga prosinca 1943. godine.
Da bi stvar bila gora, to su nan ka ono bili prijatelji, tzv. «saveznici». Rekli bi zli jezici da nan kraj takvi prijatelji i ne tribaju neprijatelji ...
Eskadrila američki bombarderi B-25 «Mitchel» pod zapovjedništvon RAF (Royal Air Force, engleske avijacije) su poletili i istresli smrtonosni teret nad Sućurcen. Šta u mjesnoj crkvi, šta po mistu, poginilo je stotinjak svita. Među ostalima i mjesni župnik, don Ante Rubignoni ...
Zašto? Raznorazne priče su kružile godinama ... od greške da su tribali udrit po novoj crkvi a ne po staroj (!), pa sve do raznih teorija zavjere da su partizani naredili rušenje crkve (!) ...
Uspostavom hrvatske države, najprije je ispravljena prva i osnovna nepravda. Na starom zvoniku, koji je preživija bombardiranje, bija je postavljena ploča sa imenima poginulih, a naviše nje je pisalo «Žrtvama fašističkog terora» ... ča je, kako ko okreneš, gledano iz bilo kojega kantuna, notorna neistina 
Devedeset i treće godine, za pedesetu obljetnicu, skinuta je ta ploča poviše popisa poginulih i ispravljena povijesna neistina, a izdana je i brošura u kojoj su sabrana sva saznanja do kojih su došli entuzijasti iz Udruge za očuvanje kulturne baštine «Podvorje» iz Kaštel Sućurca.
Čak su iskopali i arhive eskadrile koja je izvršila bombardiranje, i to objavili u ovoj brošuri koju možete prilistat i vidit do koji su saznanja došli.
U spomen na ti tužni događaj, svake godine se na taj datum u mjesnoj crkvi održi misa zadupšnica za sve poginule na taj dan ... pa se od crkve uputi tiha procesija sa lampijunima do staroga kampanela ...
... u kojoj, osin velikog broja mještana, svake godine učešća uzmu i naši vatrogasci ...
Nakon procesije, svi lampijuni se polože isprid staroga kampanela...
... uz svetu misu koje je ove godine održao mjesni župnik, gradske i mjesne vlasti polože vijence ....
Nakon čega se svi u tišini polako raziđemo, uz ono vječno pitanje: ZAŠTO?!
Malo misto, daleko od svih frontova, mjesna crkva, misa ... ni krivi ni dužni, stradalo sto ljudi  ...
Pokoj vječni daruj im Gospodine! 
|
