Ko radi, taj i griši. Priznajen, falija san misec na zaglavlju, u naslovnici „Mašogadura“ broj četrnajst!
Evo sad san opra kosu jerbo san se posuja pepelon.
Kako se to tebi, ka profesionalcu more dogodit? - pita me je sekretar Mario, a ja san mu samo, slegavši ramenima, prizna grešku, i reka mu da mi, ka svakome pravome profesionalcu, odbije od plaće!
I to, ka i ono ča smo zamalo zaboravili ništo teksta stavit unutra pa san doštampava "breaking news" ka umetak, a dvoje is je sa menon prigledalo gotovi list.
Mea culpa! O:)
Samo --- jema jedna stvar koja mi nikako nije jasna. Sliku, djelić naslovnice „Mašogadura“ san meka na fejs još prvi vejače, kad je i bila definirana korica. I kako niko, ali baš ono niko nije vidija da je krivi misec napisan. Ili su mudrijaši, a znan bar jednoga takvoga, vidili i čekali da pričadu okolo kako san falija i bodu perunon ka oni odozdal ča jema roge i špicasti rep 
A kad se neću karat. Eto tako!
Drago mi je da se nekima „Mašogadur“ i svidija ... nadan se da svi vi koji ste ga pročitali razumite koliko je posla, ne samo moga nego i svi nas koji smo makar jednu sliku i jednu bazu donili, stoji izad otega ča ste pročitali. Ili prigledali slike, svako prema sklonostima 
Nastojaćemo dogodine bit još bolji ... ako nan Oni Gori da zdravlja i usput nan još i pamet prosvitli.
Ne mogu ja bez uvoda, da se sad na glavu okrenen i činin stoj na trepavice po ure, ali red je najprin napisat ono ča je prvo i bilo. A tek onda povorka. Rekli bi zli jezici, svake godine sve manne točak, i jesu djelomično u pravu, jer je sve manje pinez dostupno za pripremu povorke, ali meni je osobno draže da is jema par pravi, nego miljardu nikakovi, di se, ka ča je znalo bit protekli godin, reciklira jedna te ista točka svaki put (ko je spomenija Janicu, Antu i Ivicu Kostelića? oli ustaše i partizane)
Najprin, drago mi je da i njegovo veličanstvo Krnje napokon nije niko iz državnoga vrha. A isto mi je u drugu ruku drago da su nan i neki, ča smo is mekli unutra, petavali roge u ciloj koloni ... kome se je svidija, a kome baš i nije. Ali davno je jedan reka, oni kojega maškare ne spomenedu, isto ka da nije ni živija, ili Madonnina varijanta reakcije na „lošu reklamu“: 'beš konja za kojin se ne diže prašina!
Točaka je, istina, bilo manje, ali su bile životnije i provokativnije, sa jasnin porukama. Jedino je Krnji mogla bit malo prepoznatljivija faca, bija je u dresu reprezentacije sa brojen devet, ali da nije bilo dresa, ne bi se okladija koga predstavlja.
Ovi put san kasno krenija u snimanje, pa mi je barjaktar Bare promaka ... ali bilo je ovod svega, domaći i gostiju, ka i uvik u mašogradskome krnjevalu ... od male dičice ...
... ča su organizirale vridne tete iz vrtliča i di koja mater od dičice ...
Tete iz dičjega vrtliča „Neven“
Jerbo za razliku od prošli godin, nikoga organiziranoga iz pučke skule nije bilo. I opet zli jezici, govoridu da je to bilo zato ča in je rekla nova ravnateljica da in neće za maškare priznat slobodan dan.
Ali unatoč tome, izaša je treći c razred u povorku, i uz zajednički trud roditelja dice, učinili su svoju točku i molali zelene balune u ariju ...
... malo ekologije nije nikoga ubilo, a korist je nemjerljiva.
Dunkve, nakon Bare Cota Kengija, našega barjaktara, u kočiji u koju su bili upregnuti dva lipa bila kambelovska konja ...
... vozila se Vlast, dogradonačelnik Kaštili, Zoran Bonacin Rebac i predsjednik MO Kaštel Sućurca, Damir Rajčić Šljivo, naši dragi Mašograđani ... a nakon nji, osin već spomenute dice, duga kolona furešti i gostujući točki ...
Solinjani ...
Vranjičani ...
Zapadnokaštelani ...
I oni ča jemadu najveće glave u Kaštila ...
Te Trogirani, predvođeni legendarnin Valon ...
... ili ovi, ne znan okle su, domaći nisu, ma mi se pari da is je svake godine lipo vidit ...
Neka nji, dragi su nan naši gosti, ka čan je drago i uzvratit posjetu, ali najveću pažnju, i zašto ne priznat, najveći pljesak su izazvale naše domaće točke ... bilo da se radilo o rasplesanin curama iz udruge „KOMA“, vođene od Marijane Vulas, koje nas uvik oduševidu sa svojin pažljivo spremlljenin koreografijan i oku ugodnin kostimima ...
... balale su vatrene Španjolke one cilin puten ...
... a di neće na Rivi, isprid pozornice ...
Grijota bi bila ne spomenit i simbolički pokop stanovitoga nogometnoga kluba, sa kapsilon, grobaron, redon za žalovanje i sve kako Bog zapovida ...
... a da ne naglašavan da nas je posjetija svjetski poznati gudački duet, koji je uvatija malo vrimena između dva koncerta, za počastit našu maškaranu povorku svojon nazočnošću ...
Ne smimo zaboravit ni naše deboto svjetske prvake, koji su u stanju od Pilane do Đardina sašit demejanu od pedeset litar. Ne limunade, vengo onega pravoga, neopatvorenoga, ča ga zovedu „krv isusova“ 
Glede dana održavanja od maškar, posebnu je pozornost izazva ovi osvrt na protekle predsjednilče izbore u nas ...
Bilo je tu još puno pojedinačni maski, kako bi mi rekli refužo ...
... i za kraj, skoro da zaboravin spomenit, jednu točku o bombonu „KiKi“
... jednome svestranome čoviku, inače mome dobrome prijatelju, koji se u sve razumi, i da ga nima, tribalo bi ga izumislit
Dok je kolona odil kroz selo, dosta svita je izašlo povirit, a neki su se morali snalazit kako sve lipo vidit kad je bila gužva okolo ceste ...
... a doli na Rivi je sve išlo po špagu, jer našoj Mirjani, rođenoj Peškaruši, ne more ništa uteć ...
... ne more uteć od peškarije, sve kad bi i tila ...
Prestava se polako bližila svome kraju, kulminaciji, približija se Oni ča Je Za Sve Kriv ... Zlatna Kopačka u Francuskoj '98, današnji HR „brend“ rvackoga baluna ...
... uz vjernu pratnju Torcide Sućurac ...
... koja mu je priredila tepli doček uz pismu dobrodošlice ...
Nakon samo još par slik za uspomenu i dugo sićanje ...
Osuđeni je šutke, uz žalopojke njegove vjerne "Torcide Mašograd“ odsluša optužnicu ...
... a zatim, na opće oduševljenje nazočnoga pučanstva ...
... i pod budnin okon nebrojenih paparazza ...
... progucala ga je vatra, da plati za sve svoje i naše grije. Amen!
Finila je i ova, još jedan je Krnje platija glavon za sve ono ča ne vaja na cilomen svitu ... ekipa solinski „Garifulići“ je lagano krenila na mali „after party“ u caffe bar „Madera“ ...
... pa poslin tega u Vatrogasni dom, na maskenbal ... svit gre dalje, ribari su, ka i svaku večer kad in vrime dozvoli, u sumrak krenili vatat ribu.
A zašto ja nisan bija na maskenbal. Ka prvo, učinija san trodnevnu dozu „nanoge“ pa je tribalo malo odmorit da se organi za odanje ne bi opet pobunili. A ka drugo, ali važnije, nisan moga odbit poziv Zakonite da gremo na malu večericu. Znate, isti dan, ka i maškare, bilo je i Valentinovo
Do iduće prigode, neki idući maškara ... zdravi i veseli bili! 
|
