Oproštaj sa komarcima

subota , 24.08.2019.

Zadnji dan godišnjeg odmora. Sve sam popakirao. Idem na spavanje. No eto. Nisam uštekao Raidov aparatić u zid. Treba i sa njima da se oprostim. Ko sa familijom. Ipak su mi 15 dana sisali krv. Postali smo ko jedno. Uspio sam nekako da snimim na mobitel onaj zzzzzz zvuk kad mi zazuji kod uveta. Sad mi je to alarm na mobitelu. Nema boljeg budjenja. Prvo se išamaram kad ga čujem i odma sam budan.

Pustio sam ih da mi eto zadnje veče isisaju krv ko normalni komarci. Da ih ne smeta Raid, da se ne šamaram oko glave. Nek se počaste za oproštaj. Da se mogu češat jedno 10 dana i tako se sjetit godišnjeg odmora, kuće, doma. Jedenja i pijenja. Jer to je ono što čini pravi godišnji iliti urlauP što bi mi u Njemačkoj rekli.

Eno ih jutros spavaju....ko bebe....pjani....jer krv nije voda

Moj drug Xerox i ja

srijeda , 17.07.2019.

Od 1.7 sam dobio novi arbajt. Nakon 5 godina flegerisanja radim u birou.

Velikom birou. I imamo sve te neke sto bi nijemci rekli gerete iliti uredjaje da nam biroisanje bude lakse.
Znatel vi kakav je osjecaj kada umjesto pelene koristite tastaturu? Nemislim doslovno da nekome stavite tastaturu na dupe nego generalno. Kao alat za rad.

Uglavnom kopiramo dosta i skenirano pa imamo turbo injektion skener, kopir, centrifugu bez namakanja aparat koji se zove Xerox.

Ja ga odmilja zovem K sero.

I neki dan ja kopiram skeniran, ko pravi. Kad iskoci poruka.


Mislim da je to pisalo. Okorpilike, neznam ja sad bas toliko njemacki.

Zovem ja nasu tetu koja je alfa i omega biroa. "Teeeetaaaaaaa, Kseri fali toneraaaa"
Te naviknut uredskim radom ubosni kontam da cemo ga porucit nagodinu i da malo prisparamo.

Al aj reko da pitam. Donese teta novi gajnc toner i zamijeni. Reko stidljivo "Ocemol novi porucit?"

Kaze teta "Necemo". Et, isto ko i ubosni. Sparamo.
"On je to sebi vec sam porucio" rece teta.

Kako ba sam? NIsam ga vidio da je nit iizlazio nit pricao sa nekim.
"Ma on to ojtomatishe, sam posalje mail gdje treba i naruci"

E reko svasta....

Uglavnom sad je 17:30 ...radno vrijeme je proslo. Sjedim sa svojim jaranom K serom. Pricamo. Doduse ja nesto vise. Mezimo lagano. Malo slanine meni malo njemu. Da bolje radi.

"Ksero....kruva ti imal kakve sanse jednu kapricozu sa vishe kecapa da nam porusis ljubi te konj....."

Btw: moj web magazin. www.putokaz.eu

Zašto sam otišao?

subota , 06.07.2019.

Ovo je pitanje koje si je postavilo vjerujem brdo ljudi ovih zadnjih par godina. Naročito odkako je Hr u Eu.

To je pitanje koje ti i nijemci indirektno postave. Indirektno jer su pristojni pa ne pitaju direktno.

Ja sam otišao izbosne. To je još gore nego iz Hrvacke.

Korupcija, mito, pa onda opet korupcija. Nisam otišao izgladi što bi rekli, nego iz ludila. Ne iz svojeg nego iz njihovog.

Imao sam dobro plaćen posao. Iznad prosjeka. Plaća isto tako. Pored posla sam vodio i jutarnji program na radiu. Ustanem u 6 . Trčanje. Tuširanje. Pa na radio. Od 7 do pola 9 pa na glavni posao. Stvarno je bilo slušano. Od Osijeka, Tuzle, Slavonskog Broda pa do Bajakova. Tako nekako.

To mi je bio dodatni posao, sam sam se financirao. I volio sam to što sam radio. Baš je bilo ok. Dok načelnik opičine nije odlučio da je njegova taština važnija od javnog dobra. Ja reko da nebi bilo loše da pokrpaju rupe u jednoj od gradskih ulica jer je par turista upalo unutra i nestalo a njemu to nije pasalo.

Maknuo me. Onda dođoše neki obiteljski problemi i kad pomislih imal još kakvog belaja udariše poplave. To je bila kap...ne baš kap nego nešto malo više tekućine koja je prelila čašu.

Tada je i pala odluka. Nije da smo bili gladni, žedni ili željni. No kada vam je vrh života da odete do Portanove u Osijeku i da vam je frka šta će vam dijete radit kad naraste tj dali ćete imati tih deset milja eura da potplatite političara sa kvocijentom inteligencije kuvanog krompira da bi vaš odlikaš sutra imao posao..... Složićete se da su svi argumenti za petama vjetra bili tu....

Sada je samo to sve trebalo iplanirati i sporevesti u praksu....

tu bi konjtinjud.....

Oznake: dijaspora, njemacka

Put putuje moj jaran

ponedjeljak , 13.05.2019.

8 muškaraca u kombiju. Baš i nismo upadljivi. Carinik na prijelazu Šamac ipak misli da jesmo. Odvaja nas na stranu. Ovaj pored mene mlađi momak mi je neki čudan. Moguće da sam i ja njemu. Torbe ne moramo da vadimo jer same ispadaju iz prtljažnog prostora. Mi ih kupimo i nosimo kod čika carinika. Sve je u redu. Onaj mlađi momak pored mene dolazi na pregled. Češe se po glavi. Nevolim kad se neko češe po glavi na graničnom prijelazu. U neseseru ima omanju apoteku. Objašnjava cariniku da mu je to terapija za 100 dana i daje potvrdu od doktora. Mislim da ju carinik naopako drži. Ode mlađi momak u kancelariju. Mi pušimo i čekamo. Moramo da se maknemo jer nepušimo gdje treba. Jedan sa prvog sjedišta je sretan. Ima zabranu za EU a ušao je u Hrvatsku. Kaže da će svaki dan ići na Oktober fest i pit. Kaže i da zna ovoga što su ga odveli i da je izgleda malo munjen i da mu te tablete stvarno trebaju.
Eto ga ide. Kazna 120 eura jer ima malo viška tableta koje mu trebaju a ima manjka od ovih 120 što mu isto trebaju da plati kaznu. On ima 10 pa mu fali još 110 da plati pa da možemo da idemo. Daće nam kad stignemo u Minken. Mama će ga čekat.
Krećemo. Ovaj sa prvog sjedišta što je sretan kaže da je mađarska granica puno čvršća i da su njega tamo odma u zatvor strpali jer je pokušao da pređe u EU preko Srbije a ima zabranu. Kaže da će ić na Oktober fest svaki dan i pit pivo.
Stižemo do Slovenije. 8 muškaraca u kombiju i nismo nešto upadljivi. Ovog sa prvog sjedišta odmah vade iz kombija i pretresaju. Nemere dalje. Ima zabranu. Ništa od Oktoberfesta. Moramo da ga vratimo do odmorišta Plitvice. Mašemo mu dok ide pješke nazad. Opet stižemo na granicu. Odmah smo upali u onu garažu za pretres. Sve moramo da otvaramo. Sreća da su mlađem momku pored mene zaplijenili tablete na hrvatskoj granici. Mada carinik kaže da smije da ih nosi uz uvjerenje. I on je uvjeren isto. Al nema više 120 eura.
Jedan čiča otvara kofer a tamo omanja zelena pijaca. Neko iz mase dobacuje da je sarmu mogao gotovu za puta da ponese a ne 5 kila kiselog kupusa pa da mota po putu.
Puštaju nas. Pušimo. Miču nas dalje jer pušimo na pogrešnom mjestu.
Ulazimo u Njemačku. Taman se snima Kobra 11. Ovi što snimaju nas zaustavljaju na parking i opet pregledaju. Izgleda da se ne snima nego da su ovo pravi. Nema Semira. Šteta. Idemo dalje.
Stižemo naveče u Minken. Nismo svi na broju al smo stigli. Mama nam vraća pare. Sutra je novi radni dan….

Auuuuuu, odkad ja ovdje nisam bio

petak , 22.03.2019.

Sramota...nisam bio 100 godina...baš gledam kako da sve ove postove a ima ih 644 nekako downloadam. Ima li netko ideju kako se to radi?

Baš me zanima dali je itko ostao od stare ekipe....15 godina odkako postoji ovaj blog....moyda i pemziju mogu da trazim:)))

Zivi i zdravi mi bili....

Zbog piromanije uhapšen autor statusa koji je zapalio region

ponedjeljak , 06.02.2017.

Jučer rano ujutro oko 06:00 jake policijsko redarstvene snage predvođene pripadnicima AT Lučko i uz pomoć čak 4 vatrogasne jedinice su upalu u kuću J.M. iz Šiškovaca te ga lišile slobode dok je osumnjičeni doručkovao paštetu.

Kako se navodi u šturom policijskom izvješću osumnjičeni J.M je optužen zbog piromanije i općeg ugrožavanja javne sigurnosti i državne imovine objavom statusa koji je kako se i sam načelnik vatrogasne službe izrazio zapalio cijeli region.

"Naime, mi nismo mogli gledati kako netko pali region naročito ovdje u Slavoniji gdje su velike površine pod stogodišnjih hrastom koji je u pripremi za obradu u vinkovačkoj Spačvi. To je izuzetno opasno jer hrast dobro gori i prijeti opasnost da se ta paljevina prenese i na stambena naselja te samim time ugroze životi preostalih građana Slavonije" rekao je Bože Hidrofor, načelnik državne vatrogasne službe

Osumnjičenom je određen pritvor od mjesec dana a on je kratko uspio novinarima da dobaci da uopće nema internet i da je samo palio triješće u furuni da se djeca ugriju prije spavanja.

Iz neslužbenih policijskih izvora doznajemo da mu prijeti kazna od 10 godina rada u jednom privatnom poduzeću u Ivankovu i to bez plaće kako bi bio ravnopravan sa ostalim radnicima.