Nezvani gost...


O ovom nakon dugo vremena baš MORAM pisati...

Naime...

Zašto si došla,
a ja te nisam zvao.
Ja nikada ne zovem
usamljenost,
ona mi dodje sama.
Nezvani gost donese
ponekad više radosti.
Zašto si došla,
a ja te nisam zvao.
I kad te ne zovem,
ne znači da te čekam.
Udji, kad si već tu
gostima ne zatvaram vrata.
Muškarac je uvijek nekog
željan, i sam.
I on uvijek sanja.
Udji slobodno kad
već ne čekaš
da te pozovem unutra.
A ima ih koji će reći
da smo starinska djeca
što namjerniku s puta
iznose kruh i sol...
A sve je novo u meni...
u ove dane snova
ja ništa nemam
sem želje da život bude
dolinom topline ljudske
put njihov respleteni
kojim dolaziš i ti,
nezvani gost.

Znate već: morao sam...


13.02.2008. | 22:38 | 12 K | P | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da ili ne?


Opis bloga

Često mi dođu misli koje ne zabilježim, a želim...
Pa eto...

Za svaki slučaj...
umjetnik77@gmail.hr


Nad njihovim mislima se zamislim...

fragmenti
slavonchica
alkemijaslova
naposljetku
zagi
provincijalka
starcatcher
sonata snova
dragonfly
aquaria
svjetionicarka
desertrose
vrtlog
cvjetovi zla
scarlett_l



Znam da će jos biti mladosti,
Ali ne više ovakve - u prosjeku 1977
Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta će mi mladost teško pasti...



Free Hit Counters
Free Hit Counters



Guests


Već sam ti pričao to...

Da li znaš...?
I ja sam nekada imao grad, ulice...
draga lica u dvorištu...
pod kestenom stol...
nekada...
prašnjava slika i cesta od sna...
curice...
drugova pjesma...
u duši se budi djetinjstvo...
zamisli... miriše lipa....
i ljeto je tu...
kasnije snijegovi...
pramen sam magle...
pod neonskim svijetlom u zimu...
pričam ti...
imao sam druga ko brata ja...
sada pustinja...
cežnjiva pisma...
Pacifik od tuge i sjećanja...
kažu sudbina...
ta kurva bol ime mora imati...
i razlozi...
milion priča, al' svaka vodi samo do pustoši...
pitam da li znaš...
a znam da ne znaš niti ćes ikada shvatiti...
a i zašto bi...
oprosti, to gorka tečnost iz mene gluposti govori...
nije nostalgija...
ta je romantično, nevino čedo, spram ovih stanja...
hoću da dopustim suzu ljubavi,
sa njom sam divan par...
kasno je, znam... curi noć...
svaka je mala vječnost za mene.
da, znam, moraš poć,
o kako nervira kad zadnji autobusi se izgube...
pitam, ...
da li znaš i ja sam nekada imao grad, ulice...
draga lica u dvoristu...
pod kestenom stol...
ah, već sam ti pričao to...