Nakon mnogo godina... Moram...


"- Hej! Jesi li to ti?! Otkud ovdje?
- Slučajno; a ti?
- I ja..."

Tako je počeo njihov razgovor...

Nakon mnogo godina... sreli su se...
Iako su ovaj susret zamišljali (barem ON jest)
sve to godine... Željeli ga...
Ipak ih je "presjekao"...ili možda samo njega...

Ustvari...ON ga je toliko puta zamišljao ali...
nisam siguran da ga je baš toliko želio...

Kišilo je čitav dan...grad je bio siv...
i on se osjećao loše...
Kao da je nešto slutio...

I onda,slučajno...nakon mnogo godina, usput...
sreo je svoju veliku ljubav...
nekog bez koga je mislio da život ne može postojati...
a ipak je postojao...
Imao posao i svakodnevicu...
i uvijek taj nedosanjani san da je moglo biti drugačije...

Ma...čudno je bilo to što, kad ju je ugledao,
kao da je vrijeme stalo...
kao da je to bio njihov uobičajen susret i izlazak...
što je ona bila upravo onakva kakvu ju je pamtio...
pomalo rastresena...odsutna...
Čak je i mirisala kao i uvijek...
taj miris bi prepoznao između sto sličnih...

Bila je...ista...sve do trenutka dok nije progovorila...
a tada, to više nije bila ona...

Slušao je kako riječi teku nekamo pored njega...
Bila je umorna, mnogo radi...
puna je briga, nije zadovoljna poslom...
i tad je tek vidio nešto što ga je iznenadilo...
nešto što nije želio vidjeti...

Oči joj više nisu blistale onim mladenačkim sjajem...
više nije zabacivala kosu s čela onim poznatim pokretom glave...
više se nije ni smjala onako bezbrižno...
ni cigaretu više ne drži nehajno...
nego nekako grčevito, paleći jednu za drugom...

Ili mu se sve to samo učinilo...
Možda je samo imala loš dan...
Možda...ali najgore od svega...kako šute...
Njih dvoje...šute...

Nije znao o čemu je ona razmišljala videći njega...
možda o istoj stvari...možda ne...nije ju pitao...

"Nisi se mnogo izmijenila!"
...rekao je pripaljujući joj cigaretu...

"Niti ti", odgovorila je smješkajući se...
a oboje su slutili da ovo drugo možda...laže......

Nikad neće saznati...

Dugo nakon te večeri ON je razmišljao
kako bi možda bilo bolje da se nisu ni sreli...

Ali... valjda su...MORALI...


P.S. Naivci svih zemalja...ujedinite se...


21.06.2007. | 17:11 | 20 K | P | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da ili ne?


Opis bloga

Često mi dođu misli koje ne zabilježim, a želim...
Pa eto...

Za svaki slučaj...
umjetnik77@gmail.hr


Nad njihovim mislima se zamislim...

fragmenti
slavonchica
alkemijaslova
naposljetku
zagi
provincijalka
starcatcher
sonata snova
dragonfly
aquaria
svjetionicarka
desertrose
vrtlog
cvjetovi zla
scarlett_l



Znam da će jos biti mladosti,
Ali ne više ovakve - u prosjeku 1977
Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta će mi mladost teško pasti...



Free Hit Counters
Free Hit Counters



Guests


Već sam ti pričao to...

Da li znaš...?
I ja sam nekada imao grad, ulice...
draga lica u dvorištu...
pod kestenom stol...
nekada...
prašnjava slika i cesta od sna...
curice...
drugova pjesma...
u duši se budi djetinjstvo...
zamisli... miriše lipa....
i ljeto je tu...
kasnije snijegovi...
pramen sam magle...
pod neonskim svijetlom u zimu...
pričam ti...
imao sam druga ko brata ja...
sada pustinja...
cežnjiva pisma...
Pacifik od tuge i sjećanja...
kažu sudbina...
ta kurva bol ime mora imati...
i razlozi...
milion priča, al' svaka vodi samo do pustoši...
pitam da li znaš...
a znam da ne znaš niti ćes ikada shvatiti...
a i zašto bi...
oprosti, to gorka tečnost iz mene gluposti govori...
nije nostalgija...
ta je romantično, nevino čedo, spram ovih stanja...
hoću da dopustim suzu ljubavi,
sa njom sam divan par...
kasno je, znam... curi noć...
svaka je mala vječnost za mene.
da, znam, moraš poć,
o kako nervira kad zadnji autobusi se izgube...
pitam, ...
da li znaš i ja sam nekada imao grad, ulice...
draga lica u dvoristu...
pod kestenom stol...
ah, već sam ti pričao to...