Napokon...



Dragi moji naivci!

Evo mene konačno opet natrag i nadam se
da vise nikad imati ovakvu "rupu" u pisanju
ili u inspiraciji...

Ukratko...Diplomirao na faxu ali
to mi izgleda nije bilo dosta
pa odlucio upisati "jos malo" skole...

Moram priznati da sam se silno uzelio pisanja...
I da sam pun neke inspiracije...
Glava mi je konačno "čista"...
A sad bih trebao imati i više vremena!

Valjda i u našem virtualnom svijetu
postoji netko tko se sjeća Umjetnika...

Ako ne postoji taj isti će se morati
nanovo potruditi da ga se sjete...

Toliko za ovaj put...i...

Lijep osjećaj...ponovno pisati...
kao ptica...koja nekoliko mjeseci nije letjela...
nije zaboravila kako se leti...
niti je zaboravila čemu služe krila...
ali mora se naviknuti na let...

Jedva čekam da opet letim...
beskrajnim prostranstvima misli...slova...riječi...
Da taj let ponovno s nekim dijelim...
Da ponovno osjetim..."naivnost"...

Pozdrav svim naivcima...ma gdje bili...

Svi znate da sam...morao...


15.12.2006. | 14:25 | 11 K | P | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da ili ne?


Opis bloga

Često mi dođu misli koje ne zabilježim, a želim...
Pa eto...

Za svaki slučaj...
umjetnik77@gmail.hr


Nad njihovim mislima se zamislim...

fragmenti
slavonchica
alkemijaslova
naposljetku
zagi
provincijalka
starcatcher
sonata snova
dragonfly
aquaria
svjetionicarka
desertrose
vrtlog
cvjetovi zla
scarlett_l



Znam da će jos biti mladosti,
Ali ne više ovakve - u prosjeku 1977
Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta će mi mladost teško pasti...



Free Hit Counters
Free Hit Counters



Guests


Već sam ti pričao to...

Da li znaš...?
I ja sam nekada imao grad, ulice...
draga lica u dvorištu...
pod kestenom stol...
nekada...
prašnjava slika i cesta od sna...
curice...
drugova pjesma...
u duši se budi djetinjstvo...
zamisli... miriše lipa....
i ljeto je tu...
kasnije snijegovi...
pramen sam magle...
pod neonskim svijetlom u zimu...
pričam ti...
imao sam druga ko brata ja...
sada pustinja...
cežnjiva pisma...
Pacifik od tuge i sjećanja...
kažu sudbina...
ta kurva bol ime mora imati...
i razlozi...
milion priča, al' svaka vodi samo do pustoši...
pitam da li znaš...
a znam da ne znaš niti ćes ikada shvatiti...
a i zašto bi...
oprosti, to gorka tečnost iz mene gluposti govori...
nije nostalgija...
ta je romantično, nevino čedo, spram ovih stanja...
hoću da dopustim suzu ljubavi,
sa njom sam divan par...
kasno je, znam... curi noć...
svaka je mala vječnost za mene.
da, znam, moraš poć,
o kako nervira kad zadnji autobusi se izgube...
pitam, ...
da li znaš i ja sam nekada imao grad, ulice...
draga lica u dvoristu...
pod kestenom stol...
ah, već sam ti pričao to...




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se