dio 12.....;o)
Kod Daniela to je značilo da ga odgaja gitara uz koju je rastao i dobivao razne spoznaje o životu.
Za Dinu to je značilo da antidepresivi i tablete nakon toga i teže droge imaju utjecaja na njegov razvoj kao osobe, ali ga to nije ojačalo, već samo činilo još krhkijim.
Marina nije našla zamjenu za oca, te je zato svima htjela dokazati da joj nitko i ništa nisu potrebni, čak niti elementarne stvari kao što je to hrana.
Njihova majka, nije trebala oca, nego nekoga tko bi uspio nadomjestiti njezinog muža, u kojeg je imala toliko povjerenja. Toliko povjerenja koje je on tako nemilosrdno iskoristio.
Jedina stvar koju Daniel u potpunosti kontrolira je njegova gitara. Nekada pomisli kako bi bilo lijepo kad bi životi njegovih bližnjih s njegovim životom, bili tako lijepo usklađeni kao zvuci žica njegove predivne gitare.
Na to se on ustane iz svog kreveta, dok mu se pritom pomalo vrti u glavi zbog naglog dizanja, no on to sa lakoćom uspijeva prebroditi i odlazi do kuta svoje sobe gdje se uredno spakirana u svojoj futroli nalazi njegovo blago.
Pojam da netko svira božanstveno je čini se nekada zbog njega izmišljen. Bilo bi tu još epiteta kao što su fantastično, graciozno, odlično koordinirano i mnogi drugo, ali božanstveno je ipak riječ koja to najbolje opisuje.
Ti savršeni zvuci dopiru naravno i do Marinine sobe, iako je Daniel uvijek mislio da je izolacija toliko dobra da se ne bi čulo ni kada bi organizirali čitavi koncert u njegovoj sobi, naime, njegova se sestra nikada nije žalila kada bi on noćima bio u svojoj sobi i neumorno svirao.
Ne može se reći da je to uspavanka, jer je to daleko prebučno da bi se zvalo takvom, ali je sasvim sigurno na nju djelovalo opuštajuće. Nikada ona nije htjela reći bratu da je zbog njega čitaavu noć budna sjedila u krevetu u svojim ružičastim spavaćicama koju je njezina majka vjerojatno naručila iz nekih skupih kataloga, a uz određene bi se cipele hladno mogle proći kao neka razigrana večernja haljina, jer je znala kako je to spas za njezinog brata, a ne može reći da ju to smeta. Nekada je bilo i ljepše slušati i koncentrirati se na predivno uigrane tonove koje njezin brat proizvodi, nego misliti o nekim sasvim morbidnim i depresivnim temama.
Sati i sati svirke za Daniela prolete kao u trenu , te se prije nego se uspio pravo i ugrijati, osvrnuo na sat na kojemu se očitovalo krajnje vrijeme za spremanje, ako zbilja želi krenuti ranije.
Prestanak sviranje za njega uvijek znači kao beskrajno tužan trenutak kao da se rastaje sa prijateljem s kojim je proživio predivne trenutke, ali naposljetku, mora se i to dogoditi.
Samo pomisli na to da će možda za neko kratko vrijeme vidjeti onu djevojku, vidjeti joj lice sa onim pomalo lošim tenom ali predivnim tužnim očima. Taj loši ten ustvari daje njezinom licu tu ljepotu i taj osjećaj realnosti, a ne kao da je to tek neki ludi san iz kojeg će ga sasvim sigurno nakon par minuta probuditi neka nova budilica.
