dio 5...o Srni (Srna je ime)...=)
*************
«Krist jednom stade na žalu
Tražeć ljude za velika djela…»
Pjeva akapela ženski zbor, u crkvi sv.Mihaela, no Srna ga ni otprilike ne sluša, isto kao ni svećenika. Ona je zaokupljena problemima iz kojih ne vidi spasa. Otac s njom ne razgovara već dva tjedna normalno, kao sa svakim od njegove djece. Sada ona promatra njegovu proćelavu glavu, samtanu jaknu i izlizane traperice, nadajući se da će on to primijetiti, i shvatiti da je njoj važno njegovo mišljenje, ali da ne može vratiti vrijeme iako bi ona to , kolike god muke pritom morala doživjeti, odmah napravila. Prvi put je nakon četiri godine pomislila da bi opet mogao početi abnormalno puno piti. Prije je bio pijanac, ali ne onaj koji spava kad nešto previše popije, već onaj koji dođe kući i iživljava se na njegovoj mnogobrojnoj obitelji. On se toga odrekao prije četiri godine, kada je Srni bilo dvanaest godina, ali se nitko u kući ne bi čudio kad bi baš u ovim trenutcima cijela patnja počela ponovo.
Nije ju samo otac gledao s prijezirom, već i majka i njezino četvero braće i sestara, jedino ne njezin mali braco kojemu je sada tek tri mjeseca, ali da zna što se dogodilo, i on bi ju tako gledao. Ta bilo joj je tek šesnaest, a već je trudna.
Kada je to prije dva tjedna pokušala staloženo i smireno reći roditeljima, u nadi da će nakon te obavijesti i oni biti takvi, riječima: «Mama , tata… ja se vama divim. Divim se vašoj vjeri u Boga, izdržljivosti, probijanju kroz sve životne neprilike. Nadam se da ćete mi ovaj puta, kada sam u pitanju ja i moja neprilika pomoći u savladavanju nekih stvari za koje možda nije ni mjesto ni vrijeme…»
«O čemu ti dijete drago govoriš?!», pita iznervirano tata gledajući u sat. Uvijek je gledao na sat, tako da bi ljudi pomislili da je on neki važni poslovni čovjek, koji ni pod koju cijenu ne smije zakasniti na neke međunarodne skupove na kojima on predsjeda, iako je on ustvari bio nezaposleni bivši alkoholičar koji je po cijeli dan sjedio pred televizorom i gledao kojekakve teleshoping kanale kada nije imalo ničeg drugog na programu.
«Ono što sam vam htjela reći je… da imam nekih problema…», nastavila je Srna, sada već pomalo podrhtavajući , jer se bliži tren kada bi im trebala reći «sretnu» vijest. –Kako bih samo htjela preskočiti ovaj dio mog života-pomislila je.
Nitko joj na tim mislima ne može zamjeriti, jer je trebala reći roditeljima koji su prije dva i pol mjeseca i sami dobili bebu, da će postati djed i baka. Zašto nitko nije napisao formulu po kojoj bi se roditeljima mogle priopćiti takva novost. Imala je šesnaest godina i trebala je završiti srednju, jer nema baš izgleda da krene na faks zbog financijskog stanja njezinih roditelja. Plan njezinih roditelja je bio da odmah nakon toga počne raditi…a sada? Što će sada? Trudna je i mora skrbiti za svoje dijete, što znači da nema matura u prvotnom roku, da nema posla i novaca. Sve je nekakav začarani krug.
«Kakve probleme? Možemo li ti nekako pomoći?», pitala je brižno mama. Majka nije puno govorila. Tek poneku riječ svojim piskutavim, sitnim i jedva primjetnim glasićem, jer se bojala još uvijek reći nešto krivo, što bi razbjesnilo supruga.
Tada je Srna opet počela, čvrsto i odlučno, da će ovaj put bez oklijevanja reći što ju muči.
«Mama , tata- trudna sam!»-kazala je dramatično.
Nekoliko sekundi je prošlo gdje se moglo čuti kucanje ručnog sata. Gledala je s iščekivanjem u roditelje čije su oči svakom milisekundom postajale sve veće i veće. U njihovim se licima moglo očitati niz osjećaja: bijes, razočaranje, ljubav, brižnost, ljutitost, snuždenost-ali ponajviše bijes.
«Jebem ti mater , kako je to moguće?!?!»-vikao je otac toliko glasno da su se još i četvrtoj kući ljudi trgnuli od opsega njegovog glasa. Još joj je neko vrijeme psovao sve po spisku dok je Srna držala ruke čvrsto pripijene uz svoj trbuh , bojeći se da bi očeva noga mogla na brzinu naći na tom mjestu. Nije nikada znao kontrolirati svoj bijes.
Napokon je rekao:»Ne zanima me tko je otac-s tim se ti možeš razbijat glavu ,kurvo jedna mala, ali znaj da se možeš s njim pozdraviti jer se selimo na drugi kraj ove jebene države!»
Ona je samo plakala, znajući da je najbolje da na ovom mjestu ne kaže ništa, i da se ne usprotivi svome ocu. Na neki joj je način bilo drago što ju nije pitao s kim je začela dijete, jer se ni sama toga ne želi sjećati-sramota ju je. Bilo je to na jednom partiju. Zabrijala je s nekim tipom po imenu- Dario ili Mario-u svakom slučaju zvao se nekako tako-i sjeća se još kako je s njim otišla u spavaću sobu staraca njezinog lege kod kojeg se održavao party.
Ne može se reći da je to bilo silovanje, oboje su to tada htjeli, ali tada su bili pijani.
To je bilo prije dva tjedna, a jučer su se preselili u drugi grad. Ne može se reći da je kvart lijep, ali je u svakom slučaju u njemu ugodnije živjeti nego što su živjeli prije.
Kada je ona došla u Golfu s njezinim starijim bratom svi su već useljavali. Tata se obraćao njezinom mlađem braci, a nije se obazirao na nju. Pokušava potisnuti sramotnu činjenicu da mu je kćerka trudna bez da je u braku.
Kada je tako izlazila iz auta za kojeg je bila sigurna da će se u svakom trenutku raspasti ugledala je nekog dečka. Izgledao je tako profinjeno i uglađeno-jednostavnim rječnikom bogato. tamna kosa mu je tako dobro pristajala uz bljedunjavi ten koji je ujedino davao kontrast na njegove tamne oči. Dok ga je tako odmjeravala obraćajući pozornost pretežito na njegovu facu koja je tako mila, on je skrenua na nju i pogledi su im se sreli.
