|
|
| < | srpanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zdravo...
Ja sam:
- jedna... Ne rjetko... Čudna cura...
Volim:
- Muziku (metal, rock)
- Čokoladu (Sa čilijem, ili kokosom, a može i riža)
- Spavati (u svom toplom krevetu sa ljubičastim poplonom)
- Tibora (to je moja kućna mačka koja je svakim danom sve deblja i deblja...)
- Crtiće ("Kralj lavova", ili na youtubeu "gothic fairytale")
- MSN (matea_rocks@hotmail.com, javite mi se!!)
- Filmove (School of rock, Queen of the Damned, Vrana: Osveta, Ace Ventura: Kad priroda zove...)
- Gospodare Prstenova (i vilenjake... XD)
Ne volim:
- Naslje nad životinjama (borbe pasa, cirkuse)
- Ljude (pogotova bahate i umišljene kučke koje misle da su kraljice svijeta)
- Velike gradove (svjetlosno zagađenje, auti...)
I sad sljede slikice...
Upoznajte Tibora...
Voli gkedat telku, spavat i tako dalje...
By 
By gothic_girl666 at 2007-08-03
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Zdravo još jednom, ljudi i ostale zvijeri koje čitaju moj blog!!!
Neki dan sam se dosađivala, i razmišljala o tome kako se ljudi u zadnje vrijeme ponašaju kao gladne zvijeri...
U novinama piše da je 9-ero ljudi teže ozljeđeno u trci s bikovima... Mislim... koja je poanta toga... Tamo idu ljudi željni smrti... Mislim... Kaj ti je zabavno tu? Puste gladne, razjarene bikove da trče o gradu, i onda daju mulcima da bježe pred njima. A bikovi kako koga dosegnu, nabodu ga na rogove, ili ga pregaze... Glupost...
A gadi mi se sve kaj je vezano uz mučenje životinja...
Ko na primjer... Tamo negdi u nekoj dalekoj državi ljudi medvjedima oblače baletne haljinice, i očekuju da će ovi plesat. A ako ne žele, imaju neki prsten u nosu i onda čuvar povuče, i medvjeda to boli...
Ja bi to sve zabranila...
A ljudi su navodno razumna stvoranja...
Nebi baš rekla...
I kao da životinje ne razmišljaju...
MA KURAC!!!
Životinje se ne ubijaju bez veze, nego samo da bi preživile... A i da ne razmišljaju, nebi znale pobjeći od neprijatelja koji ih progoni... (prvenstveno čovjek)
I isto tako sad ljudi bleje kako se stvara ozonska rupa, i onda mi dođe neki ''prosvjetljeni'' prdonja i kaže da prestanu zagađivat... E... prijatelju... Malo si se kasno sjetio... Majka Priroda će nam vratit istom mjerom... Bar ja tako vjerujem...
Ljudi grade autoceste, i gradove i tako uništavaju domove mnogih životinja. A kad Maja Priroda uzme stvar u svoje ruke, onda je za to kriv potres. A nebi nitko pomislio da možda nama Majka Priroda vraća za to što smo mi njoj napravili...
Ljudi mi se nekad tako gade.. A i nisam ponosna na to da sam čovjek ''sa razumom''!!
Mi smo najnaprednija bića na svijetu. A ponašamo se tako da je nekad i jednostanična alga naprednija od nas...
I molim vas... NEMOJTE postati ljudi kao Džordž Buš. Jer to znači da bi ubili za žvaku od 50 lipa.
To je sve od mene za ovaj post.
Papa
Do sljedečeg puta...
Salutiram...
Čajo!!
Zdravo!
Kako ste?
Jesam vam falila?
Naravno da ne... Već sam vam i dosadna...
A kaj ćeš... Tako će bit dok ne ispucam teme...
A današnja je... Fejkeri i zakaj postoje... To je kratka tema, pa su opet 2
Broj 1. Tko je fejker?
Lagano... Fejker je osoba koja se pravi da je metalac/punker/rocker samo zato jer ima takvih u društvu.
Broj 2. Zakaj postoje?
Također lagano. Zato da se mi pravi metalci/punkeri/rockeri imamo zakaj živcirat... I zato kaj oni nemogu bit svoji, nego moraju bit prozirni i stopit se s okolinom. Tako da budu face...
I zadnje što se tiće te teme... fejkeri moji "najdraži" Nemojte se forsat... Samo ćete pobrat batine... A to ne želite, jer se previše volite...
I još jedna tema...
Ovo je pitanje za one kej ne slušaju metal, i tu ekipu. Kaj vi mislite o metalcima? Prema filmovima... Metalci su uvijek loši dečki... E, pa znam za jednog lika koji je barem probao skinut ljagu sa imena metalaca. On i njegov frend su kupili ogromnu vreču čipsa, možda i 2, ili 3... Uglavnom... Stali oni na glavni Zagrebački trg, i počeli nudit ljudima čips... od onda ljudi imaju bar malo bolje mišljenje o nama. I tako...
Molim vas da mi u komentarima kažete kaj mislite...
To je sve za danas...
PAPA
Samo da vas upozorim, sad je rano ujutro. I to može biti razlog zašto će ovaj post biti malo kratak...
Jučer sam išla u knjižnicu vratit knjige i kad sam došla tamo... Ubit sam se htjela. Ja vesela kaj ću saznat kaj je bilo sa Amy (knjiga: Replika, Marilyn Kaye) kadli ono... Knjižnica zatvorena... Ljetno radno vrijeme... rade ponedjeljak, srijeda, petak DO 2 sata, a utorak, četvrttak OD 2 sata... pa ima i nas kaj spavaju i neda im se izlazit iz kuće prije 4 sata popodne...
retardirano radno vrijeme... mrzim to kod ljeta... sve radi krače... nije feeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeer... 
ROARRRRRRRRRRRRRRR...
Uglavnom... Khm...
Iza neuspjelog odlaska u knjižnicu, išla sam sa mamaom i tatom kod bake. Tamo mama nije mogla odolit a da ne okrene na vijesti.
I naravno, stigli smo taman na crnu kroniku...
Kaj nije mogo proč JEDAN dan bez da se neko raznio bombom... A kaj me još više deprimiralo... priča o malom dječaku kojeg je ubio auto... U biti ga je samo gadno lupio, a dečko je umro u bolnici. A još je tužnija izjava njegove razrednice:
CTIRAM:"Prvi put je dobio pohvalnicu i izašo je iz škole na rolama, i srtean. Pa neka i nastavi bit sretan..."
I ja mislim da je sretan... on više nemora gledati kako se ljudi na ovom svijetu ubijaju...A mi moramo... To nam je cjena koju moramo platiti...
Ja osobno mislim da nam to sve radi majka Priroda. Zato kaj smo uništili ovaj planet... Ako se pitate kako smo mi to uništili ovaj planet, smo se osvrnite oko sebe.
Nama je ljepo, jer smo sve prilagodili sebi.
A što je sa onim životinjama koje su izgubile svoje domove? Njih nitko ne pita kako je njima, jer su svi umišljeni. I još ljudi muče te životijne da bi se oni zabavili.
Jeste li ikada bili u cirkusu? Neki od vas jesu, a ja sam među njima. Znate da su oči ogledalo duše... E sada... Jeste li ikada (od vas koji ste bili u cirkusu) pogledali tim životinjama u oči? Ja jesam. I znate što sam vidla? Veliku tugu i čežnju za bjegom iz tog pakla. Obrijte me i nazovite krtcom, ali to sam vidla. Pa vidim i u očima svog kućnog ljubimca (Mačak, 2 godine, poluduga dlaka, žuto-smeđi) I vidim kad je tužan, kad je sretan a kad je gladan. Sve se vidi. Čak ako obračate pozornost, vidjeti ćete da kad vam osoba laže, da ne gleda u vaše oči, nego ljevo, ili dolje ljevo. Sve se vidi, ali postoje i oni ljudi koji će vsm lagati u oči. Oni koje nije sram reči vam da im je stalo do vas, a kasnije vas odjebu kao da niste ni postojali...
I ima toga dosta kaj mi se gadi na ovom svijetu... Kao naprimjer... Da u novinama piše kad se neko rastao, ili kaj god, a ne piše o onoj gladnoj djeci u Africi... Koga briga za njih... Nek samo svi pocrkaju... BIt će više mjesta za nove zgrade i hotele...
To je sve za ovaj put.
Zato kaj nemam snage pisat o ovom svijetu više...
PAPA
Za danas imam 2 teme, er su obje nekaj kraće...
Prva tema nam govori o vampirima.... Legenda o njima nikad ne umire. Uvijek, dok god postoje ljudi, postojat će i dilema o postojanju vampira. Ja sam osobno na strani onih koji vjeruju da vampiri postoje. Ali i ne vjerujem d sam jedna od njih.
Postoji više teorija o tome kako postati vampir. Ja osobno vjerujem da moraš umrijeti od vampirovog ugriza. Baš zato što su vampiri neumrla bića. To znači da su oni umrli i onda se vratili u naš život.
A za ubiti ih ima isto više teorija... najbolje djelue ona da im se srce probode kolcem. Nemora biti glogov, još bolje ako je srebrni. Neki misle da im se reba odrubiti glava, ali vampir će je jednostavno vratiti na mjesto. Tako da ako imate neko mišjenje, javite mi putem komentara.
Druga tema je više pitanje. Što vi mislite, ako je osa u autu, a prozori su zatvoreni, a osa leti na mjestu (ili bar pokušava=, hoće li se ona kretati zajedno sa autom, ili će ostati iza, pa ju pobere prozor?
Ja mislim da će se kretati sa autom. Jer prema fizici nema strujanja zraka, i moja kosa neće letit otraga. znači da će i osa ostati zajedno sa autom... Ja tako kažem jer vjerujem fizici. Ona ne griješi... Nije do sada, neće nikada...
Valjda...
Nikaj...
Danas sam malo kratka...
Sljedeći post će biti duži... Valjda...
Nikaj...
papa
Trebalo mi je malo (pune) duže da smislim temu o kojoj da pišem. Smislila sam to da ću pisati o smrti voljene osobe. Sigurna sam da je tu tugu osjetila većina vas. Moje osjećaje tada najbolje opisuje pjesma od Bullet for my Valentine-a, 10 years today:
"Ten years ago
I got a call that nearly killed me
Repeat yourself; my hands are shakin'
When I was told my friend was gone
I felt so guilty
A thousand questions left unanswered
I'll bleed if you want me to
I'll serenade before I do
I'll bleed if you want me to
On and on, although you're gone
Candles burn without a flame on
Our final call to you
I know you're listening
How could you leave us that way?
Where did you go - ten years today?
Ten years ago
I stood beside the wood that held you
I must sit down; my legs are shakin'
We let you go
With gifts of plectrums for your journey
And melodies to help you on your way
I'll bleed if you want me to
I'll serenade before I do
I'll bleed if you want me to
On and on, although you're gone
Candles burn without a flame on
Our final call to you
I know you're listenin'
How could you leave us that way?
Where did you go - ten years today?
Woah
Woah
Woah
I'll bleed if you want me to
I'll bleed if you want me to
I'll bleed if you want me to
On and on, although you're gone
Candles burn without a flame on
Our final call to you
I know you're listenin'
How could you leave us that way?
Where did you go?
(Ten years today)
Where did you go?
(Ten years today)
Where did you go?
How could you leave us that way?
Where did you go - ten years today? "
Valjda ste shvatili... Ako se pitate što se meni dogodilo, To je bila smrt moga djeda. On mi je bio praktički sve na ovom svijetu. Znao je više o meni nego bilo tko od mojih prijatelja. Onda je jednoga dana mama došla doma sa posla malo kasnije nego obićno... Rekla je da je bila u bolnici sa mojim djedom... Mene je šok uhvatio odmah. rekla je da je to samo blagi moždani udar. No ipak... Tako se moj djed mučio 3 mjeseca. Moždani udar mu je oštetio desnu stranu mozga, a ona kontrolira lijevu stranu, tako da je bio skoro paraliziran na ljevu ruku i lijevu nogu. Često sam bila kod njega dok mu je mama davala ljekove, i pomagala mu da se oporavi što je moguće bolje. prije je bio bucmasti čovje uvjek spreman na šalu, ali poslje udara je smršavio 8 kilograma, i bio je često depresivan... Mislim da je meni to palo teže nego ikome drugome... ipak sam onda bila samo mala curica sa 9, ili 10 godina. Kad sam se jednoga dana vratila iz škole, mama i tata su sjedii na kauču, oboje u crnom. Mama je još plakala, a tati su bile suzne oči. Čim sam ušla u sbu, mama me posjela na kauč i zagrlila. "Sve će biti dobro..." nekako mi je procjedila na uho kroz novu navalu suza. tata ju je odvukao od mene da se smiri, i tada sam saznala nešto od čega mi se srušio cijeli moj veseli svijet... "Deda Mato nam je umro." prošaptao mi je što blaže moguće na uho, očito se boreči da se i on ne slomi. trebalo mi je nekoliko duuugih trenutaka da povežem kraj s krajem, da shvatim da nema više mog najboljeg prijatelja. Tada sam i ja pukla... Suze su mi navrle na oči i pokupila sam se u svoju sobu. ostatak znate... Tek sam nakon pogreba saznala detalje. Tjedan dana prije svoje smrti, zatražio je moju mamu da ga kremiraju (za neznalice, spale) kad umre, a zadnja 3 dana nije jeo NIŠTA, NI ZALOGAJA... njegova susjeda odmah vrata do njegovih je spavala u njegovom stanu. probudila se u 4:00 ujutro i išla mu izmjeriti temperaturu (dosta povišenu ranje te noći), i shvatila da je čudno hladan. zvala je moje roditelje, koji su odmah došli. Mrtvozornik je odredio vrijeme smrti na između 2:00 i 2:30 ujutro. Od njegova pogreba crno nosim što češće mogu. Ali ipak mi je najtužnije to što nemam niti jednu njegovu sliku da bi ga se mogla sjećati. Mama je sve bacila, iako sam ju preklinjala da to ne napravi. I tako sam ja shvatila da moram biti sretna s onime što imam, jer tek kad to izgubim shvatim koliko mi je to zapravo značilo... I shvatila sam to da uvijek moram biti spremna na to da će netko od meni bliskih umrijeti, i na kraju ću ostati sama... Sama na cijelom ovom svijetu bez ikoga da mu se povjerim... Stara i sama... zato su me se dojmili stihovi Pjesme "my generation" (valjda sam dobro napisala) od grupe "The Who": "I hope I'll die before I get old!" I nadam se da će tako i biti. I nikad poslje djedove smrti nisam bila ista... I sad sve više mrzim svoj život i ZNAM da je moj djed pre rano umro. I nemate pojma što bi sve dala samo da nadoknadim vrijeme koje nam je ukradeno... Uz sve mi je žao ako sam ikoga povrijedila svojim bjesnim ispadima...nisam to htjela... I iskreno mi je žao... Sada znate razloge mje sve češće depresije... pa mogu se odvojitd kompa i reći hvaja kaj ste čitali o mom životu.
Vaša... Vila na samrti...
PAPA!!
